KATOLICI U MANJE POZNATIM ZEMLJAMA SVIJETA Anguilla – jedan otok, jedna župa i jedan svećenik

Foto: Shutterstock | Valley, glavni grad Anguille
Prema službenim statistikama 73,2 posto stanovništva su protestanti (anglikanci, metodisti, pentekostalci, baptisti i dr.), katolika je malo više od 6 posto, tj. 800-tinjak, a ostali su druge vjerske zajednice i neopredijeljeni.

Malo je čitatelja, vjerojatno, vidjelo pomalo čudnovatu zastavu na kojoj je s lijeve strane gore prepoznatljiva zastava Ujedinjenoga Kraljevstva, a s desne strane grb kratkotrajne neovisne Republike Angvile, proglašene 1967. i nasilno ponovno pripojene Englezima 1969., na kojem su tri dupina iznad male plave plohe koja simbolizira more.

Trećina stanovnika nisu državljani Anguille

Riječ je, što je spomenuto, o Anguilli, britanskom prekomorskom posjedu u Malim Antilima u Karipskom moru, površine 91 km2 i 61 kilometar ukupne duljine obale. Leži istočno od Portorika i Djevičanskih otoka te neposredno sjeverno od otoka Svetoga Martina. Teritorij se sastoji od istoimenoga glavnoga otoka Anguille, dužine otprilike 26 kilometara i širine 5 km na najširem mjestu, zajedno s nizom puno manjih otoka i uvala bez stalno nastanjenoga stanovništva, kao što su Anguillita, Dog Island, Sombrero, Seal Island, Scrub Island i dr. Ime Anguilla otok je dobio zbog svojega oblika kada je bio poznat i kao Zmija ili Zmijski otok, a etimološki potječe od talijanske riječi »anguilla«, što znači »jegulja«. Građen je od vulkanskih stijena prekrivenih vapnencima i okružen koraljnim grebenima. Klima je suptropska sa srednjom godišnjom temperaturom 27 °C, što, kao i u cijelom tom podneblju, pogoduje turizmu, najjačoj privrednoj grani. Ključni su za gospodarstvo također izvozni proizvodi: morska sol, ribe i jastozi, uzgaja se povrće, slatki krumpir (batata) i kukuruz, a znatni su prihodi i od financijskih usluga: off-shore bankarstva i osiguranja. Službena je valuta istočnokaripski dolar. Otok je prometno povezan zahvaljujući lukama Sandy Ground i Blowing Point te zračnoj luci Clayton J. Lloyd blizu glavnoga grada Valleyja. Anguillska metropola Valley, u prijevodu Dolina, ima nešto više od 3000 stanovnika i u njemu se nalazi osnovna i srednja škola.

Opis državnog uređenja: parlamentarna ovisnost

Od ukupno oko 15 tisuća stanovnika gotovo trećina nisu državljani Anguille, nego Sjedinjenih Država, Ujedinjenoga Kraljevstva, Sv. Kristofora i Nevisa, Dominikanske Republike, Jamajke, Nigerije, Kine i Meksika.

Danas je to mlada župa ne samo po godinama, nego, prema riječima župnika o. Huana Hoa, i po članstvu jer je gotovo trećina mlađa od 20 godina. Iako relativno malena, u njoj je vrlo razvijen vjerski život poput redovitoga vjeronauka, klanjanja, biblijskih sastanaka, Caritasa, pjevanja…

Državno se uređenje može opisati kao parlamentarna ovisnost, za razliku od parlamentarne demokracije, pod ustavnom (engleskom) monarhijom. To znači da vrhovnu vlast na otoku – guvernera, imenuje monarh po savjetu britanske vlade, a guverner onda imenuje predsjednika vlade. Sadašnju je guvernerku Dileeniju Daniel-Selvaratnam engleska kraljica imenovala u siječnju ove godine. Budući da je riječ, ipak, o malenoj zemlji, sve poslove s predsjednikom vlade obavlja samo pet ministara s njihovim ministarstvima. Kolonizirali su je engleski doseljenici iz stotinjak kilometara udaljenoga otoka Sv. Kristofora početkom 1650., ali su se tijekom povijesti nekoliko puta, godine 1666., 1688., 1745. i 1798., sukobljavali s Francuzima zbog prevlasti. Razlozi sukoba bili su vrlo jednostavni – plantaže duhana i kasnije šećera na kojima su radili robovi dovezeni iz središnje i zapadne Afrike. Oni i njihovi potomci s vremenom su znatno premašili broj bijelih doseljenika, a zbog teških neljudskih uvjeta sve su češće izbijale bune, sve do 1807. kada je ukinuta trgovina afričkim robljem unutar Britanskoga Carstva, a ropstvo je potpuno zabranjeno g. 1834. Otok se od 1825. nalazi u sastavu britanske kolonije Sv. Kristofor-Nevis-Anguilla, ali se 1967. iz te svojevrsne konfederacije izdvojio i dvije godine kasnije, u veljači 1967., pod vodstvom anguillskoga političara Jamesa Ronalda Webstera proglasio neovisnost. Međutim, samo mjesec dana kasnije Englezi su manifestirali svoje poimanje demokracije i prava na samoodređenje pa je 300 pripadnika jedne elitne padobranske pukovnije sa skupinom članova londonske metropolitanske policije, u helikopterima praćenih s dvije fregate, sletjelo na otok i »uspostavilo red«. »Secesionist« Webster je pobjegao s otoka i uzaludno kasnije na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda ponavljao kako bi Anguilla trebala imati pravo na samoodređenje. Između dviju strana postignut je 1971. privremeni sporazum, a Anguilli je kao britanskomu prekomorskomu teritoriju tek 1980. priznat status ovisnoga područja s unutarnjom samoupravom.

Restoran – jedini objekt na Pješčanom otoku 
Otok Sandy (Pješčani otok) jedan je u nizu karipskih »rajeva na zemlji«, pripada Anguilli, a poznat je po tome što se na njemu nalazi jedino lokalni restoran. Do njega se može doći za 15 minuta brodom od Sandy Grounda, jednoga od četrnaest otočkih okruga, sela i glavne luka Anguille sa 300-tinjak mještana. Osim što je blizu, vlasnik se restorana brine za besplatan prijevoz do otočića na kojem se nude različiti kokteli i vrhunski gurmanski specijaliteti.

 

Obnovljena župa nakon uragana

Prema službenim statistikama 73, 2 posto stanovništva su protestanti (anglikanci, metodisti, pentekostalci, baptisti i dr.), katolika je malo više od 6 posto, tj. 800-tinjak, a ostali su druge vjerske zajednice i neopredijeljeni. Početak organizirane katoličke zajednice na Anguilli je dovršetak gradnje malene kapelice i kućice za svećenika 1948. u glavnom otočkom gradu, koji su, nažalost, uništeni u uraganu koji je 1961. poharao cijeli otok. Nakon toga katolici su se okupljali na mjestu zvanom Wallblake House jer je posljednja preživjela nasljednica imanja Wallblake darovala svoju kuću i zemljište tamošnjoj katoličkoj zajednici. Na mjestu nekadašnje kapelice sagrađena je 1966. nova crkva, koja danas služi za razna župna događanja, a sadašnja je crkva podignuta i posvećena 2000. Danas je to mlada župa ne samo po godinama, nego, prema riječima župnika o. Huana Hoa, i po članstvu jer je gotovo trećina mlađa od 20 godina. Iako relativno malena, u njoj je vrlo razvijen vjerski život poput redovitoga vjeronauka, klanjanja, biblijskih sastanaka, Caritasa, pjevanja i dr. Redovita misna slavlja su na engleskom jeziku, ali je jedno misno čitanje na španjolskom. Župnik o. Ho misionar je Družbe Božje Riječi, poznate kao verbiti (SVD). Rođen je 1991. u Vijetnamu, a s obitelju se preselio u SAD, gdje je postao svećenik. Prvi je svećenik te redovničke družbe stigao na otok 1984. i otada je ona preuzela stalnu pastoralnu skrb. Kao što je u prošloj nizanki rečeno, župa pripada biskupiji Saint John’s – Basseterre sa sjedištem u gradu St. John’su na otoku Antigui.

Zaštitnik župe sv. Gerard zaštitnik je trudnica
Sv. Gerard

Zaštitnik je anguillske župe sv. Gerard. Odmah treba istaknuti, da ne bude zabune, da nije riječ o sv. Gerhardu, biskupu i jednom od danas najpoznatijih mađarskih svetaca po kojemu je nazvano poznato brdo Gellert u Budimpešti, nego o sv. Gerardu Maielli, redovničkom časnom bratu. Rođen je 1726. u Muru (danas Muro Lucano) u provinciji Potenza na jugu Italije. Kad je imao samo 12 godina, umro mu je otac pa je trebao uzdržavati majku i četvero braće i sestara. Godine 1749. u dobi od 23 godine pridružio se Kongregaciji Presvetoga Otkupitelja, poznatoj kao redemptoristi, kratice C.Ss.R., i nakon položenih zavjeta radio je kao sakristan, vrtlar, vratar, bolničar, kuhar i krojač. No uvijek je imao vremena za siromašne, a još za života događala su se čuda dok je molio za žene koje rađaju. Umro je 1755. godine u dobi od samo 29 godina. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1893. blaženim, a papa Pio X. 1904. svetim. Zaštitnik je trudnica, majčinstva i nerođene djece.