Sve je više znanstvenih studija u kojima se otkriva vrlo važan, ali često zanemaren razlog zbog kojega je pušenje duhanskih proizvoda – štetno. Krivci za bolesti dišnih organa ili rak pluća nisu samo nikotin ili katran, nego, ponekad i presudno, pesticidi. Talijanski su istraživači, tek za primjer, potvrdili prisutnost organoklornih pesticida u cigaretama cijeloga svijeta, a objavljenu su studiju naslovili s »nezapaženi problem« (»Chemosphere«, 2019., 219, 54.). Pesticidi su agrokemijski dodatci svakoj cigareti, bez kojih nema uzgoja duhana. Sve ono čime se prska duhan ostaje u osušenom listu: lindan, deltametrin, dimetenamid, fosetil, pendimetalin… To su štetne kemikalije koje putuju »od polja do dima«, a u zapaljenoj se cigareti često pretvaraju u zloglasne dioksine.
No dok su u hrani ili vodi tragovi pesticida strogo regulirani, ograničeni ili zabranjeni, u listovima osušenoga duhana zakonodavna je politika permisivna. Iako rastu na susjednim poljima, kukuruz i duhan nemaju isti toksikološki status, ne prolaze iste procjene štetnosti ni regulacije kvalitete. Nedavni prijedlog Europske komisije o drastičnom smanjenju uporabe pesticida u Europi vjerojatno će previdjeti duhanske proizvode, jer oni nisu – hrana. Čini se kao da su mjerodavne institucije i duhanska industrija nemarne prema problemu pesticida u cigaretama, no možda je zakonski vakuum samo taktički manevar u zaštiti vlastitih pozicija.
Institucionalni, dakle onaj službeni, rat protiv pušenja sveden je na parole kojima se pušenje proglašava »grješnim« ili »prljavom navikom«.
Kutije cigareta obilježene su mrtvačkim glavama i porukama o smanjenoj plodnosti, cijene duhanskih proizvoda dodatno su opterećene trošarinama i zdravstvenim porezom, a pušenje je u restoranima zabranjeno. No u tom se etiketiranju i javnozdravstvenim mjerama izbjegava važan dio rizika koji predstavljaju pesticidi u cigareti. U duhanskom proizvodu ilegalni su pesticidi, a ne nikotin. No taj toksikološki detalj državne mjerodavne institucije zanemaruju (ili izbjegavaju?), dijelom zbog regulatorne komocije, dijelom zbog kompromisa s duhanskom industrijom.
Takvom se laissez-faire politikom trovanje pušača pripisuje njihovu izboru i slabosti, a ne nedopuštenoj i nereguliranoj količini pesticida u duhanskom dimu. Podržava se dojam da su pušači isključivo žrtve ovisnosti, a ne žrtve agrokemijskih otrova. Za njihov je slučaj prikladna (američka) izreka – optuži žrtvu. Pušači su, prema tome, egzekutori vlastitoga zdravlja, a zbog zdravstvenoga mazohizma ne mogu nadmudriti pravosudne trikove, niti dobiti naknadu štete. Pušači na odjelima za rak izgubili su zdravlje, ali i pravnu zaštitu. Uglavnom nitko od pušača nema informaciju o količini i vrsti pesticida u proizvodu koji su kupili. A najrizičniji oblik izlaganja pesticidima jest upravo kroz dišni sustav.
Osim što udišu pesticide i njihove razgradne produkte iz tinjajućega duhana, korisnici konvencionalnih cigareta uvlače u dišni sustav mikroplastičnu strukturu filtra. S jedne je strane plastični filtar izvor dodatne kontaminacije pluća, a s druge je postao jedan od najučestalijih plastičnih predmeta u prirodi. Opušak na plaži simbol je plastičnoga onečišćenja okoliša. Prema tome, moderni je pušač ekološki i toksikološki incident. Ondje gdje se puši i dimi, sve je prepuno pesticida i plastike.
Za razliku od njih, stari pušači jednostavnijih duhanskih proizvoda nisu bili izloženi dioksinima iz zagrijane plastike ni sprženim pesticidima. Čini se da je motanje »škije« bio »mudriji« način pušenja, svakako odgovorniji prema okolišu, a možda i prema vlastitomu zdravlju.
