OD PSOVKE DO POLITIKE Je li smrt od korone nešto samo tako?

Foto: Shutterstock
Psovače upozoriti u pravom trenutku

 Da Vam se obratim potaknulo me pitanje i odgovor u rubrici »Pisma čitatelja« pod naslovom »Tko se boji, griješi li?« u jednom od zadnjih brojeva GK-a. U odgovoru čitatelju citirali ste poznatoga moralnoga teologa B. Häringa, u čijem me tekstu zaintrigirala posebno rečenica: »Tko iz straha pred nekim vremenitim gubitkom ili od kazne prekrši obvezujuću zapovijed, griješi.« Naime, tijekom služenja vojnoga roka u vojsci bivše države nama vojnicima bilo je zabranjeno pohađati crkve odnosno ići na nedjeljnu misu, i ja sam to poštovao, iako je to bilo u suprotnosti s trećom Božjom zapovijeđu. Zanima me vaše mišljenje, jesam li time sagriješio, odnosno jesam li to dužan ispovjediti iako se to dogodilo davno, u vrijeme moje mladosti? Također, neizravno vezano za to pitanje jest kako nedvosmisleno razlikovati razboritost (razum), što je jedan od darova Duha Svetoga, od straha u konkretnim životnim situacijama, npr. upozoriti psovača da ne psuje ili se samo pomoliti za njega u sebi? Ovisi li to od slučaja do slučaja, po mojoj procjeni rizika od (verbalnoga, pa i fizičkoga) sukoba u svakom pojedinom slučaju?

R. P., Zagreb

Kada je čovjek pod prisilom i pod prijetnjom, ne može se govoriti o potpuno slobodnom i voljnom činu koji se traži kod počinjenja teškoga grijeha. U Vašem se slučaju, kao i kod mnogih drugih koji su bili izloženi komunističkoj torturi u vojsci, zapravo očituje teška zaprjeka, ali smo uvjereni da ste Vi pronalazili načine na koje ste se duhovno pripremali za misu nedjeljom, molili i duhovno pričestili, već prema životnim okolnostima u kojima ste se našli, ali ne ni svojom voljom ni svojom željom. Dakako, ako bi Vas to umirilo, predložili bismo Vam da to povjerite svećeniku u ispovijedi ili razgovoru, kako bi Vam on dao opširniji odgovor. Što se drugoga dijela pitanja tiče, dobro bi bilo pronaći pravi trenutak i psovača upozoriti da čini grijeh. Vjerojatno ne bi bilo mudro učiniti to u času dok »bjesni i psuje«, ali bi mu se u zgodnom času moralo dati do znanja da to nije samo nepristojno i nekulturno, nego i da se psovkom vrijeđa i Vas i ljude oko Vas, kao i Boga. I moliti za psovačevo obraćenje ispravno je vjerničko stajalište.

Kad svećenikova riječ zbuni

Evo već dugo živimo u uvjetima koronakrize i naslušali smo se svega i svačega. Od početka mi najviše smeta što naš svećenik govori da ne vjeruje da je to opasno i tomu slično. Jasno mi je da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Meni je od svega najteže čuti njegovu izjavu da bi oni koji umru od korone ionako umrli, pri tome misleći na kronične bolesnike i starije ljude, pa nije to onda ni bitno. S tom se izjavom apsolutno ne slažem i meni je ona skandalozna. Ne ulazeći u analizu tko bi umro, tko ne, molim vas pomozite mi u razjašnjenju ovoga pitanja da umirim savjest ili da ispravim svoje pogrješne poglede. Svećenici su za mene vjernicu namjesnici Božji i uvijek se držim njihovih savjeta, ali sad sam zbunjena.

Marija

Dobro bi bilo kada bi svatko, pa i svećenik, dok iznosi svoje mišljenje pri tome i ostao, te objasnio da je riječ o njegovu mišljenju ili stajalištu, a ne o nekim specifičnim znanjima koja ima. No nama se čini da ste Vi to već i shvatili čim kažete da »svatko ima pravo na svoje mišljenje«. Ako se u tom slučaju ne slažete sa svojim župnikom, to Vas ne treba zbunjivati – vjerojatno se ne slažete i oko nekih drugih stvari i svakodnevnoga života, ali smo uvjereni da se u bitnim stvarima za vjernički život i život vjere Vi i Vaš župnik ne razilazite.

Zar svećenik u politici?

Prošli su izbori, no govorilo se o svećenicima koji bi mogli potencijalno prihvatiti politički angažman. Može li se kao ranih devedesetih opet očekivati u Hrvatskoj i svijetu da svećenici budu na vlasti i na taj način služe općemu dobru?

Goran R.

Ne znamo na što točno mislite kada kažete da su ranih 90-ih svećenici u nas i u svijetu bili na vlasti, ali je točno da svećenici – kao uostalom i svi vjernici – služe i nastoje služiti općemu dobru. No svećenik prema crkvenim propisima i prema Zakoniku kanonskoga prava ne može aktivno sudjelovati u političkom životu. Kanon 285, paragraf 3 ističe: »Zabranjuje se klericima prihvatiti se javnih služba koje sa sobom nose sudjelovanje u vršenju svjetovne vlasti«, a kanon 287, paragraf 2 kaže: »Neka aktivno ne sudjeluju u političkim strankama ni u upravljanju sindikalnim društvima, osim ako to, prema sudu mjerodavne crkvene vlasti, traži zaštita crkvenih prava ili promicanje zajedničkog dobra.«