»Štap« i »palica« u Psalmu 23

Foto: Shutterstock

Navodim dio Psalma 23: »Pa da mi je i dolinom smrti proći,/ zla se ne bojim, jer si ti sa mnom./ Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.«

Zanima me koja je poruka, značenje ovoga zadnjega dijela (štap i palica). Imaju li štap i palica različito značenje ili je to samo stilska/lirska figura? Ali, ako nije »isto«, što onda znači? To me već neko vrijeme muči!

Boris-Roman Blažinić

     Tumačenje Psalma 23, o kojem pitate, preuzimamo od našega bibličara, isusovca Nike Bilića, a cijeli tekst njegova tumačenja možete i sami pročitati na internetskoj stranici: http://amdg.ffdi.hr/ps23.htm.

  1. Bilić u uvodu prvo tumači značenje psalama u Bibliji te ističe da je zbirka psalama, poput Mojsijeva petoknjižja, sastavljena od 150 pjesama koje pripadaju najvažnijim tekstovima, ne samo u Bibliji, nego i u svjetskoj književnosti. Po književnom se obliku Psalmi »obično dijele u tri glavne skupine: 1) hvalospjevi, 2) prošnje i tužaljke, 3) zahvalnice«.

»U psalmu 23 najprije ćemo uočiti razliku između opisa (‘on me upravlja’) i molitve (‘ti si sa mnom’). Kasnije ćemo ustanoviti da je cio psalam govor jedne osobe – nazovimo je ‘psalmist’ ili ‘David’ – pa je stoga psalam živo svjedočenje«, u ovom konkretnom slučaju riječ je o osobnom svjedočenju. Kada neka osoba govori, možemo neposredno ući u svijet njezinih doživljaja, a svojim nas upravnim govorom uvodi »u svoj osobni unutarnji svijet«. »Tako je i u psalmu koji je govor u prvom licu, pa pruža svjedočanstvo o vlastitom iskustvu osobe koja govori. U većini slučajeva psalmist u psalmu 23 opisuje iskustvo o tome što Bog za njega čini« (»on mi daje odmora«, »vodi me«, »krijepi dušu moju«). Čak i u dolini smrti Bog je s njime.

U prvom dijelu psalma o. Bilić se zaustavio na tri točke u kontekstu zla i nevolje te navodi da su oskudica, tmina i smrt, a tako i strah, poznati u Svetom pismu te se s pravom mogu nazvati »slikama zla«. Drugi dio njegova »biblijskoga razmatranja« posvećen je pozitivnim vidicima koje je nazvao »slike spasenja«, među kojima su slike iz prirode: »zelene poljane«, »tihani vrutci« i »prave staze« koje su nam poznate i drage. O. Bilić potom ističe: »Vidjet ćemo k tome kakvu ulogu u Bibliji imaju ‘štap’, ‘palica’ i ‘stol’.« Pišući o »dobru i zlu«, o. Bilić ističe kako je pjesništvo – a tako su pisani i ostali psalmi – snažno »jer se sastoji od slika i emocija, od čežnje i žalosti, od nadanja i čuđenja«, a u Psalmu 23 ima više pozitivnih i negativnih slika koje su sažete u riječima »dobrota« i »zlo«: dobrota je ono što psalmista prati zajedno s milošću, a zlo je ono čega se ne boji jer je s njim – Pastir, Bog.

»I u onom dijelu psalma 23. gdje izvještaj i svjedočenje postaju molitva nalazi se još jedna slika koja pripada uz pastira i prirodu: Božji štap i njegova palica pružaju utjehu. Prva riječ koja stoji za ‘štap’ u Svetom je pismu redovit naziv za žezlo i znak je vlasti. U Jakovljevu blagoslovu čitamo: ‘od Jude se žezlo kraljevsko udaljiti neće’ (Post 49,10). Druga riječ, u hrvatskom prijevodu ‘palica’ nalazi se primjerice kod velikog Ilijina nasljednika, proroka Elizeja. Naziv je za njegov štap koji daje svome sluzi da njime dodirne i uskrisi jedno dijete (2 Kr 4,29). Ova je ‘palica’ u Bibliji napokon pomagalo i oslonac koji i danas poznajemo. U Knjizi proroka Zaharije zapisan je radostan nagovještaj da će Jeruzalem opet biti napučen i da će ljudi dugo živjeti: ‘svatko sa štapom u ruci zbog starosti prevelike’ (Zah 8,4) – piše prorok. Štap i palica u našem psalmu znače da molitelj priznaje božansku vlast i da se raduje onoj potpori s kojom može i kao starac računati.«

U završnom dijelu svoga »razmatranja« o. Bilić tumači i što znači stol te piše da slike spasenja u drugom dijelu psalma odvlače pogled od usporedbe s ovcama i s prirodom i upravljaju ga na ljudski život: »Stol je u Svetom pismu među inim običan stol u sobi. Kod proroka Elizeja, kojeg smo već susreli, čitamo o uglednoj ženi koja je u njemu prepoznala svetog Božjeg čovjeka. Pred svojim mužem ona izriče dobrotvornu nakanu da urede sobicu za proroka u kojoj će uz krevet, stolicu i svjetiljku, biti i stol (2 Kr 4,10). Stol međutim u Bibliji označuje ponajprije bogat stol na kraljevskom dvoru. David obećava sinu svoga prijatelja Jonatana: ‘Vratit ću ti sva polja tvoga djeda Šaula, a ti ćeš svagda jesti kruh za mojim stolom’ (2 Sam 9,7). Stol, istom hebrejskom riječju i u našem psalmu spomenut, znači dakle da je prehrana na dugi rok osigurana. U najvažnijem dijelu Staroga zavjeta, u pet knjiga Zakona tj. Pouke (Tora), nailazimo na stol kao važan predmet u opremi hrama. U hramu treba biti i stol prinošenja na kojem stoje i vrčevi za žrtve ljevanice i kruh koji se prikazuje Gospodinu (Br 4,7).
U našem psalmu stol se nalazi u onom važnom dijelu koji nije tek svjedočenje, nego Bogu upućena molitva. Čitajući, smijemo slušati kako se psalmist izravno Gospodinu obraća. A njegova izjava zvuči čudesno. Sam Gospodin pripravlja mu stol. S tom slikom dobivamo izvrstan pogled na Novi zavjet. Isus govori: ‘Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih’ (Lk 12,37). Psalmist se u psalmu 23 ne raduje samo Božjoj prisutnosti dok prolazi dolinom smrti, nego se raduje i stolu koji pred njim biva prostrt. Nakon sjene smrti tu je čudesan stol. Tako i mi, na putu kojim nas Dobri pastir vodi, dobivamo okrepu za njegovim stolom. On ga za nas prostire.«

IZVORGlas Koncila br. 47/2016.
Prethodni članakVukovar u srcu Krista Kralja
Sljedeći članakŽUPA IZ KOJE SU POTEKLA BRAĆA RADIĆ: Zazivaju preobrazbu po očuvanoj vjeri i tradiciji