»KAMO PLOVI OVAJ BROD« Je li moguće da se »izgubilo« 280 tisuća hrvatskih državljana?

Snimio: B. Čović

U vezi sa statističkim praćenjem iseljavanja u inozemstvo znanstvenici sa zagrebačkoga Instituta »Ivo Pilar« Nenad Pokos i Ivo Turk smatraju da je hrvatska službena statistika o migracijama u potpunosti nerealna i nepouzdana, a izgledno je da su nepouzdani i službeni podatci s popisa stanovništva Državnoga zavoda za statistiku. Znanstvenici su usporedili službene podatke o odseljenim Hrvatima koje vodi Državni zavod za statistiku s podatcima o doseljenim Hrvatima od 2011. do 2021. koje vode službena njemačka, austrijska, irska i švedska statistika, otkrivši u nekim slučajevima i frapantne razlike. Najveće uočene razlike postoje na primjeru iseljavanja u Irsku, koja je Hrvatima postala interesantna nakon 2013. godine, kada je država najavila da ne će ograničavati pristup tržištu rada hrvatskim radnicima. Dok domaća službena statistika u periodu od jednoga desetljeća bilježi da se u Irsku iz Hrvatske doselio 9941 Hrvat, irski podatci, nastali na temelju takozvanoga PPSN broja, na temelju kojega osoba u toj zemlji ostvaruje pravo na otvaranje računa u banci i zdravstvenu zaštitu, govore da je u posljednjih deset godina Hrvata zapravo bilo 28 144. Gotovo nestvarno izgleda podatak da 2015. godine u Hrvatskoj prebivalište nije odjavilo više od četiri tisuće osoba za koje se pouzdano zna da su se odselile u Irsku, upozorili su u Jutarnjem listu znanstvenici s »Pilara«. Zanimljiv je primjer Njemačke, države u koju se povijesno Hrvati najviše iseljavaju. Njemačka službena statistika bilježi čak 160 posto veći broj doseljenih Hrvata u posljednjem desetljeću nego što to navodi Hrvatska.

Kad se zbroje statistička odstupanja na primjeru četiriju zemalja, ispada da je domaća statistika u deset godina zabilježila samo 178 tisuća odseljenih Hrvata, a statistike odredišnih zemalja bilježe ih čak 459 tisuća, što bi značilo da se u hrvatskim službenim statistikama negdje usput izgubi više od 280 tisuća odseljenih Hrvata

Kad se zbroje statistička odstupanja na primjeru navedenih četiriju zemalja, ispada da je domaća statistika u deset godina zabilježila samo 178 tisuća odseljenih Hrvata, a statistike odredišnih zemalja bilježe ih čak 459 tisuća, što bi značilo da DZS negdje usput izgubi više od 280 tisuća odseljenih Hrvata, koji se očito i dalje vode kao dio domaćega stanovništva, stoji u tekstu Dore Koretić.

Otpremnina za ribare

O ribarstvu se ne piše mnogo, a najnoviji je podatak da je sve manje ribara u tom biznisu, napisala je za Večernji list Jolanda Rak Šajn. Kriza je u ribarstvu i sve je manje ribara koji u tom »biznisu« vide perspektivu. Čak ih je 113 na posljednjem natječaju Ministarstva poljoprivrede odlučilo svoje brodove poslati na posljednju plovidbu – u rezališta. Riječ je o takozvanom scrapingu – mjeri EU-a namijenjenoj trajnom povlačenju plovila iz gospodarskoga ribolova njihovim uništavanjem ili prenamjenom u drugu djelatnost uz odštetu. Još se ne zna hoće li svih 113 zahtjeva proći, puno je faktora koji se vrjednuju prije nego što se brodovi i njihovi kapetani »otpišu« iz sustava. Večernji iz Ministarstva poljoprivrede doznaje da je iz programa za ribarstvo i akvakulturu RH 2021. – 2027. za to predviđeno oko 22 milijuna eura javnih potpora – za koje je do kraja siječnja ove godine zahtjev podnijelo 35 plivaričara, a ostali su vezani uz koćarski ribolov. A neki su brodovi stari i 80 godina. Povlačenje ribarskih plovila iz ribolova mjerom trajnoga prestanka ribolovnih aktivnosti, odnosno uz potporu fondova EU-a, dosad se sufinanciralo kroz Operativni program za ribarstvo RH 2007. – 2013. te kroz Operativni program za pomorstvo i ribarstvo RH 2014. – 2020. kroz koje je iz gospodarskoga ribolova već povučeno 100 plovila, 78 koćarica i 22 plivarice. Njih 96 uništeno je, a četiri su plovila prenamijenjena u drugu gospodarsku djelatnost, za što je isplaćeno ukupno 19,6 milijuna eura, objasnili su iz ministarstva. »Jednostavno više nemate školovanoga ribara – »običnog« ribara ili mornara na brodu, s obzirom na to da se cijelo priobalje preorijentiralo na turizam, a kamoli neku stručnu osobu – zapovjednika, kapetana ili barbu. K tomu, prosječna dob ribara veća je od 50 – 60 godina, pa je jasno da se ‘scraping’ – eventualno dobivanje sredstava za to koja su neoporeziva – percipira i kao nekakva otpremnina ili početni kapital za neku drugu djelatnost. Treba ići ukorak s vremenom«, rekao je za Večernji porečki ribar Robert Momić, uvjeren da je »scraping« ponajprije namijenjen za uništenje plivaričarske flote zbog prelova male plave ribe, srdele i inćuna, zbog čega su Hrvatskoj prijetile i kvote EU-a, koje je uspješno izbjegavala niz godina. Uvjeti poslovanja, opće ozračje koje se stvara prema profesionalnim ribarima na području EU-a počinje biti suludo. Od strane EK-a, iz odjela za ribarstvo prema drugim institucijama EU-a, Vijeću ministara i Parlamentu, išao je komunikacijski dokument, agenda, prema kojoj bi se kompletan koćarski ribolov u EU-u postupno ugasio, eliminirao. Ide se na Europu bez ribe iz izlova ili barem ozbiljnih količina, u korist nekolicine velikih i moćnih tvrtki koje se bave uzgojem ribe, uvjeren je Petar Baranović, predsjednik Odbora za ribarstvo HPK-a, koji smatra da su demoliranje brodova u proteklih šest godina te naknada zbog lovostaja već dali veće rezultate što se tiče oporavka ribljega fonda.