MNOGIMA NIJE SVEJEDNO I dalje se vode moralne dvojbe oko cjepiva

Foto: Shutterstock
Pravo na priziv savjesti važan je element u pobuni nekih ljudi protiv cjepiva okaljanoga događajem iz prošlosti, a koji danas opterećuje njegov »imidž«

Krajem prošle godine biskupi nekih zemalja uputili su odgovornima otvorena pisma u kojima upozoravaju da su neka cjepiva protiv koronavirusa etički upitna jer je njihov razvoj povezan s ubojstvima neželjene djece. Iako su »besmrtne« stanice iz tkiva pobačenih fetusa izolirane još prije nekoliko desetljeća, u savjesti mnogih ljudi postoji odbojnost prema sudjelovanju u takvim eksperimentima.

Znanstvena »inkvizicija«

Zabrinutost biskupa potaknula je javne rasprave u različitim društvenim sredinama, krugovima ljudi, uključujući i vjerske zajednice. I u Hrvatskoj se razvila očekivana debata o etičkoj prihvatljivosti cjepiva engleske kompanije »AstraZeneca«, američke »Johnson & Johnson« ili kineske »CanSino Biologics«. No ono što nije bilo očekivano jesu reakcije znanstvenika, uključujući i neke iz Znanstvenoga savjeta hrvatske Vlade, koji su se zgražali, pa i ismijavali s »heretičkom« idejom da cjepivo ima poveznicu s pobačajem. Prigovore vjernika, svećenika i drugih »skeptika« nazvali su, doslovno, glupošću. Za takve je znanstvenike pedesetak godina dovoljan vremenski razmak da se prekine spona između smrti nevinoga djeteta i spašavanja civilizacije tijekom epidemije.

Slon u staklarnici  

Nije sasvim jasno odakle molekulskomu biologu ili imunologu potreba da bez ozbiljne pripreme i s plitkim argumentima ulazi u život zajednice kojoj ili ne pripada ili je ne razumije. Dostojanstvo i svetost ljudskoga života, priziv savjesti, moralne vrjednote, poslušnost ili hijerarhija stvarnosti su koje se ne mogu tumačiti s pozicije laboratorijskoga stručnjaka. Otpor nekoga čovjeka prema cjepivu sumnjiva pedigrea nije derivat neznanja, nego opreza, estetike, pa i želje za mirnim snom. Nikakve sablazni ni zadrtosti nema u stajalištu kojim se brane principi ili se traži sloboda izbora. Stoga nasrtaj prirodoznanstvenika u prostore vrlina i vjere nalikuje na »slona u trgovini porculana«.

Pravo na priziv savjesti važan je element u pobuni nekih ljudi protiv cjepiva okaljana događajem iz prošlosti, koji danas opterećuje njegov »imidž«. Slično vrijedi za znanstvena otkrića koja su bila rezultat neetičkih eksperimenata nad ljudima provedenih u vrijeme nacističkoga režima. Iako mogu biti korisni za modernu medicinu i zdravlje ljudi, mnogi znanstvenici odbijaju pomisao da se služe Mengeleovim podatcima i otkrićima. Neki vrhunski časopisi (npr. NEJM) ne dopuštaju citiranje studija etički kompromitiranih u dalekoj prošlosti.

Pravedna trgovina

Konačno, priziv savjesti poznat je argument u pitanjima vojačenja i mobilizacije, na ginekološkim odjelima, športskim natjecanjima ili među potrošačima koji bojkotiraju određene proizvode. Na tržištu prehrambenih ili tekstilnih proizvoda sve se češće pojavljuje oznaka »fair trade« kao deklaracija pravedne trgovine. To je potvrda da su se tijekom proizvodnje poštovali ekološki i socijalni standardi, da djeca nisu izrabljivana za rad… Mnogi žele podržati takvu ideju i sudjelovati u takvu projektu. Iako proizvodi s oznakom »poštene trgovine« nisu nužno kvalitetniji, a redovito su skuplji, ljudi žele, biraju i kupuju baš takve proizvode. Oni time izražavaju svoje stajalište, stil i odgovornost. Nije isključeno da protivnici »fetalnoga« cjepiva i pobornici proizvoda iz »poštene trgovine« iritiraju (znanstvene) kritičare na sličan način – svojim uvjerenjima pokazuju da u nekim stvarima postoji sadržaj koji je više od ambalaže.

O etičkoj prihvatljivosti cjepiva s »repovima iz prošlosti« vode se rasprave i u zajednici vjernika, ljudi se razilaze u mišljenjima, imaju oprječna stajališta. To nije zabrinjavajuće jer nije riječ o doktrinalnim stvarima – ne postoji teologija cijepljenja. Razina rasprave o svjetovnim stvarima zapravo je dobar indikator zrelosti zajedništva. U fokusu rasprava je cjepivo iz kompanije »AstraZeneca« koje se, osim što zbog svoje povijesti ima suspektan etički profil, pokazuje neučinkovitim za određene populacije. Time se moralne dvojbe dodatno sprežu s tehničkim, odnosno imunosnim kontroverzama. U takvoj situaciji ne čude nedavne informacije o pojedinim liječnicima obiteljske medicine u Splitu koji su odbili cijepiti ljude u svojim ambulantama, navodno zbog nedostatnih uvjeta za rad…

IZVORGlas Koncila br. 8/2021.
Prethodni članakU POVODU GODINE ČITANJA GOVORI SLIKAR I PISAC SVEBOR VIDMAR Tko želi biti umjetnik mora imati čvrstu i stabilnu obitelj
Sljedeći članakDOKUMENT PAPINSKE AKADEMIJE ZA ŽIVOT »STAROST: NAŠA BUDUĆNOST« Poziv na reviziju skrbi za starije: manje bolnica, a više obitelj