Isus Krist jedini je posrednik između Boga i ljudi – temelj je kršćanske vjere. No mi se Bogu često obraćamo preko Blažene Djevice Marije i svetaca. Svetci su kršćanski junaci koji su svaki dan uzimali svoj križ, strpljivo hodili za Isusom i savjesno svoju volju povezivali s Božjom voljom; zato ih kao vjernici smatramo uzorima i obraćamo im se u molitvi kako bismo im iskazali štovanje. Vjernik se određenomu svetcu obraća za zagovor zbog toga što je u njemu našao nešto što mu je blisko pa se tako mnogi obraćaju svetomu Antunu Padovanskomu, jednomu od najomiljenijih svetaca u Katoličkoj Crkvi, kojega slavimo 13. lipnja.
Sveti Antun zaštitnik je Padove, braka, žena i djece, ali ga se časti i kao pomoćnika u raznim nevoljama, a obraćamo mu se i za pronalazak izgubljenih stvari. Rođen je u Lisabonu u plemićkoj obitelji oko 1195. godine i na krštenju je dobio ime Fernando. U samostanu sv. križa u Coimbri, kulturnom središtu Portugala, zbio se događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu – dobio je želju nasljedovati franjevačke misionare koji su pretrpjeli mučeništvo i postao manji brat. Zbog svoje učenosti i govorničkoga umijeća koje je pokazao na svećeničkom ređenju poglavari su mu povjerili zadaću propovijedanja. Također, smatra se jednim od prvih franjevačkih učitelja teologije, koja je svoj vrhunac doživjela sa svetim Bonaventurom iz Bagnoregia i blaženim Dunsom Scotom. »Riječ je živa kad život govori, neka zato prestanu riječi, a neka djela govore – prepuni smo riječima, a prazni djelima«, rekao je sveti Antun i neprestano pozivao vjernike na poniznost, velikodušnost i pomaganje siromašnima, kao i da se bore protiv svega onoga što »prlja« dušu, a najvažnije od svega da riječi bez djela ne znače ništa. Zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru i uzornoga života svetim ga je 1231. proglasio papa Grgur IX.
Ovaj izuzetan svetac poticao je vjernike na razmišljanje o pravom bogatstvu, bogatstvu srca kao onome što zaista vrijedi, pa je govorio: »Najbolja propovijed koju možeš izreći jest vlastiti život.« A to znači da je način na koji čovjek proživljava svoj život, trudi se iskoristiti svaki dan, dotaknuti i obogatiti druge oko sebe puno više od izgovorenih riječi.
Liturgijski kalendar prati dane liturgijske ili kršćanske godine. U navedenom godišnjem ciklusu svaki se dan posvećuje određenomu svetcu ili svetcima te se propisuje način na koji se treba slaviti i uz kakav liturgijski obred. Da tako kažemo, dan je osnovna liturgijska jedinica za slavlje, a spomendane i blagdan svetaca slavimo na dan njihove smrti, to jest rođenja za vječni život u krilu Očevu.
Blagdan sv. Antuna Padovanskoma je 13. lipnja i to je dan koji posvećujemo posebno njemu i dan na koji ga slavimo misama i molitvama. Sv. Antunu pripisuje se gotovo 19 čudesnih ozdravljenja, a spominje se da se i nakon njegova ukopa, u utorak 17. lipnja 1231., dogodilo još i više čudesa. Kao svjedoka pojave Djeteta Isusa kojega je držao u rukama Crkva ga je odlučila upravo tako prikazivati na slikama i kipovima. U većini slučajeva svetomu Antunu moli se za pomoć u slučaju bolesti, neplodnosti i želje za brakom.
»Ljubav je duša vjere, ona je oživljava; bez ljubavi vjera umire«, rekao je sv. Antun Padovanski, a ta je njegova rečenica zabilježena u knjizi propovijedi »Sermones dominicales et festivi ad fidem codicum recogniti«. To i jest temelj propovijedi sv. Antuna – u duhovnom životu napreduje samo duša koja moli. Time poziva vjernike da se bore protiv sklonosti grijehu te da se okrenu krjepostima. S obzirom na to da je bio iz Franjine škole, vodio se kristocentrizmom i u istoj knjizi naveo sljedeće: »Krist, koji je tvoj život, stoji pred tobom raspet, da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo. Ondje ćeš moći spoznati koliko su smrtonosne bile tvoje rane, koje ni jedan drugi lijek ne bi mogao ozdraviti osim krvi Sina Božjega. Ako pogledaš dobro, moći ćeš shvatiti koliko su veliki ljudsko dostojanstvo i tvoja vrijednost… Nigdje drugdje čovjek ne može bolje uočiti koliko vrijedi kao kada se zagleda u zrcalo križa.«
Potaknuta osjetljivošću sv. Antuna Padovanskoga prema siromasima, studentica komunikologije Stella Pin odlučila se pridružiti volonterskoj skupini Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta koja pruža pomoć pučkoj kuhinji župe sv. Antuna Padovanskoga. »Moje prethodno iskustvo volontiranja bilo je na raznim filmskim i dječjim festivalima, ali volontiranje u pučkoj kuhinji za mene je bilo posebno iskustvo. Svjedočenje iskrenoga osmijeha i srdačnosti ljudi koji su se nalazili u teškoj situaciji bilo mi je snažan poticaj da se uključim i pružim potporu ljudima u potrebi«, govori nam Stella. Iskustvo volontiranja u pučkoj kuhinji mladu je volonterku naučilo važnosti solidarnosti i suosjećanja prema drugima. »Susret s ljudima koji su se suočavali s teškom situacijom, ali su unatoč tomu zadržali osmijeh na licu, potaknuo me da cijenim ono što imam i da budem zahvalna za male svakodnevne stvari. Također, naučila sam kako zajednički rad može donijeti pozitivne promjene i kako i mali doprinos može imati stvaran utjecaj na živote drugih ljudi.« Ovoj je djevojci život sv. Antuna Padovanskoga inspiracija te ju upravo on potiče da nastavi volontirati i pružati potporu onima kojima je to potrebno. »Njegova predanost služenju siromašnima podsjeća me da svaka osoba zaslužuje poštovanje svojega dostojanstva i da svi zajedno čineći dobro možemo pridonijeti stvaranju boljega svijeta«, zaključuje naša sugovornica.Sveti Antun Padovanski zaštitnik je i djece, a od razdoblja renesanse prikazuje ga se s Djetetom Isusom u naručju. Svjetski dan djece slavi se diljem svijeta, ali na različite datume. U većini zemalja slavi se prvoga dana u lipnju ili 20. studenoga. Konvencija o pravima djeteta međunarodni je dokument te sadrži univerzalne standarde koje države moraju jamčiti svakomu djetetu. Konvenciju je potpisalo 196 zemalja te je time postala najbrže i najšire prihvaćen sporazum na području međunarodnih ljudskih prava u povijesti, čime se obećalo svakomu djetetu pružiti jednaka prava i zaštititi djecu od svih nedaća. Događaji u današnjem svijetu jasno nam pokazuju da su diskriminacija i neetičko ponašanje prema djeci još prisutni, što bi svima nama te višim tijelima vlasti trebalo biti pokazatelj da još ima prostora za napredak i poboljšanje života djece diljem svijeta.
Pripremili: A. Bukovac, I. Moslavac, V. Lukačin, I. Tomić
