Sveti Josip jedna je od najtiših, ali i najvažnijih osoba u kršćanstvu. U Bibliji se ne bilježi ni jedna njegova izgovorena riječ, ali upravo kroz njegova djela i vjernost možemo upoznati njegovu veličinu. Bio je zaručnik Blažene Djevice Marije i zemaljski otac Isusa Krista. Po zanimanju tesar, čovjek jednostavna života, rada i odgovornosti. Iako je živio skromno, Bog mu je povjerio vrlo važnu zadaću: brigu za Mariju i Isusa.
Josip je poznat po svojoj pravednosti i poslušnosti Bogu. Kada je doznao za Marijinu trudnoću, odlučio ju je potajno otpustiti da je ne bi osramotio. Međutim anđeo mu se objavio u snu i rekao da prihvati Mariju i dijete jer je ono začeto po Duhu Svetom. Bez oklijevanja je poslušao, pokazavši svoju vjeru i povjerenje u Boga. Kasnije, opet nakon sna, vodio je Mariju i Isusa u Egipat da ih zaštiti od kralja Heroda. Time je postao simbol zaštitnika obitelji.
Vjerom pružao sigurnost
Blagdan svetoga Josipa slavi se 19. ožujka, a taj je dan također posvećen očevima. Osim što se smatra zaštitnikom očeva i obitelji, zaštitnik je radnika i cijele Crkve. Sveti Josip radnik slavi se pak 1. svibnja, a u umjetnosti se prikazuje s ljiljanom, simbolom čistoće i vjernosti. Iako nam je njegov život većinom nepoznat i ne znamo puno detalja, vjeruje se da je bio stariji od Marije i da je umro prije nego što je Isus započeo sa svojim javnim djelovanjem. Zbog toga se često naziva i zaštitnikom sretne smrti, a prema pobožnoj predaji umro je uz Isusa i Mariju.
Mladima sveti Josip može biti poseban primjer, osoba na koju se trebaju ugledati. Pokazuje da za svetost ne treba biti slavan i poznat, nego vjeran u svakodnevnim stvarima. Bio je običan radnik, ali je svojim životom svjedočio Boga hrabrošću, odgovornošću i brigom za druge. Biti »običan radnik«, skrbiti se za obitelj i biti dosljedan u tišini nije ispod časti. On se nije isticao pokraj Isusa i Marije, ali je svojom prisutnošću i vjerom pružao sigurnost. Mladi koji pred sobom imaju izazove odrastanja i biranja svojega puta u njemu mogu naći putokaz. Smisao se ne sakriva u slavi i veličini, nego u jednostavnosti, radu i povjerenju u Boga. Sv. Josip uči nas vjerovati Božjemu pozivu i kada put nije potpuno jasan.
Očinstvo kao dar i odgovornost
»Kada sam postao tata, to je za mene bio Božji dar, ali i velika odgovornost«, poručuje 24-godišnji Mario Kozić, mladi otac koji priznaje da ga je dolazak djeteta promijenio više nego što je ikada mogao zamisliti.Moliti za razoružanje i mir
Molitve za razoružanje i mir snažne su i izazovne nakane koje nam je papa Lav XIV. predložio za ožujak 2026. U svijetu u kojem su slike ratova, prijetnja i podjela gotovo svakidašnjica Papa nas poziva da ne otupimo, nego da svjesno izaberemo drugačiji put – put dijaloga, diplomacije i nenasilja.
O toj je temi Papa govorio već krajem prošle godine u povodu 59. Svjetskoga dana mira pod naslovom »Mir bio sa svima vama. Prema razoružanomu i razoružavajućemu miru«. Prema Vatican Newsu Papa upozorava na instrumentaliziranje religije kojom se opravdavaju nacionalizam, rat i oružani sukobi: »To je svetogrđe koje zasjenjuje Božje ime.« U tom govoru jasno osuđuje globalnu utrku u naoružanju, rast vojnih troškova i ideju da sigurnost dolazi kroz prijetnju i dominaciju. Mir, ističe Papa, nije utopija, nego stvarna vrijednost koju treba graditi molitvom, dijalogom i konkretnim djelovanjem. Ta poruka ima duboke korijene u evanđelju jer Isus kaže: »Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati« (Mt 5, 9).
Mir koji Krist donosi nije nestvaran ideal, nego poziv da svatko od nas postane graditelj pomirenja u obitelji, među prijateljima, u školi i društvu. Takav mir nije pasivan, nego zahtijeva razumijevanje, opraštanje i spremnost na dijalog. Papa također upozorava da, kada mir postane samo apstraktan ideal, lako prihvaćamo rat kao »normalno stanje«. Zato potiče ekumenski i međureligijski dijalog te »razoružavanje srca i uma« kao temelj trajnoga razoružanja društava. Crkveni nauk mir povezuje s pravdom i dostojanstvom osobe. U enciklici »Pacem in terris« sv. Ivan XXIII. piše da se pravi mir među narodima ne temelji na jednakoj oružanoj snazi, nego na uzajamnom povjerenju. Razoružanje zato nije samo odbacivanje oružja, nego izgradnja povjerenja i pravednih odnosa.
Za nas mlade ta poruka znači da ne smijemo zatvarati oči pred nepravdom i nasiljem, nego njegovati suosjećanje i promicati dijalog. Mir nije samo lijepa želja, nego stil života koji se gradi svakoga dana.
Očinsko srce koje štiti i vodi
Apostolsko pismo »Patris corde« koje je napisao papa Franjo u povodu 150. obljetnice proglašenja svetoga Josipa zaštitnikom sveopće Crkve podsjeća nas na važnost i ljepotu života svetoga Josipa. Papa opisuje Josipa kao čovjeka koji je volio očinskim srcem, brinući se za svoju obitelj. Iako u evanđeljima nema njegove riječi, njegov život pokazuje veliku vjeru, poslušnost i hrabrost. Josip prihvaća Božji plan i u teškim trenutcima pronalazi način kako zaštititi svoju obitelj. Papa Franjo ističe da je Josip uzor nježnosti, odgovornosti i rada te podsjeća kako se svetost često skriva u jednostavnim i svakodnevnim djelima. Za mlade je to poruka da ne treba biti slavan da bi se činilo veliko dobro. Ako mladi nauče od svetoga Josipa živjeti s vjerom, raditi pošteno i brinuti se za druge, tada će baš kao i on – postati ljudi koji mijenjaju svijet, čak i kada to čine u tišini.
Priredili: E. Raguž, L. Galić, F. Naglić, N. Obadić
