Jedan od najčešćih problema u govoru djece jest mucanje. Ono se prema statističkim podatcima javlja kod tri do pet posto djece u predškolskoj dobi te se smanjuje na oko jedan posto u školskoj dobi. Prema učestalosti, javlja se triput češće kod dječaka nego kod djevojčica.

Mucanje nije samo problem koji je povezan s poteškoćama u govoru, nego se ono može odraziti i na psihički i socijalni razvoj djeteta, što pak može dovesti do brojnih posljedica. Zato je važno na vrijeme reagirati i djetetu dati potrebnu pomoć u razvoju govora, ali i u suočavanju s poteškoćom mucanja.

Mucanje nije samo problem koji je povezan s poteškoćama u govoru, nego se ono može odraziti i na psihički i socijalni razvoj djeteta, što pak može dovesti do brojnih posljedica. Zato je važno na vrijeme reagirati

O problemu mucanja govori dr. sc. Suzana Jelčić Jakšić, klinička logopedica koja radi više od 30 godina s djecom, adolescentima i odraslima koji mucaju.

Govoreći o uzrocima mucanja, dr. Jelčić Jakšić ističe: »Istraživanja su pokazala da u 80 posto slučajeva mucanja postoji pozitivna obiteljska anamneza za mucanje. Djetetov temperament, jezične sposobnosti i okolina mogu biti okidači za pojavu i kroničnost mucanja. Zato se često kao neposredan povod pojavi mucanja navodi neki stresni događaj u djetetovu životu, najčešće polazak u vrtić, promjena vrtića, selidba, prinova u obitelji, napad psa, maškare na vratima… Psihološkom podlogom za mucanje možemo smatrati jedino djetetovu osobnost – kako dijete prihvaća pojavu nesavršenosti i poteškoća u svojem govoru, kako se nosi s okolinom, s promjenama općenito.«

»Da, ja ovako govorim jer mucam!«

Nadalje, dr. Jelčić Jakšić navodi da mucanje može trajati nekoliko dana, tjedana ili mjeseci, povući se, ali se i ponovno pojaviti poslije nekoliko dana, tjedana ili mjeseci, može biti promjenjive jakosti, može mijenjati oblik. Najčešće će se spontano povući do šeste godine djetetova života. No važno je na vrijeme uočiti problem i djetetu pružiti potrebnu podršku i pomoć.

Od 2. do 4. godine

dob je kada se mucanje najčešće javlja

»Čim je roditelj zabrinut za djetetov govor, potrebno je obratiti se logopedu. To ne znači nužno da će se s djetetom početi provoditi terapija, čak ne znači da će roditelj na prvi susret trebati dovesti dijete. Roditelj može doći na savjetovanje sa snimkom djetetova govora i kroz razgovor s logopedom može dobiti odgovore na pitanja koja ga brinu«, navodi dr. Jelčić Jakšić.

»Istraživanja su pokazala da su terapije najuspješnije u predškolskoj dobi. Postoji nekoliko pristupa i metoda koje se mogu provoditi s djecom već od druge godine života. Svi opisani pristupi i programi daju veliku važnost roditeljima, koji su obvezni aktivno se uključiti u terapiju i kod kuće svakodnevno 15-20 minuta provoditi preporučene postupke. Uključivanje roditelja u terapiju oslobađa ih osjećaja krivnje i bespomoćnosti te ih potiče na svakodnevno provođenje kvalitetnoga vremena s djetetom. Vrlo je važno educirati roditelje i za praćenje jakosti mucanja. Trajanje tretmana vrlo je individualno: u mnoge djece koja mucaju ne će se logopedskim pregledom utvrditi samo mucanje, nego se često nalaze i neka druga razvojna odstupanja u jeziku i govoru te će se kroz logopedsku terapiju procijeniti kada će se i kojim redom kojemu problemu pristupiti«, ističe dr. Jelčić Jakšić.

Istraživanja

pokazuju da djeca već od treće godine života mogu primjećivati da drugo dijete ne govori kao oni, poslije četvrte godine vršnjaci mogu početi negativno gledati dijete koje muca, ali izrugivanja vjerojatno ne će početi prije pete godine. Najčešće se negativne reakcije vršnjaka ipak javljaju u školskoj dobi.

Osim toga, navodi da dijete koje muca može biti meta za vršnjake sklone izrugivanju. Zato je važno otvoreno razgovarati s djetetom, ovisno o djetetovoj dobi. »Možemo mu ukazati na naše vlastite nesavršenosti, na poteškoće na koje svatko nailazi učeći nove vještine, kao što je primjerice govor, hodanje ili pisanje. Trenutačno dijete ima poteškoće u govoru koje se zovu mucanje, i toga se ne treba sramiti. Najbolji način razoružanja onih koji se rugaju jest pogledati ih u oči i potvrditi povod ruganju. U ovom slučaju, najbolje je reći: ‘Da, ja ovako govorim jer mucam!’«

PAŽLJIVO I NJEŽNO Kako se ponašati s djetetom koje muca
»S djetetom koje muca treba razgovarati, nastojati umanjiti pritisak na govor. U razdoblju djetetu teškoga govora čak i pitanja možemo postavljati tako da dijete može kratko i jednostavno odgovoriti na njih. Kada nam dijete želi prepričati neki uzbudljiv doživljaj, svojim ga pitanjima i potpitanjima možemo »voditi« kroz prepričavanje. Svojim opuštenim govorom i stankama pri odgovaranju na djetetova pitanja možemo usporavati razgovor i time umanjiti vremenski pritisak na dijete. Ono što se nikako ne bi smjelo činiti jest zahtijevati od djeteta da govori bolje ili ljepše. Takvim se zahtjevima djetetu neizravno poručuje da ne govori ni dobro ni lijepo, a mnoga djeca ne će razumjeti o čemu govorimo, samo ćemo im poslati poruku da nismo zadovoljni njihovim govorom. Tražiti od djeteta da govori sporije također je nepoželjno jer je djetetu taj pojam apstraktan i, nepodučeno tomu, dijete nema sposobnost uspostavljanja takve kontrole nad svojim govorom.
U praksi često nailazim na roditelje koji smatraju da se mucanje općenito javlja zbog prebrzoga govora, iako ja primjerice u njihova djeteta nisam primijetila ubrzani tempo govora. Zbog nestalnosti i promjenjivosti mucanja neki roditelji imaju dojam da njihovo dijete muca namjerno, iz inata, što zasigurno nije moguće i dijete nikako ne treba okrivljivati za namjerno mucanje. Pozitivno komentiranje djetetova tečnoga govora svakako je dobro, no i u pohvalama ne valja pretjerivati i valja ih davati pravilno i konkretno, jer im u suprotnom oduzimamo snagu i važnost. Osim za tečan govor, roditelje treba poticati na zapažanje i pohvaljivanje i drugih djetetovih vještina i ponašanja jer će na taj način podizati djetetovo samopouzdanje«, ističe dr. Suzana Jelčić Jakšić.
Hrvatska udruga za pomoć osobama koje mucaju »Hinko Freund« tijekom proteklih sedamnaest godina imala je, među ostalim, organizirane i grupe potpore za roditelje djece koja mucaju. Trenutačno takve grupe ne djeluju u sklopu udruge, ali u sklopu Klinike za dječje bolesti Zagreb, uz prethodnu najavu na broj 01/4600-254 i na uputnicu HZZO-a, svaki ponedjeljak navečer roditelji mogu doći na savjetovanje.
Udruga »Hinko Freund« održava sastanke grupe samopomoći za odrasle osobe koje mucaju, a sastanci se održavaju svaki prvi i treći četvrtak u mjesecu u prostoru Klaićeve bolnice.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA