PSIHOLOGINJA KATARINA ĆURKOVIĆ BAŠTINI DAJE NOVO RUHO Rozeta oko vrata: sakralna arhitektura otoka Zlarina kao nakit

Katarina Ćurković bavi se izradom osebujnoga nakita koji je nadahnut prirodom i kulturom otoka Zlarina

Katarina Ćurković, Zagrepčanka sa zlarinskom adresom, po struci je psihologinja, a od djetinjstva izrađuje umjetničke predmete. Već šest godina bavi se izradom osebujnoga nakita koji je nadahnut prirodom i kulturom otoka Zlarina. Biser šibenskoga arhipelaga, poznat po koraljarstvu i pjesništvu Vesne Parun, u sebi krije brojne priče, pa tako i legendu o crkvi Gospe od Rašelje i priču crkvice sv. Šime – čije su se rozete našle na Katarininu srebrnom nakitu.

»Kao psihologinja radila sam u struci. Prekretnica je nastupila kada sam prije šest godina pogledala dokumentarac o portugalskim filigranima. Poželjela sam naučiti oblikovati metale. Prije sam radila samo s jeftinim materijalima, a tečaj na zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu otvorio mi je svijet plemenitih kovina«, rekla je za Glas Koncila.

Dok psihoterapija, kojom se i dalje uspješno bavi, ne pruža uvijek opipljive rezultate, umjetničko oblikovanje donosi plod u obliku lijepoga predmeta, objašnjava psihologinja i umjetnica.

Zagrebačka umjetnica Katarina Ćurković već pet godina izrađuje osebujan nakit. Nadahnjuje ju mediteranska bajka otoka Zlarina koju čini i sakralna arhitektura

Najčešće se koristi srebrom i mjeđu, ali i koraljima, drvom, borovom smolom, čak i nitima agave. Važno joj je da materijali dolaze iz prirode. Metale potom lota, pili, brusi i gravira. Zadivljena čipkom koju od agavinih niti izrađuju hvarske benediktinke, jedno je ljeto provela u tkanju niti te ih potom stavila u srebro. Tako su se uz motive lišća, cvrčkovih krila, stijena, cvijeća i kamenih krovova na lijepu nakitu pojavile i rozete dviju zlarinskih crkvica koje imaju svoje priče. Gospa od Rašelje datira iz 15. stoljeća i veže se uz poznatu legendu: djevojka iz sela Borovice išla je na misu i na stablu rašelje (divlje višnje) ugledala mladu Ženu u bijelu koja joj je rekla da ondje treba izgraditi crkvu. Crkvica sv. Šime zapravo je kapelica plemićkoga ljetnikovca koji se pretvorio u ruševinu, a kapelica čuva vrijednu numizmatičku zbirku i umjetnine koje su darovali supružnici Vukov Colić.

»Sakralna je umjetnost predivna. Rozete su mi fascinantne jer su pravilne, savršene, a opet svaka je različita. Crkva Gospe od Rašelje nalazi se usred polja i isijava mir. Osim još nekih vrsta cvijeća, želja mi je u nakit ugraditi i motive zvonikâ. Volim psihoterapijom pomagati ljudima, ali i izrada nakita po narudžbi omogućuje mi da uđem u životne priče osoba koje ga naruče. To je nešto smisleno. Jedna je žena naručila nakit u obliku cvijeta za svoju majku i ispričala mi sve o njoj. Otkrila je zašto joj baš to namjerava pokloniti«, rekla je umjetnica.

Do sada je izlagala na nekoliko skupnih izložaba i na jednoj individualnoj – u ateljeu »Tabernakul« poznatoga obrtnika Lazera Lumezija u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, te je dobila pozitivne kritike. Sada uređuje atelje u Šibeniku, a tijekom ljeta u maloj kući na Zlarinu vodit će radionice izrade nakita. Među dobrobiti izrade nakita ubraja i činjenicu da je to proces drukčiji od racionalne aktivnosti. Radi se prema osjećaju, rad zahtijeva ulaganje u alate te mnogo učenja i usredotočenosti. Smije se pokušati i pogriješiti. Na kraju ljudi osjete da predmet koji uzimaju nije tek komad nakita, nego osobna priča utkana u nj.