Krajem 2025. godine navršila se 10. obljetnica usvajanja Pariškoga sporazuma kojim su se države obvezale na smanjivanje emisija stakleničkih plinova. Tim povodom razgovarali smo s glavnim ravnateljem Državnoga hidrometeorološkoga zavoda (DHMZ) dr. Ivanom Güttlerom i s ravnateljem Regionalne energetske agencije sjeverozapadne Hrvatske (REGEA) dr. Julijem Domcem.
Treća najtoplija
»Pariški sporazum iz 2015. postavio je ambiciozne ciljeve: zadržati porast globalne temperature znatno ispod 2 °C, a idealno ispod 1,5 °C, u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Prva godina u kojoj smo globalno prešli prag od 1,5 °C u godišnjem prosjeku bila je 2024., što pokazuje da smo već privremeno izišli iz toga okvira na razini jedne godine. U klimatološkom smislu, koji se temelji na prosjeku temperature kroz dulje razdoblje, granicu od 1,5 °C prijeći ćemo oko 2030. godine«, rekao je dr. Güttler.
Nažalost, 2025. bila je treća najtoplija godina u povijesti mjerenja, odmah nakon 2024. i 2023., s globalnim prosjekom temperature višim od 1,4 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Posljednjih nekoliko godina donijelo je niz klimatskih rekorda, uključujući rekordno visoke temperature oceana i sve učestalije vremenske ekstreme, što potvrđuje ubrzanje klimatskih promjena, pojašnjava dr. Güttler i dodaje da su pojedinačni hladni valovi i snježne oborine, poput onih početkom siječnja, dio prirodne promjenjivosti vremena i ne dovode u pitanje dugoročni trend zagrijavanja.
Povratak je moguć
»Cilj ograničavanja zagrijavanja na 1,5 °C vrlo je teško dostižan bez ubrzanja globalnih napora jer trenutačni tempo smanjenja emisija stakleničkih plinova nije dovoljan. Međutim, zadržavanje porasta temperature ispod 2 °C još je moguće ako se brzo provedu snažnije mjere, poput brže tranzicije na obnovljive izvore energije i elektrifikacije. Bez jasnih i obvezujućih odluka, kao što smo vidjeli na COP konferencijama, globalne će temperature nastaviti rasti neumoljivo«, smatra glavni ravnatelj DHMZ-a.
Ključno desetljeće
Dr. Domac ističe: »Emisije stakleničkih plinova, umjesto da naglo opadaju, dosegnule su rekordne razine: samo u 2023. svjetske emisije CO₂ iz energetike porasle su za 1,1 posto, na 37,4 milijarde tona. To znači da smo daleko od nužnoga trenda pada. Znanstvenici procjenjuju da bi nas trenutačne politike odvele na oko 2,6 °C zagrijavanja do 2100. godine – znatno iznad ciljanih 1,5 – 2 °C. Sve to ne znači da trebamo odustati, nego upravo suprotno, hitno moramo pojačati klimatske akcije. Znanost jasno kaže da bismo za cilj 1,5 °C morali prepoloviti globalne emisije već do 2030. i dosegnuti neto nulu oko sredine stoljeća. Nažalost, umjesto pada emisije još rastu ili stagniraju na visokoj razini. Još se uvijek može izbjeći najgore – scenariji pokazuju da bismo snažnim mjerama mogli ograničiti zagrijavanje na oko 1,9 – 2,0 °C, ali za to zemlje moraju višestruko povećati svoje klimatske ambicije i ulaganja odmah ovoga desetljeća.«
Upravo zahvaljujući napretku, kako ističe dr. Güttler, u vidu širenja obnovljivih izvora energije (OIE), poboljšanju energetske učinkovitosti i elektrifikaciji prometa, scenariji globalnoga zagrijavanja danas su blaži nego što su bili prije 15 godina te se umjesto porasta od 5 °C do kraja stoljeća sada govori o nižim projekcijama. »Oporavak ozonskoga sloja te sve veća svijest o povezanosti kvalitete zraka i klime ohrabrujući su znakovi i primjeri da se veliki okolišni problemi mogu uspješno rješavati. Istodobno najveći izazovi ostaju nastavak rasta emisija stakleničkih plinova, sve učestaliji vremenski ekstremi (suše, poplave, oluje), nedostatak dovoljnoga financiranja za prilagodbu u zemljama u razvoju te politička i geopolitička napetost koja usporava globalnu suradnju.«
Dr. Domac kao dobar primjer ističe EU: »Europska je unija do 2022. smanjila svoje emisije za oko 30 posto u odnosu na 1990. i dalje ubrzava tranziciju. Prošle je godine proizvela gotovo polovicu svoje električne energije iz obnovljivih izvora, 44 posto u 2023. došlo je iz OIE-a (vjetar, solar, hidro), najviše dosad.«
Gradonačelnička inicijativa
Hitnosti situacije sve su svjesniji i na lokalnim razinama. Covenant of Mayors (Sporazum gradonačelnika) najveća je svjetska inicijativa gradova posvećenih klimi i energiji koju je 2008. pokrenula Europska komisija. Cilj je bio okupiti gradove koji dobrovoljno preuzimaju ambicioznije klimatsko-energetske ciljeve od nacionalnih, što je do danas preraslo u globalni pokret, ističe dr. Domac, koji u njemu djeluje već dugi niz godina te je član Političkoga odbora za Europu. »Samo u Europi i susjedstvu ima oko 10 000 potpisnika, što obuhvaća više od polovice stanovništva EU-a. Ti gradovi, od malih općina do metropola, obvezali su se smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030. te postići klimatsku neutralnost do 2050.
Na nedavnom COP30 gradonačelnici i regionalni čelnici predali su Zajedničku izjavu lokalnih lidera glavnomu tajniku UN-a Antóniju Guterresu s pozivom da se gradovima da formalnija uloga u pregovorima. Tu je izjavu poduprlo više od 14 000 gradova, općina i regija diljem svijeta, a tražimo tri stvari: priznanje gradova kao ključnih aktera, njihovo institucionalno uključivanje u globalno klimatsko upravljanje te lakši pristup financiranju za urbane klimatske projekte.«
Bečki i švedski načini
Naime, gradovi su ključni u smanjenju emisija jer u njima živi najveći dio populacije i troše većinu energije. »Procjenjuje se da gradovi globalno generiraju više od 70 posto emisija CO₂ jer su središta industrije, prometa i zgradarstva. Dobra je vijest da su gradovi ujedno najinovativniji akteri – mogu brže provoditi mjere na lokalnoj razini i neposredno utjecati na svakodnevni život građana. Na primjer, gradovi imaju nadzor nad tisućama zgrada, od stambenih naselja do škola i bolnica. Programima energetske obnove mogu drastično smanjiti potrošnju energije i emisije. Gradovi ulažu u vlastite izvore čiste energije«, pojašnjava dr. Domac te ističe pozitivne primjere nekih europskih gradova, poput Beča koji ima jedan od najvećih sustava daljinskoga grijanja u Europi, koji je uvelike dekarboniziran, a u švedskom Malmöu 98 posto grijanja dolazi iz obnovljivih ili otpadnih izvora.
»Gradovi su pokazali da mogu biti laboratoriji inovacija, od sunčanih elektrana na svakoj zgradi preko pametnih mreža koje povezuju električna vozila, skladišta energije i obnovljive izvore do energetskih zajednica građana gdje susjedi zajedno proizvode i dijele čistu energiju. Kroz čišću energiju, zelenu obnovu zgrada, održivi promet, kružno gospodarenje i osviješteno planiranje gradovi smanjuju emisije, često brže i učinkovitije nego nacionalne države. Važno je da gradske uprave imaju političku volju, stručnu potporu i financije – tada su rezultati vidljivi u roku od nekoliko godina: čišći zrak, manji računi i pad emisija stakleničkih plinova.«
Još ambicioznije
Nedavno je u Brazilu (studeni 2025.) održana 30. konferencija stranaka UN-ove Okvirne konvencije o promjeni klime (COP30), gdje je dominirao spomen na desetljeće Pariškoga sporazuma. Glavni ravnatelj DHMZ-a smatra da se ondje pokazalo da je međunarodna klimatska suradnja još uvijek živa. Usvojeni su novi elementi financijskoga paketa, najavljena ažuriranja nacionalnih klimatskih obveza država te su pokrenute inicijative za zaštitu tropskih šuma. Potvrđena je i odlučnost da se cilj od 1,5 °C zadrži u dosegu, uz naglasak na pravednu tranziciju. Iako rastu kritike prema COP-ovima, dr. Güttler naglašava da se COP30 može ocijeniti kao mali korak naprijed, ali nedovoljno ambiciozan s obzirom na hitnost stanja. A to stanje traži prilagodbu na sve ekstremnije vremenske događaje. »Prilagodba klimatskim promjenama jednako je ključna kao i smanjivanje emisija stakleničkih plinova koji zagrijavaju atmosferu. U Hrvatskoj očekujemo dulja i toplija ljeta, veći rizik od suša i šumskih požara, obilnije oborine i poplave te porast razine mora. Zato treba ulagati u otpornu infrastrukturu, poput sustava za obranu od poplava i požara te sustava za rana upozorenja na vremenske neprilike. Važna je i prilagodba poljoprivrede uvođenjem novih sorti i navodnjavanja, kao i urbano planiranje s više zelenih površina te bolje upravljanje vodnim resursima. DHMZ i druge institucije izrađuju detaljne klimatske projekcije koje služe kao temelj za strategije prilagodbe. Iako je situacija ozbiljna, nije beznadna ako djelujemo planski i brzo na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. Na razini Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost provode se sve izdašnije financijske mjere usmjerene na prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje«, zaključio je glavni ravnatelj DHMZ-a. U odnosu na očekivano ubrzanje energetske i klimatske tranzicije slijedi razdoblje velikih promjena, ali i velikih prilika, istaknuo je ravnatelj REGEA-e.
Novi rekordi
»Na COP30 Europska je unija najavila novo pojačanje ciljeva: smanjenje emisija za 66 – 72,5 posto do 2035. u odnosu na 1990. Već je zakonski obvezala klimatsku neutralnost do 2050., a neke članice (poput Njemačke) ciljaju i ranije. To znači da će politike postajati sve strože. U isto vrijeme globalna ekspanzija obnovljivih izvora energije nastavlja rušiti rekorde. Svijet je 2023. dodao nevjerojatnih oko 510 GW novih kapaciteta obnovljive energije, najviše sunčanih elektrana u jednoj godini, čak 50 posto više nego prethodne godine. To je ubrzanje kakvo nismo vidjeli desetljećima. Globalno kapaciteti OIE-a ubrzano rastu eksponencijalno. Očekuje se da ćemo do 2030. utrostručiti globalne obnovljive kapacitete, što znači sve jeftiniju i dostupniju čistu struju. Sunce i vjetar već su danas najjeftiniji izvori energije za dvije trećine svjetske populacije.«
Šanse hrvatskih izvora
Hrvatska ne bi smjela to propustiti jer raspolaže golemim potencijalom sunca i vjetra te bi uz fondove i privatni kapital mogla premašiti nacionalni cilj od 36,6 posto OIE-a u bruto potrošnji do 2030., napominje dr. Domac i dodaje: »Kako struja bude sve zelenija, mnogi potrošači prelazit će s fosilnih goriva na električnu energiju. To znači više električnih vozila, dizalica topline za grijanje, indukcijskih kuhala umjesto plina itd. Već sada globalno svjedočimo revoluciji u transportu – 20 posto svih novih automobila u 2023. bilo je na struju, a u Europi je taj udio još veći. Do 2030. realno je očekivati da će više od polovice novih vozila u EU-u biti električno. U sektoru grijanja toplinske pumpe doživljavaju procvat. Nadam se da ćemo vidjeti i sve više programa za suzbijanje energetskoga siromaštva – npr. sufinanciranje obnove kuća ugroženih skupina. Građani će u tranziciji idućih godina imati i aktivniju ulogu, potiče se osnivanje energetskih zajednica gdje se ljudi udružuju da zajednički proizvode energiju (što zakon sad i kod nas omogućuje). Zaključno, očekuje nas dinamično desetljeće. Bit će više obnovljivaca nego ikad, manje fosilnih goriva, više električnih auta na cestama, pametnijih zgrada i gradova.« Hrvatska stoga ne bi smjela propustiti šansu koja joj se nudi kroz zelenu tranziciju. Jer, kako zaključuje dr. Domac, tehnologija je na našoj strani, mlade su generacije vrlo osviještene, a i ekonomski više nema dvojbe da je zelena ekonomija isplativija na duži rok.
