TAKVO ŠTO NIJE OČEKIVAO Otac milosrdni i mudri

Izgubljeni i nađeni sinovi otkrivaju otca u njegovu beskrajnu milosrđu i mudrosti. Mlađi sin traži dio dobara koji mu pripadaju po pravu i dogovoru. Odlazi u nepoznato, bez jasna cilja. Možda je otcu prošla misao kroz glavu kako će čvrstom rukom natjerati sina da ohladi ludu glavu i ostane pri svojim svakodnevnim poslovima. Dobra i imanje nitko ne će ponijeti sa sobom u grob. Ipak, pušta ga. Preuzima rizik svjestan da ga na silu ne može zadržati ni opametiti. Znao je kako je nespreman i nezreo nositi se s odgovornošću i teretom dobara i blaga. Ostalo mu je samo nadati se njegovu povratku kad sve potroši i dođe praznih džepova i prazne duše. Otac ga je svaki dan očekivao i potajno se nadao da će ga ugledati u daljini. Dočekao ga je ne krijući veliku radost, jer vratio se. Priprema gozbu i za povratnika najljepšu haljinu. Raduje se zbog njegova novoga početka nakon što je skupo platio životnu školu. Nada se i vjeruje da će sada mudrije i zrelije kroz život. Za mlađega je sina otčevo milosrđe poput odskočne daske koja ga baca dalje i više za sve ono što se u njemu krije i čeka da se razvije i dođe do punine. Iskustvo života dovelo ga je do spoznaje da je pogriješio i sada mu je žao. U dubini duše vjerovao je da će u otca naći barem toliko milosti da ga primi među radnike. Ako ništa drugo, ne će biti gladan. Onako propao, bez perspektive i promašen, imao je samo jedno mjesto kamo se mogao uputiti – otčev dom. Ali, takvo što nije očekivao. Ostaje bez riječi, potpuno nijem pred silinom otčeve ljubavi, praštanja i radosti koja ga je preplavila. Otac ima i starijega sina. Pametan i marljiv mladić. Ali on, kao i svaki stariji sin, promatra povratak iz svoje perspektive. On je uvijek bio tu spreman za sve što otac želi i odluči. Ne razumije otčevu radost i slavlje zbog povratka nepromišljenoga brata. Međutim, otac i za njega ima mudru i spasonosnu riječ: »Ti si uvijek sa mnom. Sve je moje tvoje.« I njemu je konačno »ući« u kuću otčevu i uživati njegovu milinu. Vratiti se iz skučenosti i sljepoće za dobro kojega nije svjestan i za koje nije zahvalan. Povratak Otcu pravi je razlog istinske radosti i slavlja. Njega valja ljubiti svim srcem, svim razumom i svom snagom…

IZVORGlas Koncila br. 13/2019.
Prethodni članakMAK ZA TRAVANJ Radosno iščekivanje Uskrsa
Sljedeći članakSVE SAMO NE »DRŽAVNI NEPRIJATELJ« Čuvar »starinskih svetih popefki« – Miroslav Vuk Croata