MARKO DUMANČIĆ, GLAVNI GLUMAC U MJUZIKLU »SVETAC SVEGA SVIJETA« »Sv. Antunu trudit ću se biti što sličniji i izvan pozornice«

Mjuzikl »Svetac svega svijeta« u izvedbi ansambla »Kolbe«

Peti festival kršćanskoga kazališta održava se od četvrtka 23. do nedjelje 26. svibnja u župi svetoga Antuna na Svetom Duhu u Zagrebu, a u četiri dana na programu su mjuzikl, oratorij, drama, predstave za djecu i mlade te kazališne večeri u čast Rajmunda Kuparea i Vikija Glovackoga. Glavnu ulogu, najprije mladoga Fernanda pa kasnije sv. Antuna u mjuziklu »Svetac svega svijeta« u izvedbi ansambla »Kolbe«, koji otvara festival, igra 24-godišnji student geodezije Marko Dumančić. Odrastao je u Kupresu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a od dolaska na studij u Zagreb sa sestrom Dorom živi na Jarunu te uz studiranje radi u »Veritasu«.

»Nemoguće je glumiti svetost«

U ansambl »Kolbe« uključio se prije četiri godine, a svoj put do glavne uloge u novom mjuziklu opisao je rekavši: »Od malih me nogu zanimaju glazba i gluma pa mi je danas jasno da su se te dvije ljubavi spojile upravo u mjuziklima. Moj me prijatelj Stjepan Lach pozvao na audiciju za sudjelovanje u mjuziklu ‘Uskrsli’. On je glumio Isusa, a ja sam najprije dobio ulogu hodočasnika te su me kasnije promovirali u svetoga Petra. Uslijedio je mjuzikl o životu sv. Maksimilijana Kolbea ‘Život za život’ u kojem sam tumačio ulogu jednoga od Kolbeove subraće.«

»U moru svjetovnih predstava lijepo je vratiti u kazalište istinu o životu i čovjeku. Naš mjuzikl publici približava život sv. Antuna, ali ju još više podsjeća na vlastitu vrijednost. Naime, u zadnjoj sceni pjevamo da čovjek vrijedi onoliko koliko vrijedi u Božjim očima. Na to bi nas umjetnost uvijek trebala podsjećati«, zaključuje mladi glumac.

Na upit da opiše kako se snašao u novoj ulozi rekao je: »Trudio sam se što bolje utjeloviti svetca kojega cijeli svijet štuje. Nerijetko sam osjećao da nisam dostojan igrati tu ulogu. Nemoguće je glumiti svetost ako ju i sam ne nastojim živjeti. Trudio sam se svoje vrline povezati s vrlinama sv. Antuna, puno sam molio i čitao o njegovu životu.«

Mjuzikl prikazuje trinaest čuda sv. Antuna pa Dumančić priznaje da je, pripremajući se, doznao mnogo toga što prije nije znao o sv. Antunu. Na pitanje o zahtjevnosti izvođenja ističe scenu oluje na moru: »Fizički je naporno glumiti brodolom, vjerodostojno izgovarati tekst i onda još poslije otpjevati pjesmu u emociji. To mi je u početku bilo teško, ali s vremenom sam stekao kondiciju, baš kao i cijeli ansambl.«

»Gradili smo likove od nule«

Budući da ansambl na festivalu mjuzikl izvodi 31. put, ne čudi uigranost i radost njegovih članova. »I sam autor teksta Nino Škrabe nedavno nam je rekao da se baš vidi kako predstava raste. Gradili smo likove od nule i siguran sam da će nam svima to iskustvo koristiti za buduće projekte. Od prvoga smo dana posve predani mjuziklu i dajemo sve od sebe, a najljepše je sreću dijeliti sa zadovoljnom publikom. Svjestan sam da će mnogi upoznati sv. Antuna upravo kroz mjuzikl, a ja ću se truditi biti mu što sličniji i izvan pozornice«, kaže Dumančić.

Festival kršćanskoga kazališta Dumančić smatra vrijednim zbog predstava s pozitivnim vrijednostima. »U moru svjetovnih predstava lijepo je vratiti u kazalište istinu o životu i čovjeku. Naš mjuzikl publici približava život sv. Antuna, ali ju još više podsjeća na vlastitu vrijednost. Naime, u zadnjoj sceni pjevamo da čovjek vrijedi onoliko koliko vrijedi u Božjim očima. Na to bi nas umjetnost uvijek trebala podsjećati«, zaključuje.

Matea Vidulić

IZVORGlas Koncila br. 21/2019.
Prethodni članakOPISIVANJE DANAŠNJEGA STANJA Hrvatska – poput zaslijepljena putnika
Sljedeći članakIZBORNI PODSJETNIK Hrvatski nacionalni interesi i Europska unija