POMORCI I RIBARI ŽIVOT POVJERAVAJU ZAGOVORU SVOJEGA ZAŠTITNIKA U KRALJEVICI Hodočasničko zavjetno mjesto živi cijele godine

Foto: Riječka nadbiskupija | Pomorci pod zastavom svojega zaštitnika sv. Nikole
Crkva sv. Nikole u Kraljevici najstarije je svetište sv. Nikole u Hrvatskom primorju i Liburniji, a uz blagdan zaštitnika pomoraca u to poznato lučko i brodogradilišno mjesto stižu mnogi hodočasnici brodovima, ali i automobilima. No osim proslave »Mikuljne va Kraljevici«, crkva sv. Nikole kao hodočasničko zavjetno mjesto živi cijele godine i tu dolaze pomorci, ali i nerotkinje te trudnice moliti za blagoslovljen porod.

Primorsko mjesto Kraljevica, smješteno nedaleko od Rijeke, nerazdvojivo je povezano sa sv. Nikolom, kojega tamošnji mještani zovu sv. Mikula. I dok je taj svetac u svijesti mnogo ljudi povezan uz darivanje, u Kraljevici, ali i mnogim drugim mjestima i župama u primorskom dijelu Hrvatske, sv. Nikola prepoznat je kao zaštitnik pomoraca, ribara, brodograditelja i putnika. Na njegov se blagdan blagoslivljaju more i brodovi, hodočaste pomorci s obiteljima, održavaju se procesije, baca se vijenac u more u znak zahvale i zagovora… Sve to prisutno je u proslavi »Mikuljne va Kraljevici«, no osim za mještane, to je događanje, protegnuto na više dana, postalo zanimljivo i drugim vjernicima te je svetište sv. Nikole važno hodočasničko odredište za pomorce i vjernike ne samo iz Crikveničkoga dekanata kojemu župa sv. Nikole u Kraljevici pripada, nego i Riječke nadbiskupije i šire. Naime, crkva sv. Nikole najstarije je svetište posvećeno tomu svetcu u Hrvatskom primorju i Liburniji, a smješteno je u sklopu kaštela, staroga grada Zrinskih, uz gradsku upravu, knjižnicu i ostale sadržaje.

I u moru hodočaste sv. Nikoli
Snimio: D. Frka

Kada je 2008. godine pred župnu crkvu u Kraljevici postavljen nešto više od 4 metra visok kip sv. Nikole koji je izradio Josip Diminić, iz kluba podvodnih aktivnosti »Adria – Kraljevica« odmah su naručili još jedan izljev minijature toga kipa te se u suradnji s gradom i župom dogovorili da ga postave u more. Tako je i bilo: kip je blagoslovio župnik, a brončani kip visine 70 centimetara posebnim ronilačkim balonom spušten je u podmorje na dubinu od 17 metara tridesetak metara od obale. Do danas je, 12 godina od toga pothvata, to mjesto na poluotoku Oštro uz rt Lipica uz blagdan sv. Nikole postalo mjesto susreta i podmorskoga hodočašća.

»Sv. Nikola je zaštitnik župe, pomoraca i svih koji putuju i plove, pa onda i ronilaca koji su u moru. Zato ronioci svake godine hodočaste svomu zaštitniku u moru. Prve nas je godine bilo 40-ak, no taj je broj svake godine rastao, pa je tako prošle godine na podmorskom hodočašću sudjelovao 121 ronilac iz cijele Hrvatske, ali i Austrije, Slovenije i Italije«, govori Danijel Frka, predsjednik Kluba podvodnih aktivnosti »Adria – Kraljevica«. Ističe da je zaronio i jedan svećenik iz Slovenije, koji je došao u pratnji na hodočašće 2009. godine, a hodočašće je otvoreno svima koji imaju položen tečaj ronjenja. Program započinje u jutarnjim satima, a onda se u dva sata okupe grupe ronilaca u pratnji instruktora. »Pazi se na sigurnost, po zimi zna biti slabija vidljivost, a i vani i u moru su niske temperature. Potrebno je oko 30-45 minuta da se od mjesta zarona dođe do kipa sv. Nikole i vrati natrag«, kaže Frka, uz zahvalu što u svemu imaju potporu župe i grada.
Župu natopio ljubavlju i žrtvom

S bogatom pomorskom tradicijom mjesta tek se upoznaje novi župnik koji je u kolovozu stigao u Kraljevicu, a riječ je o 37-godišnjem Đulijanu Trdiću, koji ističe važnu obljetnicu svetišta ove godine. Pretposljednjega dana studenoga 225. je obljetnica ustanovljenja svetišta sv. Nikole jer je za kraljevičku crkvu u kojoj se okupljalo mnoštvo vjernika papa Pio VI. 29. studenoga 1795. podijelio posebnu povlasticu. Naime, tko god od vjernika pohodi tu crkvu na blagdan sv. Nikole i taj dan ujedno nešto izmoli za raširenje vjere, može dobiti potpun oprost vremenitih kazna, a može ga namijeniti i dušama u čistilištu.

Predstavljajući župu, kaže da u njoj živi oko 3000 stanovnika, a na popisu za blagoslov obitelji zabilježeno je 850 obitelji. Ove je jeseni prvu pričest primilo 14 osnovnoškolaca, a krizmanika je bilo 21. »Godišnje bude 10-15 vjenčanja, ali i iz drugih župa jer se mladenci žele vjenčati u svetištu. Kao i u većini drugih župa, omjer umrlih i rođenih je negativan. Od mojega dolaska vjernici su me lijepo prihvatili, oni su otvoreni i dragi, dobrohotni, vole Crkvu, pristupačni su, vole pomoći i čuvaju tradiciju. Vidim puno lijepih stvari koje su svećenici prije mene napravili. Od mons. Mije Likovića koji je u 45 godina služenja posijao mnogo duhovnoga te trpio za župu i natopio je ljubavlju i žrtvom do njegovih nasljednika Ivice Klanca i Matije Žugaja. Od ovoga ljeta skale koje se od župne crkve spuštaju do kraljevičke rive nose ime mons. Likovića. Iako Kraljevica ima kamp i hotel, to nije turističko mjesto, stanovnici su više orijentirani na brodogradilište.« Župnik Trdić rodom je iz župe Veli Brgud. Nakon ređenja i godinu dana službe tajnika riječkoga nadbiskupa studirao je psihologiju u Rimu.

Život povjeravaju zagovoru sv. Nikole

Za našega posjeta trajali su radovi na mijenjanju krova na župnoj crkvi sv. Nikole – za koju se kaže da je u Kraljevici od pamtivijeka, no za blagdan nebeskoga zaštitnika crkva bi hodočasnike trebala dočekati bez skela. »Nikako to ne bismo uspjeli bez pomoći Grada i državnih institucija, to je dar ovoj crkvi i svetištu za veliku obljetnicu. Kao i u mnogim drugim projektima, i u ovom je izvrsna suradnja s gradonačelnikom Daliborom Čandrlićem i njegovom zamjenicom Paolom Vučković«, kaže župnik Trdić i ističe da se u svojim prvim tjednima upoznavanja župe oslanja na pomoć vjernika laika, uključenih u pastoralno vijeće, kao i drugih koji daruju svoje vrijeme za napredak i rast župe. A u tom rastu i razvoju, rekao je župnik, posebnu pozornost želi usmjeriti na pastoral obitelji, rad s mladim obiteljima, osobne duhovne razgovore i praćenje.

U župi djeluju i redovnice Družbe Presvetoga Srca Isusova koje imaju samostan u nekadašnjoj rodnoj kući nadbiskupa Viktora Burića. Sestra Nikodema Stojak (67) u župi je osam godina i pomaže u različitim segmentima, a svjedoči da crkva sv. Nikole kao hodočasničko zavjetno mjesto živi cijele godine, ne tek uz proslavu Mikuljne u prosincu. »Hodočasnici dolaze tijekom cijele godine iz svih krajeva Liburnije i Istre. Često kada dolazim otvoriti crkvu, sretnem pomorce koji se žele pomoliti i obići oltar u znak zavjeta za plovidbu. Često su ovdje i radnici koji iz cijele Hrvatske dolaze raditi u luku ili škver, traže sakramente, dolaze moliti i svoj život staviti pod zagovor sv. Nikole. Dolaze i pješaci iz Križišća i Šmrike, a u Kraljevici vjernici blagoslivljaju svoje nove automobile jer je sv. Nikole zaštitnik putnika. Također, zagovor dolaze tražiti majke s djecom, nerotkinje, kao i one koje mole za blagoslovljen porod i često traže svećenika da ih blagoslovi te se pomole ispred oltara sv. Nikole«, pojašnjava redovnica Stojak.

Konvoj brodica iz Rijeke

I dok župa živi u svojoj redovitosti, pa se tako radi s ministrantima te je zaživjela župna kateheza i cjelodnevno klanjanje jednom mjesečno uz tjednu adoraciju, posebno je u kraljevičkoj župi razvijena pobožnost prema Mariji Krucifiksi Kozulić, a aktivna je i Bratovština sv. Katarine kojoj je apostolat biti potpora – duhovna i materijalna – u pripremanju župnih svečanosti.

Za crkvu sv. Nikole, smještenu u sklopu kaštela, staroga grada Zrinskih, Kraljevičani kažu da je od pamtivijeka. Prvi sigurni dokument o postojanju Kraljevice datira u sredinu 15. stoljeća. U sadašnji je zvonik crkve ugrađen kamen iz 1471. godine, a vjerojatno je iz prve crkve sv. Nikole.

O povezanosti mjesta s brodogradilištem, koje je djelovalo od 1729. do 2012., kada je ugašeno, govori župna pastoralna vijećnica Katarina Volarić Nižić (46), koja je upoznata i s hodočašćem pomoraca u Kraljevicu koje se organizira Prve nedjelje došašća. Iako je brodogradilište zatvoreno, pomorska se tradicija u Kraljevici nastavlja te, kako kaže pastoralna vijećnica Volarić Nižić u čakavskom izričaju, »mnoge veseli kada vide da se na škoju dela i da se čuje kako brodovi delaju, jer to daje dojam života u mjestu«.

»I prije se u crkvu sv. Nikole hodočastilo iz Liburnije, Opatije, Lovrana, a kada nisu mogli zbog ružnoga vremena i nevera doći barkama, išli bi autobusima ili pješice. Uz jednoga kraljevičkoga zeta i podršku župnika mons. Likovića pokrenuta je inicijativa obnavljanja pomorskoga hodočašća u suradnji s kapetanijom u Rijeci. Ove godine sve je drukčije zbog pandemije, ali ne želimo prekinuti tradiciju koja živi 22 godine.« U organizaciju je uključen i povjerenik za apostolat mora Riječke nadbiskupije. To se hodočašće najprije održavalo u nedjelju najbližu blagdanu sv. Nikole, no nakon nekoliko godina datum za hodočašće određen je na Prvu nedjelju došašća. U normalnim okolnostima više je brodova koji iz Rijeke krenu u jutarnjim satima, a Kraljevičani ih dočekaju na rivi. Tamo budu i ministranti i svećenici, a hodočasnicima se pripremi mala okrjepa. Nakon toga formira se procesija koja ide do crkve sv. Nikole, gdje se slavi misa, a na kraju pomorskoga hodočašća konvoj brodova kreće prema Rijeci, no tradicionalno se zaustavlja u Bakru i Kostreni.

Vjera i duhovnost olakšavaju život na brodu
Foto: Grad Rijeka

Neizostavan hodočasnik na hodočašću pomoraca konvojem brodova od Rijeke do Kraljevice jest i sadašnji lučki kapetan iz Rijeke dr. Darko Glažar. Tako je bilo i ove godine, na 22. hodočašću, a on je čitao prvo čitanje na Prvu nedjelju došašća u kraljevičkoj crkvi sv. Nikole te upalio prvu adventsku svijeću. Kao jedini Hrvat laik sudjelovao je i na posljednja dva svjetska kongresa Apostolata mora u Vatikanu i Gdyniji, a iz toga iskustva i donosi svoje zaključke.

»Hrvatski pomorci ploveći širom svijeta sa svjetskim kompanijama susreću se sa svjetskim iskustvima glede duhovne brige za pomorce te tako stječu globalna iskustva iz te ‘problematike’. No činjenica jest da je Apostolat mora u hrvatskim lukama na dosta niskoj razini jer nismo stekli, odnosno stvarali tradiciju. Naime, znano je kako je u komunističkom razdoblju Apostolat mora bio zatiran. Također, ekonomski snažnije države imaju bolju tehničko-logističku potporu i bolje preduvjete za rad njihovih Apostolata mora. Međutim, primjerice zemlje iz Južne Amerike imaju više, usudio bih se reći, izravne duhovnosti sa svjetskim pomorcima. Hrvatska bi stoga po rejtingu pastoralne skrbi spadala približno u donji dio te ljestvice«, ocjenjuje lučki kapetan dr. Glažar, rodom iz Kostrene, u kojoj je gotovo 20 posto stanovnika, izravno ili neizravno, vezano uz pomorstvo.
Prije sadašnje službe dr. Glažar stekao je bogato iskustvo ploveći širom svijeta i obnašajući dužnost brodskoga zapovjednika te je uvijek omogućavao i poticao članove posade da posjećuju centre Apostolata mora, za što su – prema njegovim riječima – inozemni brodari imali sluha. »Jasno je da vjera i duhovnost olakšavaju danas sve brži način života na brodu. Suvremena teretno-prekrcajna tehnologija postiže sve bolje tehničko-tehnološke i financijske učinke, tako da brodovi sve manje borave u lukama. Iz osobnoga iskustva mogu posvjedočiti da je miješana posada, primjerice Hrvata i Filipinaca, jako učinkovita, a razlog je prije svega u činjenici da pripadamo istoj, katoličkoj vjeri.«
Rasprostranjenu mrežu djelatnika i laika Apostolata mora osmišljavaju i organiziraju lučki kapelani, pa se tako Apostolat mora razvio u jednu od najvećih institucija koje se brinu o pomorcima. »Uz ‘duhovnu uslugu’ Apostolat mora pruža i drugu svekoliku pomoć pomorcima u lukama. Primjerice, posebno tijekom prošlih vremena pomorci su imali mogućnost po prihvatljivim cijenama telefonskim vezama, a kasnije i drugim suvremenijim tehnološko-komunikacijskim i informatičkim načinima, komunicirati sa svojim najmilijima. Nadalje, pomorci su se mogli relaksirati u športskom smislu, čitati različitu literaturu, prespavati po povoljnijim cijenama čekajući dolazak broda ili po odlasku s broda čekajući zrakoplov. I konačno imali su mogućnost duhovne potpore u kapelama. Posebice na velikim suvremenim kruzerima veoma je dobra pastoralna skrb, kako prema pomorcima tako i prema putnicima, tako da svećenici koji su službeno ukrcani na tim brodovima i upućeni od Apostolata mora redovito slave mise. Također, redoviti su posjeti lučkih kapelana sa suradnicima Apostolata mora brodovima širom svjetskih luka i terminala«, zaključio je dr. Glažar.
Najviše se ponosi crkvom

I sama kći pomorca, Volarić Nižić rado sudjeluje u organizaciji pomorskoga hodočašća na koje brojni vjernici morem stižu u Kraljevicu te kaže da na hodočašće dolaze sami pomorci, ali i supruge pomoraca. »Ljudi su željni toga hodočašća. Kada dođu pomorci, sve je živopisno, dođu Kraljevičani s djecom pred konvoj. Dolazi inače i školski brod ‘Vila Velebita’ iz Bakra s učenicima i nastavnicima, ‘Kraljica mora’ iz Rijeke, a među hodočasnicima su i žene iz Bakra u starinskim nošnjama, ali i drugim raznim kostimima i uniformama. Zna se dogoditi zbog jake bure da dođe samo jedan brod, a ostali vjernici dođu drugim prijevozom. Ne želimo prekidati tradiciju«, ističe profesorica matematike na Veleučilištu u Rijeci.

Umirovljeni pomorac iz Kraljevice Drago Šepac (68) također drži do tradicije i jedan je od četvorice pomoraca koji na blagdan sv. Nikole sudjeluje u procesiji. Tada, naime, nose kip sv. Nikole iz crkve do rive, gdje ga okrenu na sve četiri strane svijeta, te se baca vijenac u more. »Ovdje u Kraljevicu sv. Nikoli dolaze odasvuda, pomorci obično zavjetne darove nose na Trsat, a ovdje dolaze po zagovor i moliti. Na kraju mise uobičajen je ophod hodočasnika oko slike sv. Nikole smještene iza glavnoga oltara, nakon čega se ide na zakusku u kaštel na bakalar i muziku«, govori o bogatoj tradiciji Šepac, napominjući da se Kraljevica najviše ponosi upravo svojom crkvom i sv. Nikolom jer je ona kao i nekada ostala okupljalište i mjesto duhovnoga zajedništva.

Biblija s plovidbe na posebnu mjestu

Kao upravitelj stroja Šepac je oplovio više svjetskih mora, a osim u Kraljevici i na putu je uvijek tražio duhovnost. Potporu je nalazio u Apostolatu mora, katoličkoj dobrotvornoj organizaciji. Još čuva Bibliju koju mu je u Rotterdamu u luci dao svećenik iz Apostolata mora sredinom sedamdesetih. »Prije je bilo lakše pomorcima jer su dulje stajali u lukama, mogli su izići u grad, razgledati ga, odmoriti se. No danas je sve drukčije, utovar i istovar kraće traju i za pomorce nema mnogo vremena za odmor i predah«, kaže Šepac, koji je na brodu uvijek najbolje surađivao s Filipincima koji su katolici.

Stoljeće Apostolata mora i lučkih kapelana
Osim pomorcima koji su u inozemnim lukama imali prigodu posjetiti klubove »Stella Maris«, misija Apostolata mora i lučkih kapelana vjerojatno je posve nepoznata. Upravo ove godine ta katolička dobrotvorna organizacija koja pruža pomoć pomorcima diljem svijeta slavi sto godina postojanja te je tom prigodom i svoj dosadašnji naziv Apostolat mora preimenovala u »Stella Maris« (Zvijezda mora). Naime, Apostolat mora svoje korijene vuče iz razdoblja s kraja 19. stoljeća kada su se augustinci u Francuskoj 1894. počeli skrbiti za francuske pomorce, a istih godina članovi družbe sv. Vinka Paulskoga počeli su posjećivati pomorce u britanskim lukama. Međutim, današnji Apostolat mora vezan je uz 1920. godinu i luku Glasgow u Škotskoj. Nakon dvije godine mjesni biskup dobio je u travnju 1922. odobrenje i blagoslov pape Pija XI. i Svete Stolice za taj novi apostolat pa su u kratkom vremenu po svim većim lukama uspostavljeni klubovi i središta »Stella Maris«.
U takvim središtima u čast zaštitnice Blažene Djevice Marije Zvijezde mora pomorci se mogu susresti sa svećenicima, tu mogu dobiti savjet, a obično takva središta imaju kapelu za liturgijske potrebe pomoraca, zatim knjižnicu, prostorije za šport, a pružaju mogućnost i za smještaj. No Apostolat mora vodi brigu i o pomorcima i ribarima koji su u pokretu, pa tako kapelani Apostolata mora posjećuju posade na brodovima, odlaze onima koji se često osjećaju izolirano, a taj izraz ljudske i kršćanske solidarnosti posebno je usmjeren prema onima koji mjesecima plove morima i oceanima svijeta te su duže bez obitelji. U svakodnevnim posjetima brodovima kapelani Apostolata mora nose Gospodinovu radosnu vijest.
U Hrvatskoj u (nad)biskupijama vezanim uz more djeluju i lučki kapelani, odnosno povjerenici za apostolat mora i brigu o pomorcima i ribarima. To su u Riječkoj nadbiskupiji Luka Lučić, u Krčkoj biskupiji Milivoj Guszak, u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji o njima se brinu kapucini…

IZVORGlas Koncila br. 49/2020.
Prethodni članakVRIJEDNO PRIZNANJE POZNATOJ KRČKOJ OBITELJI SA 12 DJECE Toljanićima titula »najobitelji« Europe
Sljedeći članakRUTINOM SE BORITI PROTIV PANDEMIJE Širitelji panike uvijek računaju na pobjedu