Moj djed i Stepinac

Nadbiskup podjeljuje sakrament potvrde na trgu ispred prvostolnice u Zagrebu 1942.

Eee, momci, a sad kad otvore te stare komunističke partijske arhive! – otvarajući drugu »postnogometnu« pivicu, Toma likuje nad novim medijskim najavama. – Što li ćemo sve saznati i iščeprkati iz tih mračnih arhiva!

– Što? Možda to tko je na Stepinčevo išao u katedralu? – cinično dobaci Dankec. – Budi bez brige, ne ćemo saznati kako su drugovi jedni druge trpali na Goli ili tko je i kako »uspavljivao« emigraciju! Niti kako su krali pa privatno u »društveno«, i naposljetku u svoje vlasništvo pretvarali! Ili kako su svoje mladunce zapošljavali i karijere im unaprijed »popločavali«! Ove iste koje traju i danas… Pa valjda im je 25 godina bilo dovoljno da sve arhive pročiste, »dezinficiraju«? Tako da sad ti »strašni« dokumenti ispadnu otprilike kao i ove nove priče da je Jasenovac bio samo »radna terapija za lijenčine«? Ma, od »ar-hiva« ostao sigurno samo »hiv«, tako da se svi zarazimo kopajući po sad otvorenim, a lažnim i nevažnim ostatcima »mrtvaca«! Još kad se sjetim tko je te arhive »čuvao«…

– A i što će sad s time da uradimo? – javi se Milan, potencijalni »čuvar kom-arhiva«. – Da ih otvorimo samo da narod razjedinimo? To nam ne treba, smijat će nam se svijet!

– Pa da, što nam treba da sad otkrijemo kako je Vilko u »osnovnjaku« pisao najljepše sastavke drugu Titu za rođendan? – nastavlja »pocinčavati« Dankec. – Ili da je čak i Toma položio pionirsku zakletvu? A Željac bio školski predsjednik Socijalističke omladine, zato što je imao sve petice? To će odjeknuti!! Vilka možda i lustriraju zbog počinjena krimena!

– Samo se ti izruguj, kao i neki novinari! – primijenih samoobranu u krajnjoj nuždi. – Ali ako se prošlost ne raščisti i ne rasvijetli, nema nam naprijed!… Imat ćemo i dalje samo »Titov naprijed«, koji imamo već »sto godina«!

– Zato je i naš premijer smislio to povjerenstvo za suočavanje s prošlošću! – nastavi Dankec, ostavivši nas na tren nesigurnima je li ozbiljan ili i dalje ciničan. – Sad će dični stručnjaci utvrditi što sve smijemo stavit na kapu i kaput, smije li se nosit petokraka il’ samo zvijezda Danica, fazanovo pero ili najbolja lijeva antifašistička pera? Zanima me samo koga će u to povjerenstvo nagurati, i koje će zajedničke »startne pozicije« oni zauzeti? Vidim, neki već »postavljaju letvice«: prije ikakve rasprave, nema rasprave o pozdravu »ZDS« jer »Zna Dobro Se« da je to isključivo »ustaško naslijeđe«?! Ni broj jasenovačkih žrtava ne smije se smanjiti ispod »zadane objave«! Tek nakon usvajanja tih svetih istina može započeti »suočavanje«.

– Ha – eto opet Milana – zar nije tako i vaš papa Franjo smislio neku miješanu komisiju za utvrđivanje svetosti Stepinca…

– Ma znate što?! – puknuh. – Briga mene za sva ta povjerenstva i komisije! Ja ću proslaviti svetog Stepinca i njegov dan… Hajd, dobro, blaženog… Baš mi je svejedno kako ga se titulira kad znam da je svet, isto kao i moj djed! Kojeg nikad ne će proglasiti nit’ onime »na glasu«, nit’ »slugom« ili kako se zove prva stuba na toj zemaljskog stazi svetosti. Fućka mi se za to, moj djed je meni svet, gore, na nebu! Već zato što se meni klincu usudio pričati o Stepincu još dok su mi i mama i tata pokazivali samo »pssst!!«, da mi »ne izleti štogod u školi«, u kojoj me »drugarica« učila da je Stepinac vlastoručno ubijao malu dječicu! Fućka mi se i za sve te povjesničare i njihova mudrovanja, moj djed je meni povjesničar, on je živio i sa Stepincem i s crvenima, on sve zna! Pa dečki, to bi bilo isto kao da sutra našoj djeci ili unucima netko priča da je ova današnja Hrvatska izrasla iz Jajca ili da ju je utemeljio »Petokraki Lignjun« s Jadrana?! Pa, zar smo toliko senilni ili retardirani??