IZAZOV DISTRIBUCIJE CJEPIVA Svijet (opet) podijeljen na ultrabogate i siromahe

Foto: Shutterstock

Dr. Josip Paladino odavna je poznat u široj javnosti, a to što i u svojim sedamdesetim godinama i dalje radi upućuje na čovjeka, profesora i doktora, hodajuću legendu, jednoga od najomiljenijih i najtraženijih hrvatskih liječnika. U razgovoru koji je vodio s njim za Večernji list Branimir Pofuk rekao je da je iz liječničke obitelji, da je oko sebe stalno gledao što medicina znači i kako joj se mora posvetiti do kraja ako želi biti zaista dobar liječnik. Zadovoljni pacijenti jedini su, kaže, meritum i jedino mjerilo uspješnosti liječnika. Sretnim ga čine osobito dvije stvari: ono što je mogao pružiti kao liječnik i kirurg u Domovinskom ratu te Rebro, to jest projekt gradnje nove bolnice koju je započeo 2004. godine. Već treću godinu tjedan dana radi u Hrvatskoj, a tjedan dana u Mostaru, kamo ga vozi vozač. »Ne mogu ljudima koji su četiri-pet sati vozili da mi dovedu svoje dijete reći da sam umoran. I tako idem doma tek kad sve obavim. Držim taj tempo već tri godine i za sada je sve u redu, zdravlje me još služi.« Napominje da su emocije moćna pokretačka sila u njegovu radu u svemu. Navodi da ako zna koga operira, ako zna u nekom slučaju ime supruge i obrnuto i vidi slike njihove djece, odgovornost je umnožena na kvadrat. »Meni je najveće veselje kada me bivši pacijenti pozdrave ili mi mahnu s druge strane ulice. To je cijena svih ovih, ne bih čak rekao napora, nego pokretanja samog sebe da izdržiš i napraviš i više od prosjeka ako si svjestan za koga i zašto to radiš«, rekao je.

»Često mi se znalo dogoditi da, operirajući neko dijete, za koje znam da ima tumor toliko zloćudan da ćemo ga izgubiti ma što mi napravili, počnem u sebi razgovarati s nekim tko je iznad nas i kažem: Bože, pusti njega, uzmi mene. Ja sam to iskreno osjećao u sebi i ne mislim da je to grijeh i to sam svaki put pošteno nudio onomu tko bi to možda, ako me čuje, mogao prihvatiti, ako me čuje. To je jednostavno moj osobni stav. Nikada mi nije teško ostati na poslu koliko god treba i zato što jednostavno mislim da je to moja obaveza, poslanje i smisao mog postojanja na Zemlji.«

Novinaru je odbio reći išta negativno o zagrebačkom Rebru na kojem je godinama radio i koji je gradio. Potom je slijedio upit: »Doktor Nogalo je ovih dana dobio prvostupanjsku presudu u svoju korist nakon što je smijenjen s mjesta ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak. I vi ste bili tužili Rebro zbog načina na koji ste svojedobno bili smijenjeni s mjesta ravnatelja, ali pravomoćnu presudu na Vrhovnom sudu dobili ste tek osam godina poslije. Mislite li da isto čeka i dr. Nogala?«. Dr. Paladino je odgovorio: »Nažalost, bojim se da je vrlo vjerojatno da će on doživjeti vrijeme za mirovinu prije nego što će dočekati pravomoćnu presudu i kraj te priče.« Na Pofukov upit je li mu presuda u njegovu korist na kraju uopće bila od ikakve koristi dr. Paladino je odgovorio: »Koristila mi je utoliko što sam svojim prijateljima mogao pokazati da sam govorio istinu i da nisam bio u krivu. Ničem drugom nije služila.«

Hoće li se povećati jaz?

Viktor Vresnik u Jutarnjem listu predviđa da je 2021. godina godina raspada, obnove i prilagodbe nepoznatomu. »Ništa od ovoga što pročitate ne mora se dogoditi. Takvo bi upozorenje ove godine trebalo pratiti svaki pokušaj predviđanja, jer gotovo ništa što se dogodilo 2020. nitko nije predvidio na kraju 2019. Stari zaključak američkog ekonomista Johna Kennetha Galbraitha (oca Petera Galbraitha, američkog ratnog ambasadora u Hrvatskoj) opet se pokazao točnim: ‘Jedina funkcija ekonomskog predviđanja jest učiniti astrologiju naizgled respektabilnom.’ Promjene koje proživljavamo, međutim, opipljive su.

I ugledni list »Economist« opisuje svijet koji je (opet) podijeljen na ultrabogate i siromahe te se suočava s novim problemom: kako prva cjepiva postaju dostupna, fokus se prebacuje s herojskoga napora njihove izrade na zastrašujuću zadaću distribucije.

Pandemija i potresi u Hrvatskoj donijeli su nam ozračje društvenoga raspadanja koje bi, ne prikupimo li snage za akciju, doista moglo najkorišteniju prošlogodišnju sintagmu ‘nova normalnost’ pretvoriti u naš način života u 21. stoljeću«, napisao je Vresnik. Upozorio je i na uvodnik posljednjega prošlogodišnjega broja »Economista« u kojem se opisuje svijet koji je (opet) podijeljen na ultrabogate i siromahe te se suočava s novim problemom: kako prva cjepiva postaju dostupna, fokus se prebacuje s herojskoga napora njihove izrade na zastrašujuću zadaću distribucije. »’Diplomacija cjepiva’ prati borbe unutar i između zemalja oko toga tko ga, kada i pod kojim uvjetima treba dobiti. Prilično pouzdano ipak možemo najaviti kako u 2021. ne možemo očekivati ujednačen gospodarski oporavak. Kako se ekonomije odvajaju od pandemije, ritam oporavka bit će neusklađeniji. Lokalne erupcije i kontrakcije rasta prolazni su i pojedinačni slučajevi. Vlade su, zbog iscrpljenosti proračuna, prisiljene odustati od spašavanja tvrtki financijskim injekcijama i okreću se klasičnim modelima pomoći nezaposlenima. Jaz između jakih i slabih tvrtki povećat će se, kao i jaz između jakih i slabih država i regija.«

Novi trend u Splitu: studenti umjesto turista

Njemački organizator turističkih putovanja TUI iz Hannovera računa na normalno turističko ljeto jer istraživanja tržišta pokazuju enormnu želju ljudi da poslije koronavremena ponovno krenu na lijepa putovanja. Šef uprave toga turističkoga koncerna Fritz Joussen za novine »Rheinische Post« iznio je očekivanje da će ograničenja putovanja uskoro postati nepotrebna ako se posebno ugrožene skupine zaštite cijepljenjem, ali i da bi tek 2022. mogla biti dostignuta rekordna razina iz 2019. godine. Kako piše Mirel Goret u Slobodnoj Dalmaciji, ekonomisti očekuju znatan porast potrošnje u drugoj polovici 2021. godine. Iznajmljivači pak iz Splitsko-dalmatinske županije, s naglaskom na one iz Splita, koji nakon praznoga ljeta 2020. nemaju vremena za čekanje postpandemijskoga buma, ipak su u međuvremenu odlučili odjaviti svoje smještajne jedinice. Turistička sezona 2020. zbog nedostatka gostiju nabila im je samo troškove pa su se mnogi među njima odlučili »prešaltati« na podstanare…

IZVORGlas Koncila br. 3/2021.
Prethodni članakNEMA SELA K’O ŠTO SU BOŠNJACI… Ljudi sada u inat cjelokupnomu ozračju idu redovito u crkvu
Sljedeći članakPOVIJEST MIROVINSKOGA POTKAPANJA Suodgovorni su i kadrovi u mirovinskom osiguranju