Ivan Evanđelist Šarić rođen je u Docu kod Travnika 27. rujna 1871. Godine 1890. maturirao je na isusovačkoj travničkoj gimnaziji, a 1894. zaređen je za svećenika. Doktorat iz bogoslovije postigao je 1898., zaređen je za biskupa 1910., a nakon smrti nadbiskupa Stadlera (1918.) 1922. godine postao je vrhbosanskim nadbiskupom. Osnovao je brojne župe i organizirao euharistijski kongres u Sarajevu 1932. Stojeći na pravaškom shvaćanju hrvatskoga državnoga prava, zastupao je da Bosna i Hercegovina povijesno pripada Hrvatskoj. Zbog toga i angažiranoga katoličkoga javnoga rada odlučio se u travnju 1945. napustiti domovinu i otići u egzil, došavši u Madrid 1948., gdje je umro 16. srpnja 1960. Posmrtni ostatci preneseni su mu 1997. u Sarajevo.
Od 1896. do 1908. bio je urednik središnjega nadbiskupijskoga časopisa »Vrhbosna«, pokretač tjednika »Nedjelje« 1922. odnosno »Katoličkoga tjednika« 1925., zatim prvoga i jedinoga katoličkoga magazina »Katolički svijet« 1932. te dnevnih novina »Narod« 1933., a 1931. utemeljio je izdavačku kuću »Academia Regina Apostolorum«. Podupirao je rad Hrvatskoga orlovskoga saveza, odnosno križarske organizacije u sklopu Katoličke akcije. Spisateljski rad nastavio je i u emigraciji, najviše kao suradnik cijenjenoga časopisa »Osoba i Duh«.
Bio je priznat pjesnik. Na pjesnikovanje ga je ponukao Kranjčević, s kojim se pobratio u mladosti, koji mu je rekao: »Budi naš Evanđelist« i »Vječne Riječi Božje vjesnik«. Prva zbirka »Pjesme« izišla mu je 1911., a nakon toga »Sunce i oblaci« 1914., »Salve Regina« 1920., »Hagija sofija« 1928., »Neveni« 1939. i »Vrata sunca« 1953. Autor je, uz ostalo, rado pjevanih pjesama »Moj Isuse, raskriljujem Tebi ruke…«, »Odzivam se, Isuse«, »O Isuse«. Preveo je »Bibliju«, koja je izišla 1942. te ponovno u Madridu 1959. u redakciji književnika Luke Brajnovića, a od ostalih prijevoda spomenimo popularni Wallaceov roman »Ben Hur«.
Uz okružnice, napisao je velik broj članaka razne tematike, gdje ga se upoznaje kao mislioca širokih interesa i pogleda. Nedvojbeno, bio je mislilac i pjesnik ljepote, čiji je savršeni izraz našao u Crkvi, služeći joj kao pastir i kao umjetnik. (L)
