SVJETSKI DAN MIRA Poziv na ljubav, pravdu i zajedništvo

Foto: Shutterstock

Svjetski dan mira koji se slavi 1. siječnja ustanovio je sveti papa Pavao VI porukom u prosincu 1967., a prvi je put proslavljen u siječnju 1968. Dok Ujedinjeni narodi Međunarodni dan mira slave 21. rujna, 1. siječnja posvećen je promicanju mira, dijaloga i nenasilja unutar Katoličke Crkve i šire, s posebnim naglaskom na papinske poruke svake godine. U njima se pape usredotočuju na aktualne izazove u svijetu: od rata i siromaštva preko ekologije do ljudskih prava. Tijekom godine mnogi su pape na taj dan pozivali na globalno razoružavanje i potiču vjernike na osobnu odgovornost u izgradnji mira.

U svjetlu Nove godine papa Lav XIV. najavio je temu za Svjetski dan mira 2026. I ovaj put Papa ne šalje tek uobičajenu čestitku, nego mudru poruku koja potiče na razmišljanje i djelovanje. »Mir sa svima vama, poručuje Papa, pozivajući sve ljude – vjernike i nevjernike, male i velike, da se zajedno uključuju u veliki projekt nenasilja. Njegove riječi više su od apela, to je poziv na praktični mir, onaj koji otvara srca, gradi povjerenje i čini da sukobi više ne završavaju udarcem, nego razgovorom Baš kao što kaže Isus: »Blago mirotvorcima, oni će se s novima Božjim zvati« (Mt 5,9), tako i Lav XIV. Podsjeća da mir nije samo odsutnost rata, nego hrabra odluka da se ljubav i pravda stave u prvi plan. Svaka mala gesta dobrote, svaki iskren razgovor i svaka činjenica opraštanja čini svijet boljim mjestom.

Svjetski dan mira služi kao podsjetnik da mir nije samo politički pojam, nego nešto što svi možemo njegovati u svakodnevnom životu: u obitelji, školi, na poslu, u susjedstvu. Svaki mali činovnik dobrote i suradnja pridonosi globalnom miru. Mir je avantura kojoj vri-jedi živjeti svaki dan, a 2026. godine neka bude godina u kojoj ćemo, svako na svoj način, odgovoriti na Papin poziv: »Mir sa svima vama – i da, to uključuje i one koji nas ponekad ljute!«

Svjedočanstvo vjere i unutarnjega mira
Lucija Dukić, 22-godišnja studentica psihologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u svojem svakodnevnom životu danas povezuje znanje, vjeru i brigu za cjelovit razvoj osoba. Uz studij, certificirana je trenerica u teretani, pjeva u zboru te posebno mjesto u njezinom životu zauzima duhovnost.
Sa svetim Šarbelom prvi se put susrela zahvaljujuća knjižici koju joj je njezina baka donijela iz Međugorja. Najviše ju je, kako ističe, dotaknula njegova »čudesna predanost u vjeri«, ali i brojna čuda koja su se događala nakon njegove smrti. Opisujući ga, Lucija naglašava da je sveti Šarbel bio »jednostavan u svjetskom životu, a poseban u duhovnom«, pustinjak koji je kroz šutnju, molitvu i poniznost potpuno pripadao Bogu. Kao studentica psihologije mir promatra i kroz stručnu prizmu. Za nju je mir »stanje slobode i spokojna unutar osobe koje izlaze iz odnosa s Bogom, drugima i samim sobom, neovisno o vanjskim okolnostima. Upravo zato smatra da život svetoga Šarbela i danas snažno govori čovjeku koji živi u stalnoj žurbi: »Užurbanost vodi k nemiru i tjeskobi, a šutnja k miru i jasnoći.«
U novu godinu Lucija želi ući s dubokim povjerenjem u Boga, svjesna da mir ne dolazi od uspjeha ili materijalne sigurnosti, nego iz vjere i prihvaćanja neizvjesnosti. Mladima koji se suočavaju sa strahom poručuje da pravi mir mogu pronaći u molitvi i odnosu s Bogom, a zagovor svetoga Šarbela vidi kao snagu koja »otvara srce Boga i daje hrabrost za suosjećanje sa životnim izazovima«

Sveti Šarbel – svetac mira i obiteljske molitve

Svjetski dan mira slavimo na prvi dan nove godine. I dok smo kroz prijašnje brojeve pojavljivali na miru s obzirom na brojne događaje u svijetu, ovaj vas put potičemo da krenete u trag za unutarnjim mirom. A on bi, po svemu sudeći, mogao i biti »glavna tema« ove zime zbog nepredvidivih situacija i prijetnji našim vrijednostima. Zato smo izdvojili primjer svetoga Šarbela kao svijeta koji nam u tome može pomoći, o kojem se kod nas ne govori tako često Sveti Šarbel bio je monah u maronitskom redu te je živio tiho, sveto i skromno, posvećujući cijeli svoj život Bogu i ljudima. Poznat je kao svetac obiteljske molitve, ali i kao svetac mira. Molio je za bolesti i preporučivao ih u Božjem zagovoru pa su još za njegov život zabilježena brojna čuda ozdravljenja. Nakon njegove smrti na Badnjaku 1898. svjedoci su izjavili kako je iznad njegovog groba četrdeset i pet noći svjetlilo svjetlo. Sv. Šarbel svojim je životom i životnim stilom bio uzor brojnim vjernicima. Većinu života proveo je u samom stanu i u pustinji, a svojom je tišinom pokazao da se duboki unutarnji mir može postići samo predanošću Bogu i oslobođenjem od svjetske buke. Nikada nije tražio slavu, moć ili priznanje. Njegova predanost Bogu, neiskvarena vjera i potreba za pomaganjem utjelovljuje naše vrijednosti koje moderno društvo često zaboravlja ili umanjuje. Zanimljivim ga čini to da se njemu mole i pripadnici drugih vjera. To ga čini svijetom mira među narodima jer njegovo štovanje nadilazi vjeroispovijesti i etničke granice u Libanonu, zemlja koja je mnogo puta bila obilježena sukobima.

Mnogi koji se mole svetomu Šarbelu ne svjedoče samo o fizičkim ozdravljenjima, nego i o smirenju tjeskobe, oslobađanju od ovisnosti, prestanku agresije ili bijesa, obiteljskom miru, izlasku iz depresije i povratku duhovnoga mira nakon velikih životnih potresa

On nas uči da mir nije odsutnost problema, nego prisutnost Boga u srcu. Njegova tišina, žrtva i ljubav prema Bogu svjedoče da se prava snaga i mir ne nalaze u vanjskim stvarima, nego u unutarnjem životu čovjeka. Sveti Šarbel svetac je mira jer je živio mir, prenosio mir i pomagao ljudima da ga pronađu, bez obzira na njihovu vjeroispovijest ili podrijetlo Njegov je život poruka tišine, poniznosti i dubokoga pouzdanja u Boga. Ljudi koji posjećuju njegov grob u samostanu Annaya u Libanonu često svjedoče o ne-objašnjivom osjećaju dubokoga mira i tišine, čak i kada dolaze opterećeni brigama. Mnogi kažu da im se misle smire, da osjetite toplinu ili nježnu prisutnost, kao da ih netko tiho vodi k Bogu. Mnogi koji se mole svetomu Šarbelu ne svjedoče samo o fizičkim ozdravljenjima, nego i o smirenju tjeskobe, oslobađanju od ovisnosti, prestanku agresije ili bijesa, obiteljskom miru, izlasku iz depresije i povratku duhovnoga mira nakon velikih životnih potresa. Papa Lav XIV. na svom se apostolskom pohodu 1. prosinca u Libanonu pomolio je u špilji gdje se čuvaju posmrtni ostaci svetoga Šarbela i u molitvi rekao: »O Bože, koji si svetomu Šarbelu, čuvaru tišine u skrovitom životu, udijelio je da bude prosvjetljen svjetlom istine kako bi mogao kontemplirati dubinu tvoje ljubavi, udijelili i nama, koji pratimo tvoj primjer, milost da u pustinji ovog svijeta vodimo dobar boj vjere.« Pozivamo vas da ove zime i sami zazovete sve-toga Šarbela i pomolite se za mir u svijetu, ali i za vlastit unutarnji mir.

Nova godina kao novi početak

Snažna je simbolika Nove godine kao novoga početka, trenutak je »zatvaranja« jednoga i »otvaranja« novoga poglavlja u kojem želimo naprijed kao ljudi na više načina. Kako je na praznik Nove godine i Svjetski dan mira, on nas dodatno podsjeća da je mir jedan od glavnih preduvjeta kvalitetnoga života Četvrta adventska svijeća ispunila nas je mirom na kraju godine, a sada taj mir želimo »preliti« i na novu 2026. i moliti za sve koji mi kao što mi u Hrvatskoj trenutno ne žive u miru. U novu godinu uđimo s vjerom u bolje sutra, nadom, mirom, ljubavlju i radošću, kako smo dočekali Božić, Isusovo rođenje: »Ne spominjite se onoga što se zbilo, niti mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate? Da, put ću napraviti u pustinji, a staze u pustoši« (Iz 43, 18-19). Isus nam je svojim ponovnim rođenjem naručio da je Božje djelovanje prisutno i ondje gdje izgleda nemoguće.

Priredili: Vanesa Lukačin, Ema Raguž, Lea Galić, Ivana Moslavac