»SOCIJALNA PRAVEDNOST« I »GRIJEH« U DRUŠTVU Kritika nije napad ni neovlašteno uplitanje

Snimio: B. Čović

U duhu Isusove riječi: »Tko nije protiv vas, za vas je!« valja tumačiti odnose između država, između Crkve i brojnih drugih vjera te odnose s državom i društvenim institucijama, kao i njihove međuodnose, koji su brojni i raznoliki.

Vrijedi pozornost usmjeriti na problem ponašanja u politici i tumačenja pojma »socijalne pravednosti« i »grijeha«. Nitko nema pravo biti isključen ni od prigovora ni od kritike. Pritom su upozorenja na pogrješke i nedosljednosti potrebna i korisna, posebice ako se nepoštivanjem morala i kršćanskih načela u svakodnevnim međuljudskim odnosima ili u odnosima s društvenim institucijama ne kreće prema ostvarenju pravednosti i zajedničkoga općega dobra svih. Nažalost, takva upozoravanja pojedinci u politici ili na vlasti, a često i pojedine interesne skupine, ne prihvaćaju. Štoviše odbijaju ih, nastojeći to opravdati frazom: »Mi smo dobili povjerenje izbornoga tijela.« Ne prihvaćaju pravo na prigovor i time odbijaju svaku kritičku primjedbu. Kad se dogode prigovori Crkve, odmah upozoravaju da se Crkva previše miješa u politiku.

Strukture grijeha
U tumačenju međusobnih odnosa na svim razinama, između država, društava, naroda i institucija, valja poći od citata iz Novoga zavjeta u kojem piše: »Ta tko nije protiv vas, za vas je!« da se kritika ne shvaća kao napad ili neovlašteno uplitanje u politiku.

Zaboravlja se pritom da je neprihvaćanje prigovora, neovisno o tome od koga dolaze, istodobno i odbijanje odgovornosti, iako je odgovornost bitno obilježje svake demokracije. Tada se preko medija pokušava u javnosti stvarati uvjerenje da Crkva ima pravo samo na učenje svojih dogma i da se ne smije uplitati u stvari koje su izvan toga. Zato valja imati na umu da Crkva nije samo neka posebna zgrada u kojoj se obavlja bogoslužje, niti je ona samo svećenstvo, jer Crkva su zapravo svi koji vjeruju u Boga, dakle zajednica ljudi određene vjere. Ako je Crkva zajednica ljudi koji vjeruju, ima i pravo brinuti se o tome kako se živi u takvoj zajednici. U protivnom, šutnjom ili propuštanjem izjašnjavanja o društvenim pojavama, a posebice o nepravdama, prihvaćala bi postojeće stanje kao prihvatljivu pojavu ponašanja, dakle prihvaćala bi grijeh struktura vlasti. Međutim, takvim mirenjem s postojećim stanjem ne bi ispunjavala svoju proročko-kritičku ulogu te bi gubila svoju vjerodostojnost i time postajala »grješna«.

U vezi s pravilnim shvaćanjem pojma grješnika treba podsjetiti da je grijeh uvijek osobni čin pojedinca i pogađa samo njegovu savjest iako je grijehom učinjena nepravda drugima. Međutim, grijeh se može očitovati ne samo kao pojedinačno, nego i kao skupno sudjelovanje u zajedničkom društvenom grijehu protiv općega dobra i pravednosti. To griješenje moguće je u različitim međusobnim društvenim odnosima u područjima prava i dužnosti građana, općih ljudskih prava, kao i u postupcima političkih, gospodarskih, sindikalnih i drugih struktura. Takva su griješenja u nas već jednom označena kao »grijeh struktura«, iako se zapravo radilo o »strukturama grijeha« u kojima pojedinci djelujući osobno u strukturama vlasti griješe prema građanima ili pojedinim skupinama, skrivajući svoju grješnu osobnost iza tobožnjih viših interesa vlasti, naroda ili države.

Crkva ne smije biti izvan života

Zanemaruje se činjenica da država, a ni vlast, ne smiju biti iznad naroda i pojedinca. Zato je grijeh u biti uvijek individualan i uvijek konkretan pa kad se pojavi, uvijek se na njega mora upozoravati pojedinačno, a ne općenito. Dakle, iza svakoga grijeha stoji uvijek osoba s imenom i prezimenom (individualizacija grijeha), što ne isključuje mogućnost da pojedinac u tome sudjeluje i kao pripadnik određenoga skupa takvih osoba (kolektivni grijeh), pa u takvom grijehu zajednički sudjeluje pojedinac, ali kao pripadnik određene političke stranke ili institucije ili pojedine društvene skupine. Moguće je u grijehu sudjelovati i kao pripadnik određene neorganizirane skupine, bez određenoga morala i bez određenoga vjerskoga uvjerenja, pa se takve skupine često naziva »gomila«, »masa« ili »rulja«.

U borbi za istinu i društvenu pravednost treba uvijek i odmah izjašnjavati o određenim pojavama, pa čak i uz rizik da se koji put zbog pogrješne informacije donese i pogrješnu prosudbu. Priznavanjem pogrješke ili zablude ne gubi se vjerodostojnost i ugled, a ni autoritet.

U »općenitostima« i »kolektivitetima« često se kriju najveće opasnosti pogrješnoga shvaćanja pojedinih društvenih pojava i promjena, ali i želja za zamagljivanjem odgovornosti. Zato se u borbi za istinu i društvenu pravednost treba uvijek i odmah izjašnjavati o određenim pojavama, pa čak i uz rizik da se koji put zbog pogrješne informacije donese i pogrješnu prosudbu. Priznavanjem pogrješke ili zablude ne gubi se vjerodostojnost i ugled, a ni autoritet. To vrijedi i za odnose Crkve s društvenim i političkim institucijama, što treba biti uobičajen način društvenoga komuniciranja. Stoga nisu prihvatljiva, a ni uvjerljiva javna razmišljanja da je analiziranje i izjašnjavanje vjerskih institucija o društvenim pojavama i nepravdama miješanje Crkve u politiku. Politika nije samo sjedenje u parlamentu ni djelovanje u nekoj stranci. U politiku spada i zaposlenje, sigurna i dostojna plaća, rješavanje pitanja nataliteta, mirovinsko i zdravstveno osiguranje, doplatci za djecu, skrb o bolesnima i nemoćnima, ali i mnogi drugi međusobni društveni odnosi i reforme. Politika je u krajnjoj posljedici određivanje svakodnevnoga života. Zato ni Crkva sa svojim učenjem i kao zajednica ljudi vjernika ne može niti smije biti izvan toga života.

Kako reagirati na kritiku?

Težište djelovanja politike treba biti usmjereno na zalaganje za solidarnost i pravdu, kao odlučujuća mjerila gospodarske i socijalne politike, koja treba biti sposobna za budućnost. Kao najžurniju zadaću gospodarske i socijalne politike treba smatrati smanjenje nezaposlenosti, ponajprije povećanim zapošljavanjem, a ne iseljavanjem. Sama spoznaja ozbiljnosti i težine stanja društva ne rješava probleme. Kritike se ne smiju ignorirati niti neutralizirati uopćenim nemuštim odgovorima. U nas je uobičajeno da sve probleme u javnim medijima najčešće objašnjavaju sociolozi i politolozi, neovisno o tome radi li se o pravnom, ekonomskom, medicinskom, teološkom ili nekom drugom području. Izbjegava se argumentirano i stručno suočavanje sa stvarnim životnim pojavama i situacijama. Zato u traženju načina kako reagirati na kritiku treba poslužiti poruka uzeta iz Novoga zavjeta: »Tko nije protiv vas, za vas je«, a ne da se kritika shvaća kao napad i neovlašteno uplitanje u politiku.

IZVORGlas Koncila br. 32-33/2017.
Prethodni članakSVJEDOČANSTVA IZ MARIJANSKIH SVETIŠTA O SVETKOVNI VELIKE GOSPE »Susret s Marijom vraća vjernicima nadu«
Sljedeći članakŠTO ZNAČI MARIJIN POGLED UPRT U NEBO? Poziv na svetost borba je protiv sotone