SAMOSTAN SV. BERNARDINA U KAMPORU Dostupno iznimno kulturno blago

Na otoku Rabu (21)

Snimio: Z. Galić | Samostan sv. Bernardina u Kamporu

Samostan sv. Bernardina Sienskoga samostan je franjevaca opservanata iz g. 1452., osnovan za vrijeme vladavine Venecije. Republika je na Rabu od vremena smrti posljednjega Trpimirovića, Stjepana III., od g. 1115. sve do propasti g. 1797., uz prekid od g. 1358. do 1409. Samostanske zgrade i dvije crkve nalaze se u uvali sv. Eufemije u Kamporu nedaleko od grada Raba.

U Kamporu je župa sv. Eufemije sa župnom crkvom sv. Bernardina i samostanskom crkvom sv. Eufemije. Zemljište za samostan i crkvu sv. Bernardina, koji su izgrađeni oko stare crkve sv. Eufemije, darovao je i ishodovao dozvolu gradnje rapski plemić Petar Zaro (Car) g. 1446. Majstor Juraj Dimitrov radio je na gradnji objekata od 1448. do 1452. U povelji o utemeljenju samostana prvi put se spominje Rab na hrvatskom jeziku, što dokazuje domoljubno opredjeljenje rapskoga plemstva.

U središtu samostana nalazi se klaustar sa svođenim trijemom i cisterna s klesanom krunom. Na zidovima trijema postavljeni su kameni ulomci od rimskoga vremena do predromanike, nadgrobne ploče i sarkofag s kršćanskim likovima za koji otočka tradicija vjeruje da je bio grob modruške plemkinje Mande Budrušić, osnivačice samostana rapskih plemkinja, a umrle g. 1532. U blagovaonici je postavljena kasnobarokna slika posljednje večere. Na prvom katu nalazi se zbirka umjetnina nastalih od 15. do 20. st., predmeti Antike i Rima, etnografska zbirka, zavjetni darovi i crkveni predmeti. Knjižnica ima oko 7 tisuća knjiga s nekoliko oslikanih misala, korala, 34 inkunabule, rapskim zbornikom iz g. 1598. i galerijom slika fra Ambroza Testena koji je ondje stvarao od 1967. do 1982., a umro 1984. u Zadru. Veliku kamporsku kroniku samostana s poviješću otoka napisao je fra Odoriko Badurina (1896. – 1969.) u pet velikih knjiga, koje se nalaze u knjižnici samostana.