Isti postotak povećanja mirovina i plaća povlastica je visokih mirovina i visokih plaća, a na tu nepravdu grješne strukture upravljanja i vladanja godinama se oglušuju. Od politike se očekuje da vodi i stvara takvu državu koju će ljudi voljeti kao svoju, koja im jamči pravila ponašanja uređena zakonima i općim moralom, a ne da osjećaju strah čim se najavi neki novi zakon ili samo namjera donošenja zakona.
Zato treba upozoravati i prigovarati sumnjivim namjerama makar i uz rizik da se pogriješi. Svatko u svojem području djelovanja i utjecaja, ako ima znanja, mora se boriti za istinu, objašnjavati pojave nepravda kako bi se očuvala društvena pravednost. U to ulaze i zakoni kojima se uvode ili povećavaju nepotrebne povlastice, koje kasnije u provedbi višestruko utječu na građane i njihov osjećaj povrijeđenosti.
Pisali smo o potapanju Kosinja i prekapanju groblja s namjerom da se ostatke ostataka stanovništva s toga područja tjera u jednu stambenu zgradu kao ovce u tor. Nekoliko dana galame, a nakon toga medijski muk. Svakodnevni život ponudi novi problem koji dođe u medijsku pozornost pa opet muk.
Tako se to ponavlja godinama, a političari i državni dužnosnici po već uhodanoj praksi ne mare puno i ponašaju se u stilu: »Idemo dalje… neka psi laju jer karavane prolaze.«
Slično se događa i s pojedinim društvenim skupinama, od kojih se neke ponašaju kao staleži ili traže posebnu društvenu zaštitu, koja se često izrodi u cehovske povlastice iz prošlih sada već povijesnih vremena. Riječ je o posebnim društvenim skupinama kojima se dodjeljuju neopravdano povlašteni uvjeti za neka prava, a nekima se ta prava ukidaju ili umanjuju. Tako su se na primjer jednoj skupini vojnih i ratnih invalida njihova stečena prava umanjila za 10 posto, što je bilo protuzakonito i protuustavno. Već deset godina država ne reagira.
Sve su političke strukture šutjele. Danas se iznenada probude i nastaje javna polemika, a sve u pripremi predizborne kampanje. Posljedica je toga sve veće zaplitanje u pravim nelogičnostima.
To se vidi i kod usklađivanja mirovina. To je klasičan primjer nepravda koje pojedini zastupnici rabe za poboljšanje svojega imidža. Isto vrijedi i za visoke plaće. Najbolji je dokaz zahtjev nekih sindikata u Zagrebačkom holdingu koji pokušavaju iskoristiti bunt potplaćenih radnika Čistoće na način da se vrijednost boda za povećanje plaća primijeni na sve u istom postotku. Kada bi se to ostvarilo, razlike između najnižih i najviših plaća postale bi još veće, jasno, u korist visokih plaća.
I kod povećanja mirovina nepravde niskih plaća i niskih mirovina dodatno se povećavaju. Ako niska mirovina, danas od 200 eura, povećana za 10 posto iznosi 220 eura, istodobno mirovina od 600 eura povećana za 10 posto iznosi 660 eura. Relativno visoka mirovina od 1200 eura s povećanjem od 10 posto iznosit će 1320 eura. Dakle povećanja svih mirovina istim postotkom sve više povećavaju razlike između niskih i visokih mirovina. Visoke mirovne uzastopnim povećanjima rastu sve brže i postaju sve više, tako da u ekstremnim slučajevima 10-postotno povećanje najviših mirovina premašuje visinu najnižih, pa i prosječnih mirovina.
Treba podsjetiti i zamisliti koliko će iznositi mirovina jednoga menadžera Podravke ili Elektre ili neke druge državne tvrtke ili direktora banke, koji su primali plaće često oko stotinjak tisuća kuna, što danas iznosi više od 10 000 eura. Ne treba u tom nabrajanju zaboraviti ni sindikalne vođe koji se u posljednje vrijeme hvale visokim mirovinama, ali ne žele javno reći koja je to svota jer to zadire u njihovu privatnost, to je »osobna tajna«. Zastupnici i drugi nakon isteka mandata u pravilu se uhljebljuju kao menadžeri ili direktori u bogatim trgovačkim društvima. Zato plaće javnih dužnosnika i menadžera u kojima država ima udjela ne bi smjele biti tajna.
Ne traži se matematička jednakost, ali dosadašnja iskustva s kriminalom brojnih političkih i s njima izjednačenih drugih dužnosnika kojima nikada nije dosta zahtijevaju više transparentnosti što se tiče njihovih redovitih primanja.
Kako se u svijetu povećavaju razlike između bogatih i siromašnih država i naroda, tako se i u Hrvatskoj povećavaju razlike između bogatih i siromašnih građana. Kako smo prikazali, tim socijalnim razlikama pridonose i načini usklađivanja mirovina i povećanja plaća istim postotkom.
Podsjećamo da su već stari Latini znali za važnost uočavanja razlika, što potvrđuje latinska sentenca »Qui bene distinguit, bene docet« (Tko dobro razlikuje, dobro uči).
