SRPSKI ZLOČINI G. 1991. NA SLATINSKOM PODRUČJU (2) Civili ubijani na pragovima kuća i u podrumima

Oštećena crkva sv. Nikole Tavelića u Četekovcima
Nizanka donosi kronologiju i opise zločina srpskih paravojnih postrojba na slatinskom području u Balincima, Četekovcu i Čojlugu 4. rujna 1991. te Voćinu, Humu i okolici od sredine srpnja do sredine prosinca 1991., kao i popise žrtava i osumnjičenih za zločine prema knjizi dr. Miljenka Brekala: »Slatinska kronika Domovinskoga rata«

Nakon što su srpske paravojne postrojbe gotovo bez ikakva otpora zauzele hrvatska sela Balince, Četekovac i Čojlug, započele su pljačke kuća, trgovina, gostionica i mjesnih domova. Odvozili su stoku, traktore, kombajne, priključnu poljoprivrednu mehanizaciju i drugu tehničku robu. Okupatori su mržnju iskalili i na rimokatoličkoj crkvi sv. Nikole Tavelića u Četekovcu, koju su opljačkali, oskvrnuli i djelomično oštetili. Njezina je gradnja bila dovršena g. 1971. u vrijeme župnikovanja Alojzija Staneka, koji je kao župnik župe Uznesenja BDM Nova Bukovica u današnjoj Požeškoj biskupiji od 1958. do 1999. podignuo kapele u filijalama Mikluešu, Kozicama, Boriku i Četekovcu. 

»A potom su mu tijelo zapalili«!

No svakako su najveći zločin počinili ubijanjem nedužnih i nenaoružanih civila, čiji je popis, kao što je spomenuto, dr. Brekalo sastavio temeljem spisa Županijskoga suda u Zagrebu (Kov-Rz-3/16., str. 378.). Imenima i prezimenima žrtava objavljenih u prošlom broju treba dodati i sljedeća:

»- Nikola Magdić, rođen 4. ožujka 1933. u Balincima, sin Filipa i Ane, Hrvat, rimokatolik, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 20;

– Marija Matičić, rođena 19. prosinca 1933. u Četekovcu, kći Franje i Ane, Hrvatica, rimokatolkinja, civil, s prebivalištem u Čojlugu, Glavna kbr. 59 (zadobila više prostrijela i ustrijela s posljedicom razorenja grudne kosti, osrčja, srčanoga mišića, ošita i lijevoga režnja jetre);

– Milan Mlakar, rođen 9. kolovoza 1966. u Četekovcu, sin Marka i Marije, Hrvat, rimokatolik, pripadnik 136. brigade HV-a, s prebivalištem u Četekovcu, Glavna kbr. 31 (srpski teroristi nanijeli su mu više prostrijela i ustrijela ekstremiteta i tijela, između ostaloga ustrijel glave u području čeono-sljepoočnoga dijela s lijeve strane s posljedicom zgnječenja većega dijela mozga, višestruke prijelome kostiju svoda i baze lubanje);

Zlatko Pinčar, rođen 25. veljače 1955. u Četekovcu, sin Antuna i Agneze, Hrvat, rimokatolik, pripadnik 136. brigade HV-a, s prebivalištem u Četekovcu, Glavna kbr. 51 (zadobio više ustrijela i prostrijela s posljedicom razorenja četvrtoga vratnog kralješka i leđne moždine, kao i razorenje osrčja, srčanoga mišića i režnja lijevoga plućnog krila);

– Josip Potočnik, rođen 3. srpnja 1967. u Balincima, sin Antuna i Marije, Hrvat, rimokatolik, pripadnik MUP-a, s prebivalištem u Četekovcu, Glavna kbr. 42;

»Napad je vodio Borivoje (Joce) Lukić zv. Munja, pričuvni kapetan prve klase JNA, podrijetlom iz Slatinskoga Drenovca. Pored njega, glavni sudionici bili su: Borivoje (Dušana) Radosavljević, Rajko (Marka) Bojčić, Dragomir (Paje) Keluva, Savo (Budimira) Tanović, svi s tadašnjim prebivalištem na području bivše općine Podravska Slatina.«

Manda Rukavina, rođena 28. srpnja 1922. u Balincima, kći Josipa i Ane, Hrvatica, rimokatolkinja, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 3 (srpski teroristi nanijeli su joj sedam strijelnih rana, razorili su joj drugi i treći slabinski kralježak, prostrijelili XII-palačno crijevo i glavu gušterače, razorili peti i šesti grudni kralježak);

Marko Rukavina, rođen 1. siječnja 1949. u Balincima, sin Ivana i Marije, Hrvat, rimokatolik, pripadnik Narodne i civilne zaštite, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 3 (srpski teroristi su mu iz vatrenoga oružja nanijeli sedam strijelnih rana na tijelu i ekstremitetima, prostrijele jetre, slezene, osrčja, srčanoga mišića i lijevoga plućnog krila);

Ivan Rukavina, rođen 1. svibnja 1923. u Balincima, sin Marka i Karoline, Hrvat, rimokatolik, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 3 (srpski teroristi nanijeli su mu strijelnu ranu grudnoga koša s posljedicom prijeloma petoga grudnog kralješka, s oštećenjem jednjaka, grudne aorte, dušnika i gornjega režnja lijevoga plućnog krila);

– Marko Rukavina, rođen 28. rujna 1932. u Balincima, sin Josipa i Ane, Hrvat, rimokatolik, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 147 (srpski teroristi ubili su ga ispred njegove kuće, nanijevši mu hitcima iz vatrenoga oružja najmanje pet strijelnih rana, prostrijel desnoga plućnog krila i grkljana);

Franjo Sabo, rođen 2. travnja 1932. u Četekovcu, sin Franje i Sofije, Hrvat, rimokatolik, civil, s prebivalištem u Čojlugu, Glavna kbr. 53 (zadobio dvije strijelne rane, od toga prostrijelnu ranu iz pravca leđa prema naprijed s izlazom u visini grudne kosti s posljedicom razorenja grudne aorte, jednjaka, dušnika, lijevoga plućnog krila, lijeve ključne kosti kao od prvoga do trećega rebra s lijeve strane);

– Marko Sabo, rođen 1. lipnja 1963. u Čojlugu, sin Franje i Sofije, Hrvat, rimokatolik, pripadnik 136. brigade HV-a, s prebivalištem u Čojlugu, Glavna kbr. 53 (zadobio dvije strijelne rane, od toga prosrijel donje trećine desne natkoljenice, kao i prostrijel prednje strane vrata s izlazom iza desnoga uha s posljedicom razorenja kostiju baze lubanje i zgnječenja mozga);

– Mile Starčević, rođen 17. kolovoza 1955. u Balincima, sin Mate i Ane, Hrvat, rimokatolik, pripadnik 136. brigade HV-a, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 40 (srpski teroristi usmrtili su ga ispaljenjem više hitaca iz automatske puške, a potom mu tijelo zapalili tako da su ostali samo karbonizirani segmenti)« (»Slatinska kronika Domovinskoga rata«, »Svjetla grada«, Osijek, 2017., str. 276.-278.).

Od 18-godišnjaka do 91-godišnjakinje

Popis žrtava u nastavku razotkriva zapanjujuću bezdušnost počinitelja jer je riječ o jednom 18-godišnjaku i dvjema staricama u dobi od 81 i 91 godine:

»- Josip Tonc, rođen 8. ožujka 1973. u Četekovcu, sin Milana i Roze, Hrvat, rimokatolik, pripadnik 136. brigade HV-a, s prebivalištem u Četekovcu, Glavna kbr. 64 (zadobio prostrijel nadlaktice lijeve ruke bez oštećenja kosti te prostrijel vrata u smjeru od naprijed prema unazad s razorenjem vratne kralježnice i leđne moždine);

Terezija Troha, rođena 28. kolovoza 1909. u Novoj Bukovici, kći Franje i Kate, Hrvatica, rimokatolkinja, civil s prebivalištem u Četekovcu, Glavna kbr. 83 (zadobila više prostrijela i ustrijela ekstremiteta i tijela, a između ostaloga prostrijelnu ranu vrata s posljedicom razorenja vratne kralježnice i leđne moždine);

Rozalija Vlatković, rođena 6. listopada 1899. u Pazarištu kod Gospića, kći Luke i Franke, Hrvatica, rimokatolkinja, civil, s prebivalištem u Balincima, Glavna kbr. 7 (život izgubila u podrumu kuće Ike Biškupović; srpski teroristi su joj vatrenim oružjem zadali tri strijelne rane, a od posljedica ranjavanja razoren joj je VIII. grudni kralježak, aorta i donji režanj lijevoga plućnog krila, povrede su bile osobite teške, a uslijed njih ubrzano je nastupila smrt).

Josip (Antuna) Potočnik i Antun Košorog bili su aktivni pripadnici MUP-a RH, odnosno Policijske stanice Podravska Slatina.

U napadu na navedena sela sudjelovali su pobunjeni Srbi iz sljedećih sela: Kraskovića, Prekoračana, Ćeralija, Voćina, Rijenaca, Macuta, Balinaca i Mikleuša. Veći broj domaćih zločinaca, koji su dolazili iz navedenih sela, prepoznali su preživjeli mještani Balinaca, Četekovca i Čojluga koji su se uspjeli sakriti tijekom bestijalnoga napada. Međutim, navode preživjelih seljana potvrdila su dvojica Srba povratnika (pokajnika), kojima je faktografija zločina odlično poznata. Napad je vodio Borivoje (Joce) Lukić zv. Munja, pričuvni kapetan prve klase JNA, podrijetlom iz Slatinskoga Drenovca. Pored njega, glavni sudionici bili su: Borivoje (Dušana) Radosavljević, Rajko (Marka) Bojčić, Dragomir (Paje) Keluva, Savo (Budimira) Tanović, svi s tadašnjim prebivalištem na području bivše općine Podravska Slatina« (str. 278-279.).

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 13/2018.
Prethodni članakUSKRS 2018. U ZNAKU SUKOBLJAVANJA S IDEOLOGIJOM Sudjelovanje u Isusovoj uskrsnoj pobjedi
Sljedeći članakUSKRSNI I DRUGI ZEČEVI Od plodnosti do strašljivosti