OBJAVE HZMO-A OTKRIVAJU ILI SKRIVAJU? Mirovinsko i razumljivost podataka

Snimio: P. Atletić

Podatci objavljeni na službenim stranicama Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje u pravilu su komplicirano objašnjeni pa su stoga nerazumljivi prosječnim građanima, kojima su namijenjeni. Nedostaju također usporedbe u novčanim visinama pojedinih prava određenih skupina korisnika te njihov suodnos prema prosječnim visinama pojedinih prava i prema prosječnim plaćama. Samo je takvim usporedbama moguće donijeti ispravne zaključke o pravednosti socijalnoga sustava. Pokušat ćemo neke obavijesti na službenim stranicama HZMO-a objasniti i komentirati kako bi se eventualno utjecalo na poboljšanje javnoga izvješćivanja.

1/ »Dana 9. ožujka 2018. održana je 15. sjednica Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na kojoj je na temelju objavljenih službenih podataka Državnog zavoda za statistiku o stopi promjene indeksa potrošačkih cijena i prosječne bruto plaće u RH za razdoblje I.-XII. 2017. u odnosu na isto razdoblje 2016. donesena Odluka o aktualnoj vrijednosti mirovine od 1. siječnja 2018. koja iznosi 63,88 kn. Budući da je aktualna vrijednost mirovine od 1. srpnja 2017. iznosila 63,29 kn, povećanje iznosi 0,94 posto

Ova je obavijest stručno ispravna, ali nije jasna. Tobože se javnosti nude usporedivi podatci, koji su zapravo nepotpuni. Nije navedena stopa indeksa potrošačkih cijena, a ni visina prosječne bruto plaće u RH za razdoblje I. – XII. mjeseca 2017. g. Također, ono što je najvažnije, nije navedena svota prosječne bruto plaće za to razdoblje, odnosno visina prosječne neto plaće, što je za usporedbu najvažnije, jer to je ono što građanin stvarno prima i što se može uspoređivati s mirovinom. Kod prosjeka plaća rijetko se daju podatci o prosjeku plaća svih zaposlenih u Hrvatskoj pa se tako daju najčešće posebno podatci o prosjecima plaća zaposlenih u pravnim osobama. Zato bi, ako se objavljuje podatak o godišnjem porastu mirovina, obvezno trebalo objaviti i podatak o prosječnoj neto plaći za određenu godinu.

Zašto nedostaju usporedbe u novčanim visinama pojedinih prava određenih skupina korisnika te njihov suodnos prema prosječnim visinama pojedinih prava i prema prosječnim plaćama?

Ako se objavljuje podatak o postotku povećanja mirovina za početak 2018. g., obvezno je dati i podatak o prosječnoj visini neto plaće u siječnju 2018. g. Naime, visina prosječne neto plaće važna je stoga što je samo ona socijalno usporediva s visinom mirovine koja pripada za siječanj iste godine. Kako je prosječna neto plaća krajem 2017. g. iznosila 6.190 kn, samo taj podatak valja uspoređivati s mirovinom za siječanj 2018. g., a nikako ne bruto plaću. Dakle, usporedbom vlastite mirovine u odnosu prema prosječnoj neto plaći za isto razdoblje može se prosuđivati o vlastitom socijalno-mirovinskom položaju.

2/ U daljnjem tekstu HZMO navodi: »Stopa usklađivanja AVM-a koja se primjenjuje od 1. siječnja kalendarske godine, počevši od 1. siječnja 2018., određena je u visini razlike između stope godišnjeg rasta mirovina određene prema rotirajućem omjeru stope indeksa potrošačkih cijena i bruto plaće svih zaposlenih u R Hrvatskoj u prethodnoj godini u odnosu na godinu koja joj prethodi i stope usklađivanja AVM-a utvrđene šest mjeseci prije toga dana.«

Prosječni umirovljenik (a za njega se daju te obavijesti) ne razumije što je to »stopa godišnjeg rasta mirovina određena prema rotirajućem omjeru stope indeksa potrošačkih cijena i bruto plaće…« itd. Ne razumije to ni prosječni ekonomist. Postavlja se pitanje koja je svrha takve opsjednutosti matematikom, indeksacijom, rotiranjem i sličnim pseudoznanstvenim izrazima kojima se usklađivanje mirovinskih prava pretvara u magiju. Svrha je jedino teža razumljivost informacije za prosječne građane, kako bi bila neutralizirana njihova nezadovoljstva.

3/ Slično vrijedi i za ostale odluke, pa tako i za Odluku o najnižoj mirovini za jednu godinu mirovinskog staža od 1. siječnja 2018. prema kojoj najniža mirovina za svaku godinu mirovinskoga staža od 1. siječnja iznosi 61,94 kn. Bilo bi jednostavnije i građanima razumljivije kad bi se objavljivale tabele pripadajućih visina najnižih mirovina za određeni broj godina mirovinskoga staža i određene vrste mirovina, na način kako smo objavili u prošlom članku visine zajamčenih najnižih starosnih mirovina.

4/ Identična »tajanstvenost« primjenjuje se i kod objavljivanja Odluke o osnovici za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja i o usklađivanju novčanih naknada zbog tjelesnog oštećenja od 1. siječnja 2018., prema kojoj osnovica za određivanje naknade zbog tjelesnoga oštećenja, nastaloga zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, od 1. siječnja iznosi 1.272,29 kn. Ovaj podatak također ne objašnjava ništa. Naime, svatko treba sam kontrolirati i izračunati, odnosno provjeriti visinu svoje novčane naknade prema stupnju vlastitoga tjelesnoga oštećenja. Bilo bi bolje i preglednije kada bi se objavljivale tabele o novim visinama novčanih naknada za određenu vrstu i stupanj tjelesnoga oštećenja. Osim toga, i ostali građani koji nisu korisnici takvoga prava trebali bi znati što komu pripada po toj osnovi. To ne može biti profesionalna tajna.

5/ Donekle se uvažava vidljivost ili preglednost kod objavljivanja Odluke o visini najniže mirovine hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata za godinu 2018., koja od 1. siječnja do 28. veljače 2018. iznosi 2.558,25 kn. Međutim, dalje se već gubi jasnoća propisivanjem da će se ta svota najniže mirovine od 2.558,25 kn od 1. ožujka 2018. povećati za 0,015 posto (0,4989 kn) od proračunske osnovice za svaki dan sudjelovanja u borbenom sektoru za svakoga pojedinoga korisnika. Ako se tu svotu zajamčene najniže mirovine hrvatskoga branitelja (2.558,25 kn) usporedi sa zajamčenom najnižom mirovinom radnika ili službenika, može se vidjeti da ta svota odgovara približno visini pripadajuće najniže mirovine ostvarene s 40 godina mirovinskoga staža u visini od 2.477,60 kn. Nadalje, ako se te podatke usporedi s prosječnom neto plaćom, koja je krajem 2017. iznosila 6.190,00 kn mjesečno, nedvojbeno je da velik broj mirovina ostvaren s 40 godina mirovinskoga staža previše zaostaje za tim prosjekom. Ova činjenica, s obzirom na to da se radi o mirovinama ostvarenim s punim mirovinskim stažem, potvrđuje da nešto ne valja u sustavu plaća zaposlenika i u načinu izračuna visina mirovina. Taj problem ne će riješiti povećanje stopa doprinosa za drugi mirovinski stup, a ni najavljeno povećanje starosnih granica, makar osiguranici radili do smrti. To potvrđuje da sadašnji ideolozi radnih i mirovinskih reforma ne nalaze prava rješenja.

IZVORGlas Koncila br. 14/2018.
Prethodni članakUSKRSNI POBJEDNICI – SVJEDOCI VJERE U NAŠE DOBA NA PUTU OLTARA Priznanje Crkve »uskrsnim pobjednicima«
Sljedeći članakPRED BOŽJIM I LJUDSKIM MILOSRĐEM Nije li i majka kao dijete?