Dok se vi radujete ponovnomu susretu sa školskim prijateljima koje niste vidjeli cijeloga ljeta, u mnogim misijskim zemljama, u kojima škola počinje također u rujnu (u nekim je zemljama drukčije), mnogi vaši vršnjaci ne će u školske klupe…
Pravo na školovanje, naime, nije nešto što je svima dostupno i što se samo po sebi podrazumijeva. Upis u školu se plaća, a mnogi roditelji nemaju novca za to. U mnogim mjestima škola i ne postoji, a ona najbliža je predaleko. K tomu, brojne škole koje i postoje – nemaju ni klupa, ni ploče, često ni vrata i prozore. Broj učenika u nekim razredima približi se i brojci 100!
A ako nema škole ili je školovanje vrlo loše, kako djeca u misijama mogu biti budućnost svoje zemlje? To pitanje postavljaju si i mnogi naši misionari diljem svijeta. Zato poseban trud ulažu kako bi omogućili djeci školovanje gradeći škole, školujući i plaćajući učitelje, pomažući roditeljima platiti školarinu, školski pribor i obveznu školsku »uniformu«.
Na početku ove školske godine sjetite se i svojih prijatelja u misijskim zemljama, koji bez pomoći misionara možda nikad ne bi naučili čitati i pisati. S učiteljima i prijateljima u razredu pokrenite neki projekt u kojem ćete bolje upoznati život svojih vršnjaka, moliti za njih i pomoći im da i oni mogu ići u školu.
NA DANU ŠKOLE – U RUANDI!
Dan škole u Centru »Otac Vjeko« održava se 21. lipnja, na imendan pokojnoga fra Vjeke Ćurića, hrvatskoga misionara koji je mučenički ubijen 1998. g., po kojem škola i nosi ime.
Poseban je to dan u školi, jer se tada održava velika svečanost na kojoj se okupe cijela uprava škole, fratri, učitelji, učenici, roditelji i drugi posjetitelji kako bi zajedno sudjelovali na misi, podjeli svjedodžba te gledanju raznovrsnih predstava koje su pripremili učenici. Ove godine program je bio vrlo bogat, a svečanost se održavala od 8 sati ujutro sve do kasnih poslijepodnevnih sati. Nakon dolaska roditelja i posjetitelja u Centar »Otac Vjeko«, slavljena je misa koju je pjesmom pratio učenički zbor škole. Poslije toga su svi obišli učionice, radionice i ostale školske objekte.
Program je započeo tradicionalnim plesom Ruande, koji su izvodili učenici. Jedan od maturanata održao je govor u kojem je izrazio zahvalu upravi škole, učiteljima i svim učenicima na velikom trudu kako bi ostvarili zajednički uspjeh. Predstavnik roditelja u govoru je zahvalio školi i svima koji naporno rade kako bi njihova djeca dobila što bolje obrazovanje. Kazališna skupina škole izvela je komad u kojem su pokazali kako ljudi mogu međusobno surađivati u svojim obiteljima da bi njihova djeca dobila odgovarajuće obrazovanje. Krojački odjel pripremio je prekrasnu ručno rađenu odjeću, koju su prikazali sami ju noseći.
Ravnatelj fra Ivica Perić zahvalio je svima na njihovu udjelu i nastojanjima da škola napreduje i raste. Također je nagradio one zaposlenike koji su svoje dužnosti obavljali s posebnom predanošću i odanošću, a potom su dodijeljene svjedodžbe maturantima. Na kraju svečanosti o. Eugen, predstavnik biskupije Kabgayi, zahvalio je učenicima, učiteljima, roditeljima i posjetiteljima na njihovu dolasku na svečanost. Završio je savjetom učenicima da naporno rade kako bi si mogli izgraditi bolju budućnost. Program je zaključen molitvom i blagoslovom, a prije nego što su se vratili svojim domovima, sudionici su se počastili pripremljenim objedom. Bio je to divan dan u kojem su svi uživali.