Oko dvije tisuće gledatelja iz cijele Neretvanske doline, a i šire, pratilo je u ponedjeljak 27. ožujka prikaz Kristove muke u Borovcima. Među više od sto glumaca i statista koji su sudjelovali u uprizorenju glavnu ulogu Isusa utjelovio je Marko Jerković. Gluma mu, kako nam je rekao u razgovoru, nije nepoznata. Isusa je u borovečkoj muci utjelovio treći put.
»Ovo je bio velik zalogaj, ali mi je bila i čast glumiti Isusa. Nije mi bilo svejedno prihvatiti ulogu. Prva je godina bila najteža, ali kasnijih sam se godina opustio.« Ove mu je godine, otvoreno će Jerković, bilo najdraže glumiti jer se uspio i duhovno posvetiti i uživjeti u taj lik, pokušati zamisliti, barem donekle, koliko je moguće, kako je Isus proživljavao svoju muku. Najteže mu je, kaže, bilo glumiti umiranje na križu. »Imao sam bolove u ramenima, ali prolazilo mi je kroz glavu što je Isus proživljavao. Ako meni ovo ovako malo smeta, kako je njemu tek bilo kada je stvarno umirao na križu. Te su me stvari poticale.« No ipak je najdojmljiviji trenutak prikazanja muke uskrsnuće, koje je vrhunac predstave.
»Moji su pogledi prema muci i Uskrsu uvijek čvrsti i isti. Ovo za mene nije bila samo obična gluma. Sve što sam glumio moja su uvjerenja i posebno tomu pristupam jako ozbiljno i pripravan u duhu. Svjestan sam svega što radimo na dubokoj razini i sve na veću slavu Božju, neka on upravlja«, zaključio je Jerković.
U Imotskom se odigrala 22. Muka. Isusa je treći put glumio Ivan Šabić, koji je kao zanimljivost istaknuo da je prvi put kada je bio upitan da glumi bio upravo istih godina kao Isus kada je proživljavao muku. »Neopisiv je to i neobjašnjiv osjećaj«, priznaje Šabić. »Odvažio sam se na sudjelovanje, glumiti lik Isusa, no teško je nositi se s tim. Treba pokušati uprizoriti Kristovu muku, posljednje sate njegova života, u isto vrijeme znati da nisam toga dostojan.« Ta nedostojnost da netko u njemu gleda Krista pratila ga je za vrijeme priprema, ali i izvedbe, no poticalo ga je to i da pokuša što bolje odglumiti. Šabić napominje i da se igranje uloge Isusa snažno odražava na njegov život. »Ta uloga duboko me prožima. Primijetio sam da drugačije pristupam stvarima. Potrese me i tako da se ne mogu ‘iščupati’ natrag u zemaljske borbe. Ne samo zbog fizičke iscrpljenosti, nego ponajviše mentalno. To me puno više dotiče i neke, nazovimo ih religiozne emocije puno su jače«, rekao je. I ove će godine Uskrs slaviti u krugu obitelji, koja je na poseban način potpora i uključena u njegovu pripremu za ulogu Isusa.
»Glumiti Isusa nemoguće je iz perspektive običnoga čovjeka«, rekao je za Glas Koncila Martin Mihalić koji je četvrti put utjelovio lik Isusa u uprizorenju Muke u organizaciji udruge »Stepinčeva oaza mira« iz Zaprešića. Za vrijeme nastupa se, kako nam je rekao, prepušta u Božje ruke i pokušava dati sve od sebe kako bi prenio publici doživljaj, a »ostalo je Božja milost koju mi Gospodin ulijeva«. »To je najpovlaštenija uloga«, dodao je. »To jest gluma, jedno stanje glume, ali u isto vrijeme kao da proživljavam sve iz trećega lica i zagledan sam u Gospodina. Njegova su osobnost, ljudskost i božanstvo toliko bogati da čovjek to ne može prikazati u onom pravom obliku.«
Uz probe najveća je priprema, kaže, bila ona na duhovnoj razini. »Pokušavam cijelo vrijeme biti u molitvi, posebno u korizmeno vrijeme. Na dan izvedbe uvijek imamo klanjanje prije izvedbe, da steknemo sabranost. Imamo puno zagovaratelja u udruzi i župi pa i njihova zagovorna molitva puno pomaže da možemo biti predani u onom što radimo«, rekao nam je Mihalić.
»Toliko sam to proživio kroz ulogu da se teško mogu vratiti na ono poimanje muke i uskrsnuća koje je bilo prije, gdje sam samo promatrač. Svaka mi je izvedba ujedno najbolja priprema za Uskrs. S obzirom na to da uprizorujemo i uskrsnuće, uvijek završimo u tonu nade i radosti da ćemo svi jednoga dana završiti s Gospodinom«, zaključio je Mihalić.
