VII. postaja – Isus pada drugi put pod križem
Miho Bošković (Dubrovnik, 1983.)
Kao uspješni hrvatski vaterpolski reprezentativac osvajač je višestrukih odličja na velikim natjecanjima – zlata na Olimpijskim igrama u Londonu (2012.), zlata na Svjetskom prvenstvu u Melbourneu (2007.) i zlata na Europskom prvenstvu u Zagrebu (2010.). Usto je i osvajač niza srebrnih i brončanih odličja na drugim velikim natjecanjima. Danas je voditelj karizmatske zajednice »Effatha« iz Dubrovnika i član zajednice »Charisa«. Profesor je glazbene teorije i radi kao nastavnik u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku. Otac je petero djece.
»Dopusti da me nadahne Tvoja poniznost i poslušnost«
Mili Gospodine, prihvatio si križ. Prihvatio si nositi ga i pasti drugi put pod njim noseći ga kao čovjek. Oplijenio si sebe radi mene, radi nas i našega spasenja. Gledam u Tebe, Spasitelju. Nadahnjuje me Tvoja ustrajnost ići po volji Očevoj u ljubavi za čovjeka i njegovo otkupljenje po Tvojoj žrtvi. Odagnaj od mene, Gospodine, svaku krivu sliku i po svojem Duhu daj mi da prepoznam svoj križ. Po Tvojoj milosti da prepoznam svoju grješnost, da prepoznam Tebe kao istinu, put i život. Pomozi mi, Gospodine, kada drugi put padnem na polju svoje grješnosti, da se uzdignem nadahnut Tobom. Dopusti da me nadahne Tvoja poniznost i poslušnost kada se ponovno uspravim iznad svojih tereta i da budem više Tvoj. Izlij u moje srce otvorenost Tvojoj istini da spoznam i prepoznam svoj pad i da Ti dopustim da me uzdigneš preobraženoga u Tebe. Uzdigni me, Gospodine, u Duhu i istini.
VIII. postaja – Isus tješi jeruzalemske žene
Ivana Habazin (Zlatar, 1989.)
U svojoj karijeri profesionalne boksačice prometnula se u jednu od trofejnijih hrvatskih športašica. Titulu svjetske prvakinje u velter-kategoriji osvojila je 2014. (IBF) i u srednjoj kategoriji 2018. godine (IBO). A uz boksačku karijeru stekla je i pomalo neočekivanu titulu – onu magistrice teologije na zagrebačkom KBF-u. Naime od odrastanja u Zlataru i šport i vjera postali su njezine životne koordinate. O svojoj se vjeri nije libila svjedočiti ni u vrijeme profesionalne boksačke karijere.
»Kada prepoznamo vlastitu odgovornost, otvaramo prostor Božjemu milosrđu«
Osma postaja križnoga puta podsjeća nas da kršćanski život počinje poniznošću i iskrenim pogledom na vlastitu savjest. Isus nas uči da prava promjena svijeta počinje promjenom našega srca. Vjerujem da svi mi živimo ubrzanim tempom i često ne razmišljamo o tome kako naši postupci utječu na druge, makar i nenamjerno. Nekada je lakše smilovati se nad tuđom nesrećom nego uvidjeti vlastite postupke, pogotovo ako sami ne prolazimo kroz patnju, bolest ili probleme koji iziskuju pomoć.
Kada se čovjek nađe pred križem, gotovo instinktivno traži utočište kod našega Spasitelja. Mnogo puta plačemo jer nam je teško i tražimo pomoć i promjenu. Tek u težini vlastitoga problema počinjemo promišljati i o svojim postupcima prema drugima. Isusove riječi nisu osuda, nego poziv na istinu i obraćenje.
Molimo se i mi da budemo otvoreni i ponizni primiti dar razlučivanja i prepoznati trenutke kada svojim postupcima drugomu nanosimo zlo, kako bismo to mogli ispraviti. Kada prepoznamo vlastitu odgovornost, otvaramo prostor Božjemu milosrđu. Tek tada naše suosjećanje s drugima postaje iskreno i plodno.
IX. postaja – Isus pada treći put pod križem
Ivan Santini (Zadar, 1989.)
Hrvatski profesionalni nogometaš koji trenutačno nastupa za Hrvatski nogometni klub Zadar. U igračkoj je karijeri nastupao za više domaćih i inozemnih prvoligaša. Talente je brusio i kao igrač u različitim uzrastima hrvatske nogometne reprezentacije, uključujući i seniorsku reprezentaciju. O ulozi vjere u razdobljima kušnja u športskom životu svjedočio je u više prigoda. Blizak je Međugorju, mjestu u kojem je na osobit način prepoznao blizinu Majke Božje i koje ga je značajno duhovno formiralo.
»Isusova ljubav prema nama ne može se potrošiti na našim padovima«
Razmišljajući o Isusovim padovima pod križem, dolazim i do svojih padova na putu vjere. Kako bi samo ponekad bilo lakše ostati dolje nego priznati ranjenost i tražiti nečiju pomoć i utjehu! Isusovi padovi često su me vraćali i na moje ozljede, razočarenja nakon loših utakmica, potonuća nakon kritika ili nakon što bih pogazio vlastitu riječ. Isus nam pokazuje drugačiji put. To je put ustajanja, uvijek i nanovo, ma kako teško bilo, ma kolika razočarenja bila u sebe same i u ljude oko nas. Isusova ljubav prema nama ne može se potrošiti na našim padovima jer ona je neiscrpiva. Život je dar koji nam je dan a da ga nismo ni tražili. A u daru vjere možda prečesto tražimo samo ono što je lijepo, blagoslov, ozdravljenje, uspjeh, tražimo samo Isusa kao svemogućega kralja i mislimo ako smo na taj način Isusovi, da će nam sve u životu ići od ruke. Nismo zapravo ni svjesni kolika je cijena biti Isusov. Ona se vidi u padovima na križnom putu. Križni je put jedini put po kojem se možemo spasiti i u svoj se križ moramo zaljubiti jer nam je on jedina ulaznica u vječno kraljevstvo našega Spasitelja. Naš je ovozemaljski put medalja s dva lica – s jedne je strane križ, muka, bol, a s druge je blagoslov, sjedinjenost s Isusom. I svojim životom mogu stoga posvjedočiti – nikakav napredak i rast nije moguć bez boli i križa. Bez žrtve nema ni ljubavi. Ako nismo spremni patiti za nekoga, pitanje je volimo li ga uopće.
