TRGOVCI (I) LIJEČNICI Sumnjivi bojkoti

Foto: Shutterstock

– Hej ti, bojkoteru ili bojkotantu! Ili kako se već zovu takvi kao ti, koji bojkotiraju trgovine i trgovce? – hvata me nakon nedjeljne mise pod ruku susjed Jozo, dokazujuć’ mi da i on čita ova moja novinska »natipkavanja«. – Meni sve to smrdi, ti novi bojkoti protiv visokih cijena…

– Tja, ipak si ti cijelog života, prije ove penzijske hibernacije, bio trgovac… Tko zna ne trguješ li ti još uvijek onim rolama toaletnog papira i »praškom za ruke« – smijem se dok mu pokazujem palac koji blago trlja o srednjak i kažiprst.

– Samo se ti rugaj, ali meni se ti bojkoti čine sumnjivi. Još uvijek se pitam tko tu komu, zapravo, »sapuna dasku« i »podmeće klipove«? Čim su ti bojkoti dospjeli u glavne državne TV vijesti, i to kao prve po redu, meni nešto vonja… Kad se i predstavnici same Vlade pojave, pa onako usput i sa strane čak podupru bojkotere, onda mi se još jače »čuju razni jakuševci«… Ma, razgovaraju novinari s tim bojkoterima k’o s braćom rođenom, sve im se »uvlače« sugestivnim pitanjima s već gotovim odgovorima… I, evo ti bojkota u »otvorenim« i svim drugim televizijskim brbljaonicama! A sjeti se kako je bilo kad smo mi »bojkotirali«, zapravo prosvjedovali protiv »velikobratovskih« suludih koronamjera, protiv gušenja pod maskama i cijepljenja male djece, kako je tada bilo?! Nije nas bilo u vijestima, ni na njihovu »repu«! Pravili se kao da ne postojimo, premda smo se u stotinama i tisućama okupljali na trgovima! Pripustili bi nas tek tu i tamo na neke lijeve televizije, koje vole zvati »ekstremno desnima«… A takozvani »main-stream«, glavnostrujaški mediji… ti su vodili pravi bojkot protiv našeg »bojkota«! Eto zato, zato mi smrde ovi novi bojkoti, tako lijepo medijski podgrijavani! Zašto, otkud razlika u tim bojkotima, to te ja pitam?!

– Je, pa… – u nedostatku riječi »bubam« – nije isto prosvjedovati protiv liječnika i trgovaca? Ono prije bila je pobuna protiv medicine i liječnika, a oni su ipak »stupovi« društva, a trgovci… Ha, ne zato što si i ti bio, ali trgovci su uvijek nekako »na rubu«, i društva i zakona… I drugim moćnicima »na zubu« jer, ipak, ne trebaju ih tako kao liječnike, bez kojih se ne može…

– A-haa, to je to! – zasja moj Jozo. – Znači, zato se o smijenjenom liječniku ministru i njegovu »trgovanju«, da ne reknem korumpiranju, više ništa ne čuje? A ministra šumara, ratara, ribara i ostalih s trgovinom vezanih bećara prate, na dnevnoj bazi, s novim i novim »raspištoljenim« filmićima, na osudu i porugu… To je to, znači zato je to tako?

– E, sad si ga »zabrijal«! – ubaci se Debeli, koji je dospio čuti zadnja dva »odlomka«. – U svakom slučaju ti nikad ne buš ministar, jer svi u naselku imamo stari »filmek« sa Stare godine, gdje klince na livadi učiš ispaljivati rakete i vatromete! I još se vidi da čak i nos kopaš, pa to…

– No, bar to mi, provjereno, ne bi bilo smetnja! – odrješito okonča Jozo, baš kao da se nadao ministarskoj fotelji.