»RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE« Od spjeva do filma

Ribanje i ribarsko prigovaranje
»Ribanje i ribarsko prigovaranje«; povijesna drama; redatelj: Milan Trenc; glume: Rade Šerbedžija, Leon Lučev, Bojan Brajčić

Na Pulskom filmskom festivalu jedina premijera hrvatskoga filma bila je izvrsna povijesna drama »Ribanje i ribarsko prigovaranje« scenarista i redatelja Milana Trenca. Osvojila je tri Zlatne arene: za najbolju glavnu i sporednu mušku ulogu – Rade Šerbedžija i Leon Lučev, te Igor Paro za glazbu. Od hrvatskih filmova publika u Areni dala mu je najvišu ocjenu – 4,91, a Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporuku.

Svestrani umjetnik Trenc prihvatio se vrlo zahtjevna posla – filmske prilagodbe renesansnoga spjeva »Ribanje i ribarsko prigovaranje« klasika hrvatske književnosti Hvaranina Petra Hektorovića (1487. – 1572.). Međutim, Trenc je to sjajno osmislio…

Svestrani umjetnik Trenc prihvatio se vrlo zahtjevna posla – filmske prilagodbe renesansnoga spjeva »Ribanje i ribarsko prigovaranje« klasika hrvatske književnosti Hvaranina Petra Hektorovića (1487. – 1572.). Međutim, Trenc je to sjajno osmislio prilagođujući stari hvarski dijalekt, dodajući gotovo mitsko-bajkovitu, iako tragičnu, Hektorovićevu ljubavnu priču, vješto uplićući antičke teme, muze, narodne mudrosti, doskočice, zagonetke, odnos plemića i pučana, hvarsku bunu te bukoliku poeziju u pastoralno-morski ambijent. Vizualno je to jako lijepo i jasno odredio – fascinantna realistična fotografija trodnevne plovidbe i ribarenja te snoliko-magloviti prizori Hektorovićevih sjećanja, snova i vizija.

Profinjena renesansna glazba s dominantnom lutnjom daje najuvjerljiviji renesansni ugođaj. Likovi djeluju prirodno. Staroga Hektorovića dojmljivo glumi Rade Šerbedžija, a mladoga Filip Mayer. Njegovu najveću ljubav utjelovljuje Romina Tonković.

U filmu je pregledna, dobra dramaturgija. Postignuta je skladna cjelina. Davno doba i kulturnu baštinu redatelj je maestralno učinio pristupačnima današnjemu gledatelju. Time je dugotrajan produkciji rad iznjedrio kvalitetan suvremen umjetnički film, koji može postati klasik hrvatske kinematografije kulturološke vrijednosti, kakva je i poezija velikoga erudita Hektorovića.

IZVORGlas Koncila br. 37/2020.
Prethodni članakSVAKODNEVNO JE ŽIVIO I USKRS I BOŽIĆ »Znam za koga živim« – Čedo Antolić
Sljedeći članakGlas Koncila br. 38/2020