PISMO MISIONARA IZ RUANDE Koronavirus u siromaštvu misija

Snimio: D. Litrić
Cijeli je svijet zahvatio koronavirus… Jeste li, »zatvoreni« u svojim stanovima, uz televizijski ekran – sa školskom nastavom, crtićem ili filmom na njemu – pomislili kako ta izolacija izgleda u nekoj siromašnoj zemlji? Odgovor nam je poslao hrvatski misionar don Danko Litrić, iz afričke Ruande!

Taj mali nevidljivi crvić, koronavirus, opustošio je ulice glavnoga grada Ruande, strpao sve ljude u kuće, kućerke ili unajmljene stanove – ovisi što tko ima… Naredba je takva od državnih i crkvenih vlasti – svi u kuće.

Vapaj misionara u praznoj crkvi

Naša draga lijepa crkva Marije Pomoćnice – posvećena prije dvije godine – zjapi prazna. Ja i poneki od moje subraće jedini smo posjetitelji u njoj… Teško mi je bez ljudi. Gdje su naši dobri vjernici? Gledam Isusa u svetohraništu, gledam na veliko raspelo iza oltara, onda gledam lijepi kip Marije Pomoćnice s jedne strane oltara i Don Bosca s druge strane. Znam da je iznad svih On, Stvoritelj i naš Otac. Ta On je stvorio ovaj predivni svijet, sva ta čudovita stvorenja, i na kraju Čovjeka – nas ljude.

Pitam najprije Njega: Zašto, Oče, sve ovo, da je jedan mali nevidljivi crvić ispraznio našu crkvu? Nema više nikoga da Te slavi i zahvaljuje Ti, da Ti se moli! Svi oni naši dobri vjernici, većinom Tebi i nama dragi siromasi, negdje su u unajmljenim kućicama zatvoreni. Kako im je jadnima zatvorenima, bez potrebne hrane?

Pitanje za pitanjem

Pa pitam Isusa u svetohraništu: O Isuse, zašto si dopustio da Tvoj Dom bude prazan, zar je mali crvić, zvan korona, jači od Tebe?

Gledam Mariju u tom kipu, pa ju pitam: Ti si Majka našega Spasitelja, Ti si zajedno s njim trpjela pod križem i postala naša Majka… Zašto, moćna Majko, zašto je Tvoj lijepi dom prazan, nema nikog da Ti se moli, ni da Ti pjeva predivne pjesme?

Gledam sv. Ivana Bosca na kipu s druge strane, okružena djecom pa ga pitam: Ti, prijatelju mladeži, vidiš li nas – tvoje sinove salezijance? Nema ni jednoga djeteta, nema ni jednoga dječaka ni djevojčice, ni u školi ni na dvorištu, ni u crkvi! Sve su škole zatvorene, učenici iz doma morali su poći svojim kućama već prije tri tjedna. Ni siromašna djeca oratorija ne smiju više dolaziti u naše dvorište…

Nema tu »Youtubea«…

A kod nas u Ruandi nema mogućnosti kao u Europi, prijenosi preko televizije ili Youtubea… Tko će siromasima dati te skupe naprave – a kad bi im ih netko i poklonio, nemaju ih gdje staviti i uključiti! A ni mi, misionari u Africi, nemamo mogućnosti emitirati misu ili vjerske emisije… Jedina je sreća za one koji imaju radio, oni mogu barem slušati »Radio Mariju«, koja ima programe po cijelom svijetu.

Čitam preko interneta, jer novine nam više ne dolaze, kako je cijeli svijet u velikom strahu. Taj mali crvić ubija ljude na tisuće. Mnogi strašno trpe ili žale za svojim dragima. Iz Azije prešla ta pošast u Europu, pa u Ameriku, stiže i k nama u Afriku. Čak je napala i vladare ovoga svijeta. U Ruandi se zasad govori o stotinjak oboljelih od virusa, ali tko zna koliko ih je stvarno jer tu nije lako doći do testiranja…

Umirat će se od gladi!

Siromasima je ovdje strašno biti zatvorenima u kući. Zaliha oni nemaju. Ne mogu nigdje nešto zaraditi kako bi imali štogod dati djeci za jelo… Ljudi nam telefoniraju iz okolice i naše filijale, kao i iz cijele Ruande; šalju poruke – »Pomozite, nemamo što jesti!« Mi smo nabavili ovdje nešto graha, riže, kukuruznoga brašna, tko bi svima mogao dati? Svi ne mogu doći. Koji imaju telefon, šaljemo im malo novca da nabave hrane negdje u blizini. Ali!?… Ako tako dulje potraje, mnogi će umrijeti od gladi prije nego što taj virus dođe k njima! A onda, kad i ako stigne, lako će ih tako slabe i izgladnjele imati kao žrtve…

Smiluj nam se, dobri Bože! U toj molitvi, pozdravljam vas i želim svako dobro!

Don Danko