PRIVRŽENI GOSPODINU Kako da bračne razmirice ne udalje čovjeka od bračnoga života i duhovnih stvari

Četvrta nedjelja kroz godinu, B (1 Kor 7, 32-35)

Foto: Shutterstock

Pavao misao o bračnom životu završava s Bogom. Pred kraj poglavlja kaže Korinćanima: »Govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da dolično i nesmetano budete privrženi Gospodinu.« Pavao zna da se na kraju svega, pa tako i dobroga bračnoga života, nalazi Bog koji nije zamka za čovjeka, nego je uz čovjeka toliko da Bogu svatko može biti privržen. Dok je čovjek danas svjedok silne izolacije, obitelj se pokazala važnom karikom koja nosi pojedinca u nevolji. Pavao tu kariku želi ojačati, a kim drugim negoli samim Bogom.

»Budite privrženi Bogu«, riječi su koje ponavlja sveti Pavao. Izrecitirao je što čovjeka ometa u braku, kako razne bračne razmirice udaljavaju čovjeka ne samo od bračnoga života, nego i od duhovnih stvari. Kao da ponavlja Korinćanima: »Često ste podijeljeni, želite ugoditi drugomu. Nema u tome mira, a želio bih da budete bezbrižni.« Svjestan je Pavao da će teško bračni život biti u nekakvoj idiličnoj atmosferi jer su u obitelji najčešće bezbrižni samo najmlađi, a to su djeca. No ni ona nisu uvijek bezbrižna. Djetinjstvo znaju prekinuti kojekakve odrasle stvari: od otčeva ili majčina dobivanja otkaza na poslu i bolesti starijih članova obitelji koje treba češće posjećivati pa sve do onih školskih briga koje razaraju dječju bezbrižnost. A Pavao nastavlja ponavljati: »Želim da budete bezbrižni.«

S razlogom završava riječima: »Budite privrženi Bogu.« Onda kada je čovjek u obitelji privržen Bogu, kada ne krivi Boga zbog svojih neuspjeha, nego ga još čvršće drži prisutnim u svojem životu, događaju se divne promjene. Ona početna uznemirenost počinje se oslanjati ne samo na bračni život, nego na Boga jer tada Bog nalazi svoje mjesto. Nastupa zajedništvo pothvata u kojem čovjek nije sam, s njim je Bog, ostaje Bogu privržen u dobru i zlu.

Može li se biti Bogu privržen kao što kaže sveti Pavao? Je li dovoljno samo poći na misu, koji put se zajednički pomoliti, a ostalo sve ostaviti po starom? Nekad se vide samo oni koji vjeru prakticiraju fizičkim odlaskom na misu, a u obitelji ostaje sve po starom. Pavao traži puno više. Zato ponavlja: »Želim da budete privrženi Bogu.« Ne ostaje Bog boraviti samo u crkvi, obitelj će Boga nakon završnoga »Bogu hvala« prihvaćati u kućnoj crkvi. U toj malenoj jednostavnoj kućnoj crkvi događaju se promjene. Svetost života o kojoj se slušalo na misi, praštanje bližnjima i osobito najbližima postaju sakramentalnost bračnoga života. Tada nastaju promjene u ljudskom životu, tada Bog postaje privržen ne samo na svetim mjestima, nego u konkretnim obiteljima.

Način kako unijeti Boga u svoj život osobito nakon mise donio je Ivan Zlatousti dok tumači sličan redak u poslanici Efežanima: »Molite se zajedno kod kuće i idite u crkvu. Kada se vratite kući, ispitujte se međusobno o značenju čitanja i molitvi. Ako vas obuzme siromaštvo, sjetite se Petra i Pavla koji su bili počašćeni više od kraljeva ili bogataša, premda su život proveli u gladi i žeđi. Podsjetite jedni druge da se ničega u životu ne treba bojati osim vrijeđanja Boga. Ako je vaš brak takav, vaše će se savršenstvo nadmetati s najsvetijim redovnicima.«

Kao što Pavao priznaje, teško je ostati privržen Bogu. Iako je Korinćanima govorio zbog njihove koristi, nije mogao prešutjeti da će njegove riječi nekomu poslužiti kao zamka. Kršćaninu danas Pavlove riječi o privrženosti Bogu mogu ponovno djelovati poput zamke. Zaista, zamka je biti autentičan kršćanin. Lako se upadne u zamku dok mlade kršćanske obitelji drugi nazivaju nazadnima, dok se svaki obiteljski poziv na molitvu promatra s podsmijehom, ali takvi ne poznaju simboliku privrženosti Bogu. Jednostavno, onaj tko ostaje privržen Bogu, taj ne upada u zamku. Zamke se nalaze kada čovjek sam, bez oslanjanja na druge i na Boga, razoren vlastitim brigama, želi mijenjati prvo druge, a sebe ostaviti istim. Kada se u život unese Bog, prvo se mijenja pojedinac, a tek onda okolina, prvo se postaje svjestan vlastite pogrješke, a tek kasnije tuđe. Tako obiteljski život postaje snažniji, postaje bogatiji, postaje iskreniji jer sve međusobne razmirice ne rješavaju se više u četiri oka, nego u zajedništvu s Bogom, s onim kojemu su svi članovi obitelji najiskrenije odano privrženi.

Dragi Bože koji nam želiš biti privržen, ostani u našim obiteljima. Udijeli nam dovoljno upornosti da te ostavimo u svojoj blizini. Znamo, dok ostaješ s nama, i mi ostajemo s tobom, predajemo se u potpunosti jer nas tako učiš ti koji živiš među nama u vijeke vjekova. Amen.

IZVORGlas Koncila br. 5/2021.
Prethodni članakCARITASOV CENTAR U SISKU PREPLAVILE BROJNE REDOVNICE Redovnički angažman za stradale – u akciji i kontemplaciji
Sljedeći članakSPREMNI ZA PROMJENE NABOLJE Može li obnova nakon potresa ubrzati zelenu tranziciju?