Susret uskrsnuloga Krista s apostolima dogodio se uvečer, upravo »onoga istog dana, prvog u tjednu«, tj. na dan Isusova uskrsnuća. Apostoli su bili u strahu još zaključani u dvorani. Isus je došao, stao u sredinu i rekao im: »Mir vama!« Apostol Toma nije bio s njima i sumnjao je da su drugi vidjeli Gospodina koji je bio raspet. Još nije bio spreman prihvatiti da Krist mora umrijeti za njega i da je uskrsnuo. Htio se sam osvjedočiti: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim prst svoj u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati«, piše sv. Ivan. U dan kad je apostol Toma bio s ostalima, uskrsnuli Krist ponovno je došao s pozdravom: »Mir vama!« i obratio se Tomi: »Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran«, kako donosi sv. Ivan. Tomi više nije bilo potrebno dodirivati Isusovo probodeno tijelo, nego se bacio pred Uskrsnuloga s vjerom: »Gospodin moj i Bog moj!« Susret s uskrsnulim Kristom apostole oslobađa sumnje, budi im vjeru u uskrsnuće i donosi im mir, a Uskrsnuli im daje vlast opraštati grijehe u ime Uskrsnuloga. Možemo reći da je prvi čin Uskrsnuloga dar svete ispovijedi: »Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im«, zapisa nam sv. Ivan. Ne može vjerovati onaj tko ne oprašta. Isusov je primjer na križu jasan: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!«, piše sv. Luka. A i mi svaki dan molimo: »Oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima svojim.« Opraštanje je djelo milosrđa, kao što je milosrđe plod ljubavi. A dobri Bog, koji je sama ljubav, očituje svoju svemoć ponajviše opraštanjem i milosrđem.
Milosrđe je raspoloživost pomoći potrebitima. Svemogući Bog, kao Otac milosrđa, pritekao je u pomoć slabomu čovjeku. Iz svoje ljubavi i milosrđa poslao nam je Spasitelja, Isusa Krista. A Krist iz ljubavi uze ljudske grijehe na svoj križ i donese otkupljenje. Svojim uskrsnućem pobijedio je smrt i dao ljudima darove Duha Svetoga da i oni mogu činiti milosrđe u svom kršćanskom životu.
Evanđelist Matej zapisa: »Kad ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica, kako bi tvoja milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.« Vjera nije znanje i gledanje. Vjera znači povjerenje u Uskrsnuloga, koji pobjeđuje zlo, grijeh i smrt. Uskrsnuli Krist otvara svoj grob i otvorit će naše grobove. Ali to nije lako povjerovati. Često postupamo kao Toma koji hoće vidjeti i dotaknuti. Tko se oslanja na prolazno, prevarit će se i zalutat će u nevjeru. Tomina sumnja i susret s Uskrsnulim primjer je čovjeku, koji nije vidio, a povjerovao je te nije više provjeravao ni mjesto čavala.U Katekizmu Katoličke Crkve piše: »Djela milosrđa jesu djela ljubavi kojima pritječemo u pomoć bližnjemu u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Poučavati, savjetovati, tješiti, bodriti, djela su duhovnoga milosrđa, kao i praštati i strpljivo podnositi. Djela tjelesnoga milosrđa jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti beskućnike, odjenuti one koji trebaju odjeću, pohoditi bolesne i utamničene, pokopati mrtve. Među tim djelima milostinja dana siromasima jedno je od glavnih svjedočanstava bratske ljubavi: ujedno je vršenje pravde koje je Bogu milo.«
Dovoljna je prisutnost Uskrsnuloga da Toma povjeruje. Vidio je i povjerovao. Više nije tražio dokaze. Ispovjedio je svoju vjeru: »Gospodin moj i Bog moj!« piše sv. Ivan. Nakon toga Toma je potpuno u zajedništvu s drugima. Vjera združuje i od pojedinaca čini čvrsto zajedništvo u vjeri. To zajedništvo razlikuje se od svih drugih udruživanja. S vjerom u Uskrsnuloga prelazi se granica »mojega« i »tvojega«. Za vjeru je sve zajedničko. U Djelima apostolskim zapisano je o životu prvih kršćana: »Braća bijahu postojana u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i molitvama.«
A kako je s današnjim kršćanima? Što im je zajedničko? Pogani su se divili prvim kršćanima i govorili: »Gle, kako se ljube!« Današnji kršćani kao da nisu dovoljno upoznali Krista, kao da nemaju čvrstu vezu s Uskrsnulim, a svi i sve bi trebalo biti u Uskrsnulome. To poručuje i II. vatikanski koncil u dokumentu »Radost i nada«: »Svaki čovjek, sve čovječanstvo i sva ljudska djelatnost zajedno sa stvorenim svijetom u najtješnjem je odnosu s Kristom Uskrslim.« Uskrsnuli je središte svih i svega. »Dođe Isus, stane u sredinu«, piše sv. Ivan. Ne samo prostorno, nego je i životno Uskrsnuli uvijek u središtu Crkve. Zato »otvorite vrata«, odjekuje poziv svetoga pape Ivana Pavla II. Potrebno je otvoriti vrata duše i srca uskrsnulomu Gospodinu, da bi i po ljudima djelovao njegov duh, da bi i činio velika djela milosrđa. Duh Sveti učinio je velika djela preko Ivana Pavla II. jer je povjerovao i otvorio se svetosti i milosrđu. Činit će tako i preko svakoga krštenoga koji se otvori Duhu Božjemu i živi u prisutnosti uskrsnuloga Gospodina.
