Svjetski dan šećerne bolesti 14. studenoga nastao je na inicijativu Međunarodne dijabetičke federacije (IDF) i Svjetske zdravstvene organizacije, a služi kao godišnja kampanja za podizanje svijesti o dijabetesu. Širenje dijabetesa na globalnoj razini povezano je sa suvremenim promjenama životnoga stila, osobito s većim unosom kalorijski bogate i nezdrave hrane i sve manjom razinom tjelesne aktivnosti te je ozbiljan javnozdravstveni problem. Prema podatcima Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), u Republici Hrvatskoj je 2024. godine u CroDiab registru bilo registrirano 396 005 osoba s dijagnozom šećerne bolesti. Međutim procjenjuje se da je ukupan broj oboljelih znatno veći, više od 500 000, budući da ranija istraživanja pokazuju da tek oko 60 posto oboljelih ima postavljenu dijagnozu, a mnogi žive s nedijagnosticiranom bolešću. Bolest je u stalnom porastu i sve češće pogađa mlade i djecu, a većina oboljelih boluje od dijabetesa tipa 2.

Dijabetes tipa 2 (DT2) često se razvija postupno i neprimjetno, što je velik javnozdravstveni izazov. Za razliku od tipa 1, kod kojega se simptomi javljaju naglo, DT2 se razvija tijekom godina, a rani stadiji bolesti često prolaze bez klinički prepoznatljivih znakova. Hiperglikemija (povišena razina glukoze u krvi) u početnom stadiju može biti blaga i asimptomatska, a metaboličke promjene poput inzulinske rezistencije već dovode do oštećenja tkiva i organa. Epidemiološki podatci pokazuju da je kod 30-50 posto osoba s DT2 bolest dijagnosticirana tek nekoliko godina nakon početka patološkoga procesa. Iako se dijabetes tipa 2 često razvija polako i bez očitih simptoma, to »neprimjetno« obolijevanje može ozbiljno naštetiti organizmu još prije nego što osoba dozna da boluje od bolesti. Dugotrajno povišena razina šećera u krvi može oštetiti krvne žile i živce, što povećava rizik od različitih komplikacija. Među njima su kardiovaskularne bolesti poput srčanoga i moždanoga udara jer oštećene žile otežavaju normalan protok krvi. Nefropatija označava oštećenje bubrega, što može dovesti do problema s filtracijom i dugoročno do zatajenja bubrega. Retinopatija je oštećenje očne mrežnice koje može uzrokovati poremećaje vida ili čak sljepoću, a periferna neuropatija označava oštećenje živaca u rukama i nogama, što uzrokuje trnce, utrnulost ili bol.

Rani znakovi i komplikacije dijabetesa tipa 2 – važnost ranoga otkrivanja

Zbog toga je dijabetes tipa 2 posebno opasan. Čak i kada osoba ne osjeća nikakve simptome, bolest već može polako oštetiti vitalne organe i sustave. Redovito testiranje i rana detekcija bolesti ključni su kako bi se smanjio rizik od komplikacija.

Prvi znakovi dijabetesa tipa 2 često su blagi i polako se razvijaju. Pojačana žeđ i učestalo mokrenje nastaju zbog povišene koncentracije glukoze u krvi koja povlači vodu iz tijela, a povećan osjećaj gladi nastaje jer stanice ne primaju dovoljnu količinu glukoze zbog inzulinske rezistencije. Umor i opća slabost često su prisutni zbog smanjenja energije u stanicama, a u nekih se bolesnika može pojaviti nenamjerni gubitak tjelesne mase jer tijelo počinje iskorištavati masno tkivo i mišiće za energiju. Zamagljen vid također je uobičajen i posljedica je privremenih promjena oblika očne leće pod utjecajem visoke glukoze. Dugotrajna hiperglikemija usporava zacjeljivanje rana i povećava osjetljivost na infekcije, a trnci ili utrnulost u rukama i nogama mogu biti znak početne periferne neuropatije. Zbog sporoga i često neprimjetnoga početka bolesti rani simptomi DT2 često ostaju neprepoznati, što upozorava na važnost redovitih preventivnih pregleda.

OPREZ • Od zdravih navika do smanjenja rizika: savjetnik za prevenciju šećerne bolesti

Promjena životnih navika ostaje najvažnija strategija u prevenciji DT2. Redovita tjelesna aktivnost ključna je za prevenciju dijabetesa tipa 2. Studije pokazuju da najmanje 150 minuta umjerene aerobne aktivnosti tjedno, poput hodanja, bicikliranja ili plivanja, može smanjiti rizik od razvoja bolesti za 26-46 posto. Kombinacija aerobnih vježbi i vježbi snage dodatno poboljšava osjetljivost na inzulin i kontrolu glukoze u krvi. Pretilost, osobito abdominalna, glavni je činitelj rizika za dijabetes tipa 2. Svako poveăanje indeksa tjelesne mase za 5 kg/m˛ udvostručuje rizik od razvoja bolesti. Gubitak tjelesne mase od 5-10 posto u osoba s prekomjernom težinom uvelike smanjuje inzulinsku rezistenciju i poboljšava glikemijsku kontrolu.
Istraživanja pokazuju da u osoba s pretilošću gubitak 5-10 posto tjelesne mase može smanjiti rizik od dijabetesa za oko 50 posto. Programi koji kombiniraju prehrambene intervencije i tjelesnu aktivnost pokazuju najveću učinkovitost u dugoročnoj prevenciji bolesti. Nadalje, povećanje unosa vlakana za 10 g dnevno može znatno smanjiti rizik od dijabetesa tipa 2, približno za desetinu ukupnoga rizika. Preporučuje se redovita konzumacija cjelovitih žitarica poput zobi, smeđe riže i integralnoga kruha, mahunarki kao što su grah, leća i slanutak, te voća i povrća. Također je važno smanjiti unos dodanih šećera, osobito iz zaslađenih napitaka poput gaziranih sokova, energetskih pića i zaslađenih voćnih sokova. Preporučuje se redovito praćenje glukoze u krvi, HbA1c i oralni test tolerancije glukoze (OGTT) u osoba s činiteljima rizika kao što su pretilost, obiteljska povijest dijabetesa, hipertenzija i metabolički sindrom.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA