U POVODU SMRTI KARDINALA ANGELA SODANA: ZAŠTO GA HRVATSKA PAMTI »Vi morate ući u srce Europe jer ste već u srcu Vatikana«

Kardinal Sodano gajio je razumijevanje prema patnjama Crkve u Hrvatskoj i njezinim pastirima u doba komunizma, o čemu svjedoče njegove riječi: »Komunistička ideologija trajala je dulje, gotovo 70 godina, i srušila se poput kuće koja nije mogla odoljeti snažnomu vjetru slobode koji je zapuhao na narode dugo tlačene pod totalitarnim režimima.«
»Što se tiče zahtjeva Hrvatske i Slovenije da im se prizna neovisnost, Sveta Stolica radi da se što prije stvori međunarodni konsenzus«, izjavio je kardinal Sodano 30. rujna 1991. u intervjuu za njemački dnevnik »Die Welt«

Da Hrvatska i svi koji je vole u kolektivnom sjećanju očuvaju ime kardinala Angela Sodana, koji je preminuo u subotu 28. svibnja u dobi od 94 godine, jasno, uz ime pape Ivana Pavla II., vizionara čije je vizije kardinal kao državni tajnik provodio, svjedoči i sljedeća zgoda iz Vatikanskih muzeja. Dana 22. veljače 2005. ondje je sudjelovao na otvorenju izložbe »Augusteum u Naroni – Rim s druge strane Jadrana«, u doba kada je Hrvatska u nastojanju da počnu pregovori o pristupanju EU-u bila pod silnim međunarodnim, pa nažalost i unutarnjim pritiskom. Potvrdu potpore Svete Stolice koju je Hrvatska i tada uživala kardinal Sodano je nevjerojatno otvoreno za jednoga diplomata izrekao na otvaranju izložbe. Izjavio je: »Vi morate ući u srce Europe jer ste već u srcu Vatikana.«

Kardinal Angelo Sodano primio je ugovore između Republike Hrvatske i Svete Stolice u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu
Svijest o sedam desetljeća komunističke diktature

Već bi to možda bilo dovoljno da Hrvatska i svi koji je vole očuvaju ime kardinala Angela Sodana u kolektivnom sjećanju. Na proslavi 20. obljetnice diplomatskih odnosa Svete Stolice i Republike Hrvatske u Vatikanu rekao je da je njemu i svima u državnom tajništvu bila »radost moći pridonijeti novomu razdoblju u životu Europe«, tumačeći okolnosti nakon pada Berlinskoga zida. Znakovito je sljedeće njegovo zapažanje: »Nacistička je ideologija, nastala 1933., doživjela krah 1945., nakon dvanaest godina koje su bile dovoljne da stubokom naruše život našega kontinenta. Komunistička ideologija trajala je dulje, gotovo 70 godina, i srušila se poput kuće koja nije mogla odoljeti snažnomu vjetru slobode koji je zapuhao na narode dugo tlačene pod totalitarnim režimima.«

Možda je malo tko u Hrvatskoj shvaćao važnost riječi kardinala Sodana »međunarodni konsenzus«, bez kojega bi Hrvatska, čak da su je neke zemlje i priznale, postala država slučaj

Riječ je o kontinuitetu potpore, a dovoljno je podsjetiti na početak listopada 1991. godine. Tada je kardinal Sodano, inače najdugovječniji državni tajnik Svete Stolice u 20. i 21. stoljeću, bio na početcima svoje službe. Čitavi dijelovi Hrvatske, uključujući Vukovar, borili su se u tom listopadskom sivilu za golo preživljavanje. Predsjednik Franjo Tuđman odlazi k papi Ivanu Pavlu II. tražiti potporu u »dramatičnoj situaciji«. Govori se o miru. Zar samo o miru? Znade se da Hrvatska traži međunarodno priznanje, među ostalim zato da bi se lakše obranila, na što još mnogi u najbolju ruku sumnjičavo okreću glavom. Za talijanski dnevnik »La Repubblica«, primjerice, sve je jasno. Citira se izjava upravo kardinala Sodana, koju je dao nekoliko dana ranije, 30. rujna 1991., u intervjuu za njemački dnevnik »Die Welt«. Izjava glasi: »Što se tiče zahtjeva Hrvatske i Slovenije da im se prizna neovisnost, Sveta Stolica radi da se što prije stvori međunarodni konsenzus.«

Ključan poziv veleposlanicima u Državno tajništvo

Možda je malo tko u Hrvatskoj tih dana shvaćao važnost riječi »međunarodni konsenzus«, bez kojega bi Hrvatska, čak da su je neke zemlje i priznale, postala država slučaj. Oni koji su shvaćali teško su u tu mogućnost tada mogli vjerovati. No neki su gledali i vidjeli dalje. Na okruglom stolu održanom u Vatikanu 29. listopada 2012., u povodu 20. obljetnice diplomatskih odnosa između RH i Svete Stolice, francuski kardinal Jean-Louis Tauran – još jedno ime za pamćenje – koji je u onim ratnim godinama bio tajnik za odnose s državama, podsjetio je da je kardinal Sodano 26. studenoga 1991. pozvao u Državno tajništvo veleposlanike država članica Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnju (KESS) te im je uručio memorandum koji se poziva na neka osnovna načela međunarodnoga prava, a posebno na osmo načelo Završnoga dokumenta iz Helsinkija »Jednakost prava i samoodređenje naroda«. Kardinal Sodano bio je vrlo jasan: za Svetu Stolicu bilo je vrlo važno da se priznanje dviju republika odvija kontinuirano (isti dan od svih država) i da se temelji na načelima Helsinškoga dokumenta, posvjedočio je o ulozi kardinala Sodana njegov nekadašnji najuži suradnik kardinal Tauran…

U službi državnoga tajnika Svete Stolice kardinal Angelo Sodano bio je uz papu Ivana Pavla II. na pohodu Hrvatskoj 1994.
Čest gost u Hrvatskoj

Otkad je Hrvatska stekla samostalnost kardinal Sodano pohodio ju je zajedno papom Ivanom Pavlom II. 1994. u Zagrebu, 1998. kada je proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca na Mariji Bistrici i pohodio Split i Solin te 2003. na papinu 100. apostolskom putovanju izvan Italije kada je pohodio Đakovo, Osijek, Rijeku, Zadar i Dubrovnik i blaženom proglasio s. Mariju Petković. U službi državnoga tajnika kardinal Sodano na hrvatskom je tlu zaredio dvojicu nadbiskupa – Nikolu Eterovića 1999. u Hvaru te Martina Vidovića 2004. u Splitu. Hrvatski ga se vjernici sjećaju i kao papina izaslanika koji je vodio misno slavlje u Mariazellu na središnjoj proslavi Srednjoeuropskoga katoličkoga dana.

»Vaša pobožnost prema Mariji primjer je čitavomu svijetu«
Nakon umirovljenja sa službe državnoga tajnika kao dekan Kardinalskoga zbora bio je, među ostalim, i u marijanskom svetištu u Sinju 2010. kada je izrekao sljedeće: »Marijanska pobožnost tipičan je vid katolištva u hrvatskom narodu i vaša pobožnost prema majci Otkupiteljevoj primjer je koji dajete čitavomu svijetu. Isus nam je s križa dao Mariju za Majku i kao Majku vi je osjećate, kao Majku ste je osjećali u trenutcima radosti i u posljednje vrijeme u velikim tragedijama vaše zemlje, u trenutcima boli kada vam je ona uvijek bila blizu.«