REDOVNIČKA ZAJEDNICA NAZVANA PO USKRSNUĆU Vazmeno otajstvo u temeljima rezurekcionista

Već iz naziva redovničke zajednice – Kongregacija rezurekcionista našega Gospodina Isusa Krista (kratice C.R.), u puku zvanih jednostavno – rezurekcionisti, lako je zaključiti da joj je temeljna karizma svjedočenje i naviještanje Isusova uskrsnuća jer latinska riječ »resurrectio« znači uskrsnuće. Utemeljili su je na Čistu srijedu g. 1836. u Parizu trojica Poljaka: Bogdan Janski, Petro Semenenko i Jeronim Kajsiewicz u vrijeme dolaska velikoga vala poljskih emigranata u Francusku.

Ideja o osnutku redovničke zajednice koja bi se u potpunosti stavila u službu pomaganja sunarodnjaka, emigranata i svih drugih potrebitih, potekla je od Bogdana Janskoga, rođenoga g. 1807. u pobožnoj obitelji u poljskom Lisowu. Na varšavskom sveučilištu diplomirao je pravo te je potom studirao ekonomiju u Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj. Cijelo je to vrijeme sanjao o ostvarenju idealnoga socijalnoga društva u svojoj domovini u kojem ne bi bilo velikih ekonomskih razlika, ugnjetenih i siromašnih, što ga je dovelo do evanđelja i katoličkoga socijalnoga nauka. Dvojicu svojih najbližih suradnika Petra Semenenka i Jeronima Kajsiewicza poslao je u Rim s ciljem da uspostave što bolji kontakt sa Svetom Stolicom i osnuju poljski zavod u Rimu u kojem bi se školovali svećenici za vjerski i socijalni preporod u Poljskoj. Njih su dvojica g. 1842. u Rimu zaređena za svećenike osnovavši malenu zajednicu u Vječnom Gradu. Iste godine na uskrsno jutro na misi u katakombama sv. Sebastijana sedam članova njihove rimske kuće položilo je zavjete u redovničkoj zajednici koja još nije imala ime. Dok su izlazili iz katakomba, čuvši zvona rimskih crkava koja su najavljivala uskrsni »Aleluja!«, odlučili su se za ime Družba uskrsnuća. O. Semenenko sastavio je njezino okvirno pravilo, čija su trideset i tri paragrafa bila razrada misli o. Janskoga. Kongregacija se razvijala po savjetu pape Pija IX., a generalni kapitul iz 1857. za nju je bio veoma važan jer je o. Semenenko pojasnio specifičan apostolat zajednice: briga za sve potrebite, upravljanje župama i odgoj mladih. Ubrzo je ona prerasla »poljske okvire« i proširila se diljem svijeta, tako da danas rezurekcionisti, svećenici, časna braća i stalni đakoni djeluju kao pastoralni suradnici, učitelji, kapelani, misionari, savjetnici i sl. u crkvenim zajednicama u Australiji, Austriji, Boliviji, Brazilu, Bugarskoj, Kanadi, Njemačkoj, na Bermudskim otocima, u Izraelu, Italiji, Poljskoj, SAD-u, Slovačkoj, Tanzaniji i Ukrajini.

Organizirani su u tri provincije: Ontario-Kentucky, Poljska i SAD te Južnoameričku regiju, a sadašnji njihov general o. Paul Voisin dolazi iz provincije Ontario-Kentucky, iz Hamiltona, glavnoga grada Bermuda. Kao zanimljivost vrijedi spomenuti da su rezurekcionisti u Bugarskoj domaći sinovi biritualci, koji vode rimokatoličku župu Šumen, ali i tri grkokatoličke župe u Malom Trnovu, Burgasu i Varni. Nešto kasnije g. 1891. osnovana je u Rimu i Kongregacija redovnica rezurekcionistkinja. Zanimljivo je da su je osnovale Celina Borzecka, tada udovica, sa svojom kćeri Edvigom, što je vjerojatno i jedinstven slučaj u povijesti Katoličke Crkve da su redovničku zajednicu osnovale majka i kći.