IZ VJEROČITELJEVE BILJEŽNICE Veliko srce

Foto: Shutterstock

Svi mi volimo lijepo izgledati. Volimo odjenuti novu i modernu odjeću. Posebno je to karakteristično za žene i djevojčice.

Nedavno sam na hodniku škole susrela jednu našu učiteljicu. Imala je vrlo zanimljivu haljinu. Pogled mi je privuklo veliko crveno srce na toj haljini. Vrlo simpatično! Spontano sam joj rekla: »Evo naše učiteljice s velikim srcem!« U tom trenutku nisam mislila samo na haljinu nego i na tu učiteljicu. Ona zaista ima veeeeliko srce! Sigurno se pitate zašto to mislim.

Jednostavno: to je učiteljica koja voli svoje učenike, koja je vrlo draga, pristupačna, vesela i rado drugima pomaže. Ipak, ima još nešto zbog čega je njezino srce tako veliko: ima sina koji je pomalo drukčiji od ostale djece i zato treba posebnu brigu i pristup. Upravo je po tome ta učiteljica velika, jer ona svu svoju pažnju, trud i snagu daruje svom sinu kako bi on rastao i napredovao. Ne misli na sebe kako se ona osjeća: je li umorna, tužna, neispavana, opterećena, nego na svojega sina i njegov napredak. To sigurno nije uvijek lako. No baš zbog toga je njezino srce tako veliko, jer u njemu nema mjesta sebičnosti, nego je puno ljubavi za drugoga.

Kako naše srce raste?

Možda će se neki od vas pitati: »A što mi trebamo činiti da i naše srce bude veliko?« Odgovor je jednostavan: ne smijemo ga držati stisnuta, nego otvoriti za sve ljude. Nemoj misliti samo na sebe i svoje željice, nego pogledaj i druge i vidi možeš li im možda pomoći. Ako ništa drugo, možeš im darovati lijepu riječ i osmijeh. Vidjet ćeš da će ti se srce polako početi širiti!

I sad jedno jednostavno pitanje: Čije je srce zaista najveće? Vjerujem da znate odgovor: Božje! Tajna Božjega srca jest to što Bog voli sve ljude, jer nas je sve stvorio. Još više: Božje je srce probodeno za sve nas kako bi nas On spasio. To znači da Božje srce nema granica, nego je ono otvoreno za sve koji žele u njega ući. Izgleda neobično, ali je upravo tako: po Božjoj patnji, u ljubavi smo spašeni.

Evo recepta: podnosimo i mi naše male patnje i žrtvice iz ljubavi, kako bismo bili što sličniji tomu velikomu Božjemu srcu.

s. Marta Kovačić