NOGOMETNI SUDAC DARKO CVITKOVIĆ Zašto ne osnovati hodometnu ligu na župnoj ili biskupijskoj razini?

Nogomet se razvija, pravila se dorađuju, prilagođavaju, pa je tako odnedavno uvedena nova igra loptom – hodomet, svojevrsni nogomet prilagođen starijoj i teže pokretljivoj populaciji. O tom sve popularnijem športu progovara međunarodni nogometni sudac Darko Cvitković. On je ispit za nogometnoga sudca položio 1978. u Zagrebu, a međunarodni sudac postao je 1991. Delegat je UEFA-e, zaposlen u Zagrebačkom nogometnom savezu. Rođen je u Zagrebu 1954., otac mu je iz Hrvaca kod Sinja, a majka iz Ivanićkoga Graberja. Uz rad je studirao i dobio zvanje »viši športski trener – nogometa«.

»Gospoda Josip-Joža Strmečki i Ivan-Ico Horvat bili su vrhunski poznavatelji pravila nogometne igre, a svoje znanje i bogato iskustvo nesebično su prenosili na nas mlađe sudce. Većina današnjih sudaca kada završi sudačku karijeru kao da nestane iz nogometa i neki se teško odlučuju vratiti barem mrvicu od onoga što je u njih uloženo. Nažalost, danas su vrijednosti nakazno postavljene i ako nema neke materijalne koristi, nitko ne želi raditi s mladim sudcima«, rekao je Cvitković na početku razgovora.

S obzirom na to da je riječ o razgovoru za novine, odmah se otvorila i tema nogometne terminologije u medijima, to jest kada se prednost daje stranomu nazivlju. »Ne znam zbog čega je to tako, ali nas profesionalce to vrijeđa. U naše vrijeme u Zagrebačkom nogometnom savezu – mislim na kolege Poljaka, Šarića, Dobrovića, Galića – kada bismo održavali seminare za nove sudce, slali smo pozive svim tiskovnim redakcijama i televizijama da pošalju svoje predstavnike s ciljem da nešto doznaju i nauče o pravilima nogometne igre i hrvatske sudačke terminologije. Nisu se nikada odazvali. Danas, uzmemo li bilo koju tiskovinu ili otvorimo portale, svuda se govori i piše penal umjesto kaznenoga udarca, ofsajd umjesto zaleđa, ubacivanje sa strane, ubacivanje iz kuta umjesto udarac iz kuta ili vrata – udarac s vrata.«

Među inim pogrješkama Cvitković navodi da u športu nema protivnika, jer to stvara tenzije i nije u športskom duhu. Zato je pravilno reći – suparnik. Pohvalio je pojedine radijske i televizijske komentatore koji se koriste ispravnom terminologijom, ali ih je malo.

Kao nogometni sudac Cvitković je sudio povijesnu i prvu utakmicu svećeničke reprezentacije. »Prva utakmica hrvatske svećeničke reprezentacije odigrana je 24. travnja 1995. u Sisku između Hrvatske svećeničke reprezentacije i Austrijske svećeničke reprezentacije, i to pred prepunim stadionom Segeste, gdje je Hrvatska svećenička reprezentacija bila bolja i pobijedila (1:0), a među organizatorima je bio i Đuro Brodarac. Izbornik hrvatskih svećenika bio je Krešimir Žinić. Uz mene, utakmicu su sudili Dušan Kukić i Ivica Brko. Također, valja napomenuti da je utakmica odigrana gotovo na bojišnici, jer je okupirana Petrinja bila udaljena svega pet-šest kilometara zračne linije od Siska. Iznimna mi je bila čast suditi tu utakmicu, ali iznad svega ne ću nikada zaboraviti susret i razgovor s kardinalom Franjom Kuharićem koji je u Zagrebu primio sve sudionike povijesne utakmice. Taj razgovor o nogometu, sudcima i utakmici na mene je ostavio poseban dojam. Oduševilo me je kako je kardinal Kuharić lagano i smireno govorio te svoju mirnoću prenio na mene.«

Međunarodni sudac Cvitković poslije je sudjelovao u organizaciji Europskoga prvenstva svećenika u malom nogometu koje se igralo u Hrvatskoj. »Kako sam se družio s izbornikom Žinićem i s kapetanom reprezentacije fra Žarkom Relotom, zamolili su me da im pomognem oko organizacije Europskoga prvenstva svećenika u malom nogometu 2006. godine u Zagrebu i Križevcima. Tako smo kolega sudac Marijan Dobrović i ja organizirali i sudili utakmice, jasno, uz još nekoliko kolega sudaca koji su sudili dio prvenstva, odnosno skupinu koja se igrala u Zagrebu…« 

Nogometni sudac je i odgojitelj jer uči mlade lijepomu ponašanju, poštivanju drugoga i drukčijega. Na upit uči li se to, Cvitković je odgovorio: »Moji kolege i ja, koji smo predavali na tečajevima za nove sudce, uvijek smo im govorili da moraju poštivati sve sudionike utakmice, bez obzira na to sude li seniorima ili mlađim dobnim skupinama. Moraju znati pravila nogometne igre i biti uvijek tjelesno spremni, jer ako to nisu, uvijek pred kraj utakmice pada koncentracija i tada najviše dolazi do pogrješnih procjena i odluka. Nažalost, sve manje je mladih zainteresirano za suđenje, ali i sve se manje radi s mladim sudcima.« 

Cvitković je prvi u Hrvatskoj sudio hodomet. To je blaža inačica nogometa, a prilagođena je svim dobnim skupinama i sve više dobiva na popularnosti.

»Igra je osmišljena u Ujedinjenom Kraljevstvu 2011. i sada je ondje najbrže rastući šport. Godine 2018. osnovana je Svjetska međunarodna organizacija hodajućega nogometa (FIWFA), kojoj je već pristupilo 55 nacija, a Hrvatsku predstavlja udruga ‘Sijede vrijede’. Ona je u srpnju 2022., odmah po dobivanju rješenja nadležnoga tijela o bavljenju hodometom, dobila pisanu potporu FIWFA-e i dopuštenje za korištenje Pravilima igre koje je usvojila Skupština Udruge. Time su stvorene sve pretpostavke za razvoj hodometa u Hrvatskoj. Hodomet (engl. walking football = hodajući nogomet) sporija je inačica nogometa, najraširenije igre na svijetu, ali namijenjena isključivo starijoj populaciji. U pravilu igraju muškarci stariji od 60 godina i žene starije od 40 godina, a u mnogim slučajevima prakticiraju ga i ljudi u 70-im i 80-im godinama života. Uobičajeno je imati ekipe mješovite dobi za prijateljske utakmice, ali natjecateljske mogu igrati samo ljudi iste dobne skupine. Pravila se znatno razlikuju od nogometnih, a neka su od njih: ne smije se trčati nego samo hodati, dakle jedna noga mora uvijek biti na zemlji, zatim, ne smije biti nikakvoga fizičkoga kontakta igrača, nema igranja glavom, a lopta nikada ne smije ići iznad visine glave. Svi su prekršaji neizravni slobodni udarci osim kaznenoga udarca. Igra se na malim terenima i na manje golove.

Sada u Zagrebu postoji mlađa ekipa od 65 i više godina te starija od oko 72 i više godina. Pred prepunim gledalištem na ŠRC Šestine, koje su činili unučad, djeca, obitelji i prijatelji igrača i nogometa 8. listopada 2022. u organizaciji udruge »Sijede vrijede« održan je Prvi turnir hodometa u Hrvatskoj. Poseban gost bio je dugogodišnji igrač hodometa Paul Marijetic koji je došao iz Londona. Glavna obilježja nove igre su zdravlje, zabava, zajedništvo. Potporu tom projektu pružili su Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski nogometni savez. Na ŠRC Šestine postavljena je spomenploča na povijesni događaj prvoga službenoga odigravanja nove vrste nogometne igre u Hrvatskoj, kao trajni podsjetnik da je tu započela povijest hodometa.«

Nogometni sudac Cvitković promišlja da bi se hodomet mogao razvijati i kroz župe jer to bi više zbližavalo ljude. »Osim tjelesnoga kretanja koje poboljšava cjelokupno zdravstveno stanje, druženje starije populacije vrlo je važno, pogotovo nakon korone, kada je bilo zabranjeno druženje«, rekao je. Promišlja o »hodometnoj župnoj ili biskupijskoj ligi«, poput onih malonogometnih katoličkih liga. »Mi smo sada u razvoju i treba promicati hodomet među starijom populacijom«, rekao je. 

U nastojanju širenja zajedništva Cvitković je bio pokretač hodočašća športaša Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu, o čemu svjedoči: »Osobno sam poznavao biskupa Josipa Mrzljaka. Promišljao sam kako hodočašće organiziraju vojnici, policajci, vatrogasci, zašto to ne bi napravili i športaši Grada Zagreba, pa smo mons. Mrzljak i ja o tome razgovarali na Božić 2001. godine. Uključili smo Zagrebačku nadbiskupiju, Zagrebački nogometni savez, Hrvatski nogometni savez, Zagrebački športski savez te gradski ured. Tako smo 2002. pokrenuli prvo hodočašće športaša Zagrebačke nadbiskupije, gdje nam se pridružio i svećenik Krešimir Žinić i njegovi križevački športaši. Dogovor je bio da to bude uvijek prvi ponedjeljak u svibnju. Na početcima je hodočastilo 600, a poslije i 1100 športaša. Nažalost, tradiciju je prekinula korona, a vidim da nitko ne pokušava to obnoviti. A važno je širiti zajedništvo, nastojati oprostiti ljudima i živjeti u ljubavi.«