Sapunika (Saponaria officinalis, lat.) biljka je čija se ljekovita svojstva ponajprije pripisuju visokomu sadržaju triterpenskih saponina, ali i prisutnosti flavonoida, fenolnih kiselina i drugih sekundarnih metabolita koji pridonose njezinoj farmakološkoj aktivnosti. U fitoterapiji se najčešće rabi korijen biljke, a nadzemni se dijelovi rjeđe primjenjuju. Sapunika, često nazivana i »biljni sapun«, dobila je ime po svojoj sposobnosti da u dodiru s vodom stvara pjenu. Ta je osobina posljedica prisutnosti spojeva poznatih kao saponini, koji djeluju kao prirodna sredstva za pjenjenje i čišćenje. Zahvaljujući tim svojstvima, sapunika se smatra vrijednim sastojkom u prirodnoj kozmetici jer učinkovito čisti kožu i kosu, a pritom ih ne isušuje.
Jedno od najvažnijih terapijskih svojstava sapunike jest ekspektorantno djelovanje. Saponini prisutni u korijenu biljke djeluju na sluznicu dišnoga sustava, potičući povećano lučenje bronhijalne sluzi u dišnim putovima. Taj mehanizam olakšava razrjeđivanje i uklanjanje gustoga bronhijalnoga sekreta te olakšava iskašljavanje. Zbog toga se pripravci sapunike tradicionalno primjenjuju kod produktivnoga kašlja, kroničnoga bronhitisa i drugih respiratornih tegoba povezanih s nakupljanjem sluzi u dišnim putovima. Sapunika se danas rijetko rabi kao aktivna tvar u farmaceutskim pripravcima zbog mogućih nuspojava povezanih s djelovanjem saponina. Međutim, znatno se češće primjenjuje kao pomoćni sastojak u farmaceutskoj industriji te u kozmetičkim proizvodima.
