JEDNA OD NAJBOLJIH HRVATSKIH MLADIH ZNANSTVENICA DR. LIDIJA KANIŽAJ Moja ljubav prema kemiji dokaz je da Bog vidi želje naših srca

Dr. Lidija Kanižaj
Mlada hrvatska kemičarka dr. Lidija Kanižaj, jedna od dobitnica nacionalne stipendije »Žene u znanosti«, govori o tome kako je Boga prepoznala kao velikoga umjetnika

Darovita 30-godišnja znanstvenica iz područja kemije dr. Lidija Kanižaj s Instituta »Ruđer Bošković« (IRB) u Zagrebu dobitnica je stipendije Nacionalnoga programa stipendiranja »Za žene u znanosti«, u organizaciji L’Oréala Adria i Hrvatskoga povjerenstva za UNESCO pri Ministarstvu kulture i medija, koja se već 14 godina dodjeljuje odabranim znanstvenicama s ciljem poticanja mladih hrvatskih znanstvenica u razvoju znanosti.

Izborno povjerenstvo sastavljeno od uglednih hrvatskih znanstvenika na čelu s akademikom Zvonkom Kusićem odabralo je četiri talentirane znanstvenice iz područja prirodnih znanosti. Dr. Kanižaj rado se odazvala pozivu na razgovor za Glas Koncila i istaknula važnost međusobnoga prožimanja znanosti i vjere.

»Dragi je Bog posložio moj životni put u smjeru kemije«

»Rođena sam u Virovitici, diplomirala sam na Fakultetu kemijskoga inženjerstva i tehnologije na smjeru kemije i inženjerstva materijala 2014. godine, a u studenom 2020. doktorirala sam na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu na smjeru anorganske i strukturne kemije. Doktorsku sam disertaciju izradila na IRB-u, na kojem sam zaposlena kao asistentica 2016. godine. Dragi je Bog posložio moj životni put u smjeru kemije, a danas uživam otkrivajući kako funkcionira svijet na razini molekula i atoma. Kao gimnazijalka prilikom organiziranoga posjeta IRB-u poželjela sam raditi ondje kad sam vidjela kakve zanimljive stvari znanstvenici proučavaju o svijetu koji nas okružuje i izgrađuje. To mi je dokaz da Bog vidi želje naših srca i poznaje nas bolje nego što sami sebe možemo poznavati.«

Od malih nogu stjecala katoličke vrijednosti i način življenja

Katoličke vrijednosti i način življenja stjecala je od malih nogu u okrilju svoje obitelji, odakle se javila potreba za volontiranjem, o čemu govori: »Mama je sestru Ivanu i mene poticala da idemo na misu dok smo bile djeca, a od pokojne bake naučila sam kako moliti krunicu. Na završnim godinama fakulteta krenula sam na studentski vjeronauk ‘na Savi’ koji je vodio don Damir Stojić.

Na »Ruđeru« 58 posto znanstvenoga kadra čine znanstvenice, što je iznad hrvatskoga, europskoga i svjetskoga prosjeka

Polazila sam susrete zajednice ‘Božja pobjeda’ i upisala sam Ignacijanske duhovne vježbe. Kroz sve to upoznavala sam Božju ljubav kao temelj bilo kakvoga daljnjega rasta u duhovnosti i konkretnoga djelovanja u svijetu. Aktivna sam članica Škole molitve u organizaciji ‘Kristofora’. Prije tri mjeseca preselila sam se na Trešnjevku i redovito odlazim na misu u župu sv. Josipa, a prije sam rado odlazila u župu sv. Ivana Krstitelja u kojoj mi se otvorila prilika za čitanje na misi i gdje sam upoznala predivne časne sestre Služavke Maloga Isusa koje su na poseban način obogatile moj život. Uvijek me privlačilo volontiranje te sam davala svoj doprinos u sklopu projekata Obiteljskoga centra Virovitica koji su se odnosili na pomoć djeci s teškoćama u učenju, kao i onoj s posebnim potrebama. Kao SKAC-ova volonterka volontirala sam u Domu za starije osobe Centar, a u organizaciji udruge ‘Smiješak za sve’ kao teta pričalica čitala sam priče djeci smještenoj u bolnici Rebro. Ovdje stvarno vidim Boga na djelu kada govori: ‘Besplatno primiste, besplatno dajte!’ i da će naša radost biti potpuna i umnožit će se.«

Znanstvenici i znanost važni za društvo

Smatra da su znanstvenice danas u boljem položaju u odnosu na ranije. »Na IRB-u 58 posto znanstvenoga kadra čine znanstvenice, što je iznad hrvatskoga, europskoga i svjetskoga prosjeka, i to je lijep primjer znanstvene institucije čijoj uspješnosti gotovo jednako pridonose kolege znanstvenici i kolegice znanstvenice.

Bog nam uvijek otvara nove putove i vodit će nas ako mu to dopustimo i u svemu ga možemo prepoznati ako znamo gledati

Istina je da ovo zanimanje zahtijeva neke žrtve, posebno kada je žena majka male djece, ali uz dobru organizaciju, puno volje i ljubavi, malo žrtve, podrške obitelji i uz Božju pomoć, mislim da se sve može, i da ću jednoga dana i ja uspješno balansirati između obiteljskoga i profesionalnoga života. U svijetu se općenito premala sredstva ulažu u razvoj znanosti, posebno kada govorimo o Hrvatskoj, a upitno je i koliko se dobro gospodari sredstvima koja imamo na raspolaganju. Mislim da je u vrijeme epidemije došlo do izražaja koliko su znanstvenici i znanost općenito važni za društvo i sigurna sam da ih se sada više cijeni.«

Ustrajati i hrabro krenuti u ostvarivanje poziva

Sugovornica je zaključila: »Istaknula bih da se svaka žrtva, trud i rad isplate te da upornošću i strpljivošću, prije svega prema sebi, puno toga možete postići. Pozivam sve da ustraju i hrabro krenu prema ostvarenju onoga u čemu prepoznaju svoj životni poziv, bez obzira na to o kojem se području radi jer ‘sve možemo u Onome koji nas jača’. Bog nam uvijek otvara nove putove i vodit će nas ako mu to dopustimo i u svemu ga možemo prepoznati ako znamo gledati. Svakodnevno svjedočim činjenici koliko se znanost i vjera nadopunjavaju i prožimaju i sretna sam što mogu prepoznati Boga kao velikoga umjetnika u području kojim se bavim.«

Cijepa vodik i kisik pod utjecajem svjetla
O znanstvenom radu i stipendiji Nacionalnoga programa stipendiranja »Za žene u znanosti« istaknula je: »Radim u Laboratoriju za funkcionalne materijale u Zavodu za kemiju materijala na IRB-u kao asistentica te sam suradnica na projektu čiji je cilj oblikovanje novih i naprednih funkcionalnih materijala temeljenih na metal-organskim kompleksnim spojevima. Moja je zadaća priprava takvih novih materijala budućnosti te istraživanje međuodnosa njihovih strukturnih, magnetskih i električnih svojstava, što podrazumijeva interdisciplinarno povezivanje područja kemije i fizike. Takvi bi se materijali mogli u budućnosti konkretno primjenjivati kao različiti senzori, elektronički prilagodljivi magnetski materijali… Neke od priređenih spojeva ispitujem kao prekursore za pripravu tehnološki važnih mješovitih metalnih oksida s naprednim fotokatalitičkim, magnetskim ili električnim svojstvima. Primjena je tih materijala u dobivanju vodika tzv. cijepanjem vode na vodik i kisik pod utjecajem svjetla, što se smatra jednim od najboljih smjerova u rješavanju problema energetske krize i zaštite okoliša. Stipendija me uistinu ugodno iznenadila i malo je reći da sam bila oduševljena kad sam čula da su upravo moj rad i trud prepoznali ugledni hrvatski akademici.«