Svijetu u kojem vlada nemir uistinu je važno navijestiti mir. I to ne bilo kakav mir, nego mir koji će biti plod Kristova dara. Krist je svojim životom ljudima doista donosio mir. Činio je to svojom prisutnošću u ljudskim životima, ali i konkretnim djelima ljubavi prema čovjeku. Ipak najveće jamstvo mira koje je Krist ostavio svima koji u njega vjeruju jest mogućnost prebivanja u nebu u zajedništvu s Bogom Ocem. Svoj je odlazak iz svijeta najavio, kako to zorno prikazuje evanđeoski ulomak pete vazmene nedjelje, rekavši da mora otići iz svijeta ne bi li svakomu čovjeku pripravo mjesto u Božjem svijetu. Jer najveći razlog nemira u životima brojnih ljudi leži u svijesti da će jednom morati poći iz ovoga u neki drugi svijet koji im je očima još uvijek skriven. Ipak tomu svijetu oni koji su vjernici iskreno se nadaju te su prema njemu u vjeri i usmjereni.
Posrednik Božjega života
Krist se u evanđeoskom odlomku prikazuje kao čovjek koji dobro poznaje ljudski život. Svjestan je da je to život često praćen tjeskobom i nemirom te svojom osobom želi čovjeku pokazati nov način života. Taj je način življenja za vrijeme svojega zemaljskoga života nastojao prikazati prije svega svojim najvjernijim učenicima. Međutim, kako prikazuje evanđeoski odlomak, nije to bilo posve lako.
Teškoće u shvaćanju Krista i njegova poslanja u evanđeoskom tekstu prikazuju oba Kristova učenika, i to u izravnom razgovoru s Kristom. Prvi nastupa Toma koji ne shvaća kamo to Isus odlazi, a još manje razumije kojim se putom do tamo dolazi. Isusov odgovor na Tominu reakciju vrlo je izravan. Naime Krist tvrdi da je on sam i put i istina i život. Poznata je to Kristova rečenica koja jasno pokazuje što je njegova osoba. Isus se prikazuje kao onaj koji je svojom osobom put koji je ujedno istinit te svakoga vjernika uvodi u istinski život. Važno je dakle istaknuti da Isus dok izgovara da je put, istina i život ne čini ništa drugo nego nanovo upućuje na sebe kao posrednika Božjega života.
Stavljajući sebe u odnos s Kristom, svaki vjernik biva ujedno i sam na putu koji ga uvodi u zajedništvo s Bogom Ocem. Drugim riječima, odnos s Kristom put je koji uvodi izravno u odnos s njegovim Ocem budući da su u zajedništvu osoba. Krist to jasno pojašnjava Tomi, ali i ostalim učenicima jer im otvoreno govori da poznavati njega znači ujedno poznavati Oca. No svaki dobronamjeran čitatelj kao da malo zastaje jer ni Toma ni ostali učenici nisu za svojega zemaljskoga hoda s Kristom bili oni koji su ga do kraja upoznali. Svijest o tom neznanju s jedne strane može biti pomalo šokantna, a s druge svakoga vjernika može uvesti u realizam vlastitoga života u vjeri. Tekst kao da želi svakomu vjerniku posvijestiti da je samo mali i ponizni bogotražitelj, odnosno onaj koji je uvijek na putu sve većega poznavanja Krista, a ujedno i samoga Boga Oca. I to ga ne treba rastužiti, nego ga učiniti poniznim klanjateljem Božjemu otajstvu. A kada je čovjek ponizan te priznaje svoju malenost pred uvijek većim Bogom, on se čovjeku otkriva te tumači svoju osobu. Upravo to pokazuje iskreni razgovor Krista i učenika u evanđeoskom ulomku. No bit će važno ostati malen i iskren prema Bogu. Baš onakvim kakvi su bili Toma i Filip.
Tragati za Bogom
Filip pak traži da mu Krist pokaže Oca. Odgovor koji mu Krist daje jednako je iskren kao i Filipovo pitanje. S jedne strane Filip se pokazuje osobom koja za Bogom traga, a s druge, iako slijedi Sina Božjega, uopće ga ne razumije kao onoga koji je istinski Sin Božji i kao onoga koji privodi Božjemu životu. Iz istoga je razloga Kristov odgovor na pragmatičnoj razini teksta pomalo ljutit.
Krist kao da se srdi jer je mnogo vremena utrošio u tumačenje Boga i Božjega života, a učenici ga i dalje ne uspijevaju do kraja razumjeti. Svaki si vjernik dok čita taj tekst može postaviti pitanje o svojem osobnom poznavanju Krista, a u skladu s tim i Boga Oca. Propitivati se može i kvaliteta vjerskoga odgoja koja vjernike treba dovesti do dublje i zrelije vjere. Nije li prosječni vjernik odslušao brojne propovijedi jer je često bio prisutan na misnim slavljima? Nije li odslušao brojne sate vjeronauka u osnovnoj i srednjoj školi te upijao kao kakva spužvica? No koliko je Boga pri tome upoznao? Je li ga njegovo upoznavanje s naukom Crkve dovelo do dubljega odnosa s Bogom? Pitanje je to na koje će on trebati dati odgovor sam. I to sam u svojem osobnom odnosu s Bogom koji ga uvijek poziva da mu se još malo više približi.
