Kamilo Križanić pripadao je zlatnomu naraštaju hrvatskih katoličkih književnika tridesetih godina 20. st. Rođen je 5. travnja 1908. u Petrinji, gdje je 1927. završio Učiteljsku školu, a pedagogiju i psihologiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1936. Učiteljevao je u Gornjoj Voći, Sarajevu i Virju. Tijekom rata predavao je na Učiteljskoj školi u Petrinji, odakle je kao domobranski časnik protjeran nakon sloma NDH. Uspio je 1947. dobiti namještenje kao profesor na Učiteljskoj školi u Zadru, a zatim na Tehničkoj školi u Karlovcu te kao pedagog u Zagrebu do umirovljenja 1969. Umro je u Zagrebu 22. travnja 1975.
Prve pjesme objavio je 1918. u dječjem »Anđelu čuvaru«, zatim u »Krijesu« i »Hrvatskoj straži«. Pjesmama, crticama, pripovijetkama, književnim i likovnim kritikama te prosvjetno-stručnim člancima javljao se još u »Književnom severu« (Subotica), »Hrvatskoj mladici«, »Zlatnom klasu«, »Omladini«, »Seljačkom svijetu«, »Hrvatskoj reviji«, »Hrvatskoj smotri«, »Hrvatskom listu«, »Hrvatskim novinama«, »Jadranskom dnevniku«, »Hrvatskoj zemlji« i dr. Nakon rata pisao je u »Karlovačkom tjedniku«, »Jastrebarskim novinama« te u »Mariji«, »Maruliću« i »Danici«. Potpisivao se i pseudonimima Kamilo Petrić, Juraj Domanovec i Verus te šifrom »k«.
Tematski i motivski bio je zaokupljen selom i tradicijom, što je pod geslom »K selu!« bio zajednički narativ hrvatskih pjesnika tridesetih godina. U ciklusu od šesnaest pjesama »Brazde govore«, objavljenu u zbirci »Lirika« (1933.; suautor je Ivo Ladika), naslijedio je matoševsku impresionističku tradiciju između dvaju svjetskih ratova. U predgovoru zajedničkoj programskoj zbirci »Lirika grude« iz 1934. piše: »Dolazi, evo, svježi vjetar s naših domaćih brda u pjesmi jutarnjoj seljačkih domova… da u znaku mira, pravice i čovječnosti vedri sutrašnji dan donese njenoj djeci radost pod cjelovom domaćeg našeg sunca.« Nadahnut posjetima Italiji 1937./38., objavio je 1941. zbirku pjesama »Na pragu ljepote«, u kojoj se usmjerava prema urbanomu krajoliku, metafizičko-religijskoj i intimističkoj motivici. Dragocjena su i njegova zapažanja što ih je dao o književnicima Đuri Arnoldu i Đuri Sudeti, kiparici Mili Wod i drugima. (L)
