Čitam pristiglu uskrsnu čestitku-pjesmu draga mi čovjeka, »čuđenja u svijetu« s otoka Hvara. Nekalibrirani blještav ekran, nesigurna dioptrija, začetci mrene ili izbijanje starosti u punoj potenciji, ali… umjesto »uskrsnuća«, čitam »usnuća«. Pa u glazbi naših zvona i svjetlosti novih svanuća, osjećam i slavim Kristov blagoslov hrvatskog… usnuća?! Trljam oči, prava slika dolazi, ali misaona ostaje. Je li nam nakon »hrvatskog uskrsnuća« ipak i stvarno nastupilo doba »hrvatskog usnuća«? I blagoslivlja li, bi li Uskrsnuli blagoslovio i ta usnuća…
Hm… usnuća? Uz ovu preglasnu predizbornu galamu »s dva brda«?!? »Na vrh brda, vrba mrda«… Pokušavam rastjerati plodove kriva čitanja, neuspješno kao kad bi moja baba krpom rastjerivala muhe ponad kruha s pekmezom, da se učas razlete i još brže vrate. »Na vrh brda, vrba mrda«… svaki san ti netko zmrda! Pa tko bi živ zaspao uz to svednevno smjenjivanje rafala »mudrosnih« prepucavanja u rasponu od jezika uličnog do jezika briselskog! Čijih je rafala više, drugomu taboru crno se piše, a zapravo… samo Hrvati izvisiše? Nadopunjuju ih televizijski korovi, predizborni novogovori, prigodan porast razine domoljublja ili »rijeke pravde« koje dosadno kapkaju i curkaju kao slavine na kojima predugo nisu mijenjane gumice… A sve na (na)opaki način »nadglasavaju« predizborne ankete i »demoskopije« (na koje se ne čeka dugo kao gastroskopiju ili kolonoskopiju), koje se neumitno trude uvjeriti me kako sam već »bacio« svoj glas u mračni Had ako slučajno ne ću glasovati »brdovito«, za jedan od dva prsta iste ruke. Ma, nema tu mira ni usnuća! Već vidim kako će i uskrsni grob iskoristiti za slaganje slogana i parola. Pozaspale stranačke žudije postat će glavni izborni »provodadžije«, u »sretne vam sajamske dane«. Tko zna ne će li i žene s miomirisnim mastima izborno upregnuti da s viješću hitaju prvo do stranačkih stožera… Baš su fino smjestili »festival (ili je cirkus) demokracije«, između Uskrsa i prvopričesničkih slavlja. Sve da i onima koji ne prate nogomet ne bude učmalo i bez navijačkog adrenalina…
Ne, konačno i neopozivo (»definitivno«, rekli bi pomodari i oni koji važno misle da unaprijed sve znaju) sada nije vrijeme ni prigoda za spavanje, za usnuće. Krivo sam pročitao, lijepo u pjesmi piše »hrvatsko uskrsnuće«. Hm… i opet mi naviru pitanja… Tja, valjda pjesnici »znaju«, »vide«, osjećaju više od nas običnih smrtnika, što živimo bez asonanci, cezure i slika…
Brišem prašni ekran, trljam naočale, u jutro Velikog tjedna bistro gledam. Samo je Bogu sve moguće: i pravednika usnuće, i cijelog svijeta (čak i Hrvatske) uskrsnuće!
