Poljski slak (Convolvulus arvensis, lat.) biljka je s potencijalno vrijednim farmakološkim svojstvima, koja unatoč svojoj reputaciji korova zaslužuje znanstvenu pozornost. Fitokemijska istraživanja pokazala su da poljski slak sadrži flavonoide, alkaloide, tanine, smole, glikozide i fenolne spojeve. Ti su spojevi odgovorni za biološku aktivnost biljke, uključujući antioksidativno, protuupalno i laksativno djelovanje. Posebno se ističu smolasti glikozidi koji potiču peristaltiku crijeva (prirodno kretanje crijeva koje pridonosi probavi i pražnjenju), zbog čega se slak u narodnoj medicini upotrebljavao za ublažavanje zatvora, iako njegova primjena zahtijeva oprez zbog mogućega nadražujućega učinka na probavni sustav. U tradicionalnoj fitoterapiji najčešće se rabe nadzemni dijelovi biljke, a korijen se rjeđe primjenjuje.
U ljekovite svrhe slak se tradicionalno rabi oralno i vanjski. Oralna primjena najčešće uključuje čaj ili blagi vodeni pripravak koji se u narodnoj medicini upotrebljavao kao laksativ i sredstvo za poticanje probave. Vanjska primjena obuhvaća obloge, ispiranja ili masti pripremljene od ekstrakta slaka kod manjih kožnih upala, ugriza insekata i manjih rana. Čaj od poljskoga slaka može se nabaviti u specijaliziranim trgovinama ljekovitoga bilja i zdrave hrane, preko domaćih i međunarodnih internetskih trgovina koje prodaju sušeno bilje, a rjeđe i u pojedinim biljnim ljekarnama kao tradicionalni biljni pripravak. Nedostatak suvremenih kliničkih istraživanja dodatno ograničava njegovu primjenu u službenoj medicini.


















