KAD BLJEŠTAVILO ZAROBI Kako prepoznati Boga?

Foto: Shutterstock

Današnji čovjek sve više pokušava tražiti gotovo rješenje jer smatra da su u njemu sva spasenja, od egzistencijalnoga do eshatološkoga. Stavlja sve u okvire, poput služba u radnom vremenu. Kad se malo makne na zapadni svijet, uočava se da je otišao toliko daleko da je čak i u Crkvi gotovo svaka služba plaćena, uokvirena, čime postaje suvremena simonija.

U susretu s ateistima mnogi kažu da su vjernici, ali im se pojavljuje problem kad im se nudi definirani Bog, ograničen gotovim rješenjem. Ako je čovjek u vjeri Bogu, ne vjeri o Bogu, nego Bogu, shvaća da je ljudski život samo glinena posuda napunjena djelima. Svakim danom i časom treba se propitivati, popunjavati.

Božić je izazov za veću reviziju života koja otvara pitanje: Što činim ja, koliko vjerujem Bogu i kako popunjavam život?

Božić je izazov za veću reviziju života koja otvara pitanje: Što činim ja, koliko vjerujem Bogu i kako popunjavam život? Marija, Josip i Isus nisu imali gotovo rješenje, nisu imali navigator i mercedes, niti su znali rutu po kojoj će bježati. Bježali su od onih koji su imali točna rješenja kako se treba ponašati po pravilima. Pobjegli su od onih koji su i Boga pokušali staviti pod kontrolu i zatvoriti u okvire.

Faraoni suvremenog doba

A tko dolazi u naš svijet za Božić? Faraona više nema, a blještavilo se za nekoga sprema. Zanimljivi su redci Ivanova evanđelja: »Među vama stoji koga vi ne poznate – onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući.« Često je problem kako ga prepoznati. Prva poslanica Solunjanima upozorava: »Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!« Svakomu ostaje na savjest – je li božićno blještavilo koje ga privlači obični bijeg od osobne vjere u kojoj je centar Krist ili traženje gotova rješenja. U Jakovljevoj poslanici sve je sažeto: »Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.«

Kolektivno blještavilo čini da već advent bez Boga grade faraoni suvremenoga doba, pa smatraju da na Isusa treba paziti da »ne pobjegne« kao što je pobjegao pred Herodom. Boga ne treba zarobiti i ograničavati, nego mu vjerovati iz slobode. Svako ropstvo traži slobodu, a suvremeni je čovjek često rob blještavila.