Dobri i loši učinci političara i politike koju zastupaju trebaju biti nagrađeni ili kažnjeni na izborima. To treba postati odlučujući kriterij za donošenje odluke o tome komu će birači svojim glasom dati povjerenje. Političari koji su spavali na lažnim lovorikama mogli bi tako doživjeti neugodna iznenađenja.
Hrvatski narod i svi drugi građani Hrvatske trebaju se konačno probuditi i pokazati da se politički prosvjećuju, što znači kazniti lažna obećanja ili izigrana obećanja. Očito je započelo čišćenje nabujaloga »političkoga korova« svih vrsta konvertitstva i kameleonstva, neovisno o tome jesu li to »lijeve« ili »desne« opcije ili su to razni »centri« (također »lijevi« ili »desni« ili pak samo »centri«). Političkih prebjega ima sve više pa ako tako nastave, »ptica selica« bit će jesenas više nego stvarnih ptica selica. Zato je važno prepoznati ljude s jasnim političkim, ekonomskim i socijalnim stajalištima, koja ne traže naknadna tumačenja tobože pogrješnih percepcija ili sličnih izmotavanja. Ako se i dalje nastavi politika »neispunjavanja obećanja« i »dijeljenja nade«, a bez nade u bolju budućnost, Hrvatska će se i dalje iseljavati.
Predsjednička izborna promidžba se zahuktava, premda su izbori još daleko. Ipak, brojni stranački vođe i političari, koji puni strasti i velikih riječi skrbe »za opće dobro«, ništa konkretno ne nude, osim kritika svojih protivnika ili prethodnika. Očito je da oni pod »općim dobrom« razumijevaju samo svoje vlastito dobro. U tom općem predizbornom nadmetanju stranaka i strančica, iako su pogotovo parlamentarni izbori još relativno daleko, premalo ima prepoznatljivih programa o tome kako voditi Hrvatsku. Biračima će biti teško prepoznati dosljedne i vjerodostojne stranke i njihove kandidate, koji nude i jamče stvarni zaokret u promjene koje kontinuirano vode u bolju budućnost. Sve to sliči »nazdravičarskoj politici« iz radićevskih vremena s početka prošloga stoljeća.
Zato danas nije dovoljno samo poznavati program neke stranke nego treba prosuđivati i dosadašnje djelovanje određene stranke, a važan je i moralni lik kandidata. Nažalost, u ovom općem obezvrjeđivanju morala bit će vrlo teško prepoznati prave ljude. Potrebna će biti prosudba ukupnoga djelovanja i učinkovitosti svake stranke, ali i pojedinaca unutra određene stranke, a to će otežavati tzv. »preletači«. Ne može se reći da su svi »preletači« negativni, pa će zato biti potrebno prosuđivanje svakoga takvoga pojedinca, i to iz više polazišta. Prvo, iz koje stranke izlazi i koji su mu razlozi za taj izlazak, a drugo, u koju stranku ulazi i koji su mu programski razlozi za taj ulazak. Ako prebjeg iz neke stranke prelazi u drugu stranku s potpuno oprječnim programom, postavlja se pitanje koliko takav pojedinac ima političke zrelosti i dosljednosti i zašto je tako naglo došlo do njegova »prosvjetljenja«. Zato se politička stranka koja masovno prihvaća takve »preletače« izlaže opasnosti da u javnosti bude okvalificirana kao »kanta za političko smeće«.
Nedosljednost takve politike potvrđuje se i najnovijim najavama da će se možda odustati od najavljenoga povećanja doprinosa za II. mirovinski stup, što bi bilo dobro, iako bi bilo najbolje da se taj vid osiguranja ukine kao obvezni, a osiguranicima prepustiti na izbor hoće li u suradnji s poslodavcima uplaćivati za taj oblik osiguranja na dobrovoljnoj bazi, kako je to u drugim europskim državama. Dakle, put u bolju budućnost ne mogu jamčiti takve politike koje ne znaju što zapravo žele.
Primjećuje se također i pojavljivanje u javnosti nekih poznatih bivših visokih dužnosnika vlasti, koji se sada žele distancirati od nekih svojih grijeha i nude svoje nove poglede. Potrebni su neokaljani ljudi. Nažalost, nastavlja se ista poznata pojava s raznim prestrojavanjima u nove organizacije i interesne skupine s novim ili nešto modificiranim obećanjima.
Treba se nadati da birači imaju dovoljno pameti i političke mudrosti i da će znati izabrati nove ljude koji nude takve promjene kojima će se učiniti zaokret u politici i da će se konačno krenuti k stvarnoj izgradnji pravedne i socijalne države. Politika i gospodarstvo trebaju biti vođeni željom za ostvarivanjem općega dobra za sve građane te davati jednake šanse svakomu pojedincu.
