»Vidimo ju na našim telefonima, u izlozima, na naslovnicama časopisa, u filmovima i televizijskim serijama, u ljubavnim romanima, stihovima pjesama i glazbenim spotovima, zatim na naslovnicama albuma, u videoigrama, na reklamnim plakatima, u natpisima na majicama. (…) Primjera ima bezbroj i oni variraju. Dokaz toga su i fotografije polugolih žena na Instagramu koje prodaju dodatke prehrani ili djevojčice koje svoje samopouzdanje mjere prema broju emotikona vatre u komentarima.« Tako iz projekta »Obitelj i mediji« opisuju rasprostranjenost hiperseksualizacije u obliku seksualnih i pornografskih sadržaja u svakidašnjici.
Hiperseksualizacija društva je ne samo duboki moralni problem suvremenoga doba, nego i tendencija koja na duge staze može postati i javnozdravstveno pitanje. »Takav ‘kulturni pokret’, koji je obilježen seksualizacijom svega, započeo je sredinom devedesetih i otada je postao sveprisutan i sveobuhvatan«, upozoravaju iz »Obitelji i medija« te na tom tragu citiraju američku sociologinju Gail Dines: »Pornografija je postala tako duboko integrirana u svaki dio našega života – u modu, oglašavanje, film, internet, glazbu, časopise, televiziju, videoigre – da je gotovo prestala postojati kao nešto što je odvojeno od kulture glavne struje. (…) Više nije potrebno ‘tražiti’ pornografiju. Ona sada dolazi nama, htjeli je mi vidjeti ili ne, bili mi toga svjesni ili ne.« Sociologinja Dines upozorava da najviše pornografije do mladih dolazi preko popularne kulture. Te slike potom oblikuju njihove mentalitete, a posebno su štetne za djevojčice. Iz »Obitelj i medija« pojašnjavaju: »Uzevši u obzir da je ‘pornofikacija’ kulture započela sredinom devedesetih, pouzdano se može reći da današnji mladi nikada nisu živjeli u medijskom ili kulturalnom okruženju koje nije prenaglašavalo seks i seksualnost u svakidašnjem životu. Oni su zato desenzibilizirani – dijelom i zato što nikada nisu upoznali ništa drugačije.«
U dobi od 10 godina
Zakonodavstva zapadnih zemalja tomu problemu i dalje »progledavaju kroz prste«.
