Vrlina ili krjepost moralna je izvrsnost osobnosti, koja uključuje sposobnost čestita ponašanja i djelovanja. Prema antičkom shvaćanju ljudska je vrlina ponajprije snaga duha i sposobnost valjana djelovanja. Starim Grcima temeljne su bile ove četiri vrline: mudrost ili lakoća uviđanja što treba činiti u raznim životnim situacijama, umjerenost ili lakoća upravljanja težnjama i njihovo držanje u razumnim granicama, hrabrost ili lakoća svladavanja teškoća u činjenju dobra i suočavanju sa životnim teškoćama te pravednost ili trajan odnos prema davanju svakomu što mu pripada. Oni su posebno isticali poslušnost zakonima, hrabrost, pravednost, prijateljstvo, razboritost i pobožnost te raspravljali o tome kako se vrlina može naučiti. Pri tome su isticali da je svrha ljudskoga djelovanja život u skladu s vrlinama.
U razvoju velikih religija svijeta židovstvo je posebno obogatilo svijet isticanjem vrlina kroz Dekalog, Deset zapovijedi. Hinduistički, pa budistički učitelji vrline su smatrali osnovom harmoničnoga svijeta u kojem ljudi mogu živjeti, za razliku od životinja, kao istinska ljudska bića te promicali ideju da se o vrlinama treba brinuti kao što se vrtlar brine o svojim najboljim biljkama. Kršćanstvo je preko osobe Isusa Krista donijelo svijetu najpotpunije učenje o vrlinama i promicalo najpoželjnije prakticiranje vrlina, a islam je šest stoljeća kasnije nastavio promicati brojne vrline među ljudima.
Danas u modernoj filozofiji, uz etiku zasnovanu na pravima, proučava se i etika vrlina. Iz ljudskoga iskustva otkad je svijeta i čovjeka, iz najranije čovjekove zapisane mudrosti većinom sadržane u svetim knjigama raznih religija te iz znanstvenih studija našega vremena, očito se pokazuje da je za čovjekovu sreću, uspjeh u životu, opće blagostanje, uz znanje i vještine, potrebno posjedovati i vrline. Vrlina je odlika koja krasi i obogaćuje čovjeka, ona je izvrsnost karaktera, dobra strana, dobro svojstvo, afektivna i kognitivna čovjekova narav orijentirana u stajalištu, ponašanju i djelovanju prema zamisli dobra i čestita života, pravedna mira i blagostanja. Dakle, vrline su psihološke i bihevioralne karakteristike čovjeka koje ga vode prema integrativnim, pozitivnim i plemenitim svrhama za sebe i cijeli svijet.
Koliko se god do vrlina drži još od početaka civilizacije, kroz stoljeća su od kulture do kulture vrline bivale više ili manje isticane na popisu općeljudskih vrijednosti. Ni danas se u školama uglavnom ne uči mnogo o vrlinama, ali zato u društvu više od vrlina kotiraju vrijednosti kao što su znanje, talent, vještine, novac, bogatstvo, javni ugled, diplome, tehnologija, izgled ili stil. Istina, ljudi obično za sebe misle da imaju dosta vrlina. Mogu biti i u pravu, ali vrline su uglavnom u javnom životu marginalizirane.
Iz knjige »Kako steći vrline koje ljudi (u drugih) najviše vole«
koja ove godine izlazi iz tiska u nakladi Glasa Koncila
