UZ ISUSOVO PREOBRAŽENJE NA GORI Preobrazba u novoga čovjeka

Druga korizmena nedjelja

Post 12, 1-4a; Tim 1, 8b-10; Mt 17, 1-9

Na brdu ili gori započinje novo. »Povede ih na goru visoku«, piše sv. Matej koji u svom evanđelju četiri puta navodi pojam gore ili brda. Gora blaženstava odgovara gori uskrsnuloga Krista koji šalje apostole u cijeli svijet. A visoka gora trećega iskušenja odgovara visokoj gori preobraženja. Evanđelist Luka donosi i goru na kojoj Isus moli cijelu noć prije izbora dvanaestorice apostola. Zatim slijedi tumačenje svečanoga proglasa ili osam blaženstava. Govor na gori odvija se kod Luke na visoravni: »Zaustavi se na nekoj visoravni.« A za preobraženje piše: »Te se uspe na brdo da moli. Dok je molio, promijeni se izgled njegova lica, a odjeća mu postade bijela i sjajna.« Važno je i brdo Isusove patnje i smrti, kaje zapisa sv. Ivan: »A Isus, noseći svoj križ, uziđe na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota.«

Galilejska gora s koje Isus šalje apostole u cijeli svijet prije uzašašća gora je oproštaja. Piše sv. Matej: »Jedanaestorica učenika odoše u Galileju, na goru gdje im je Isus odredio. (…) Tada im se približi Isus te im reče: ‘Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode mojima učenicima!’« Važne su te gore ili brda na kojima započinje nešto sasvim novo. Početak je u izboru apostola, nastavlja se u Govoru na gori ili osam blaženstava te se stiže u pobjedu smrti na križu. Započeo je Isus nešto novo na brdu Taboru, potvrđuje to na Kalvariji muke i smrti te zaokružuje svoje zemaljsko poslanje na Galilejskoj gori u slanju apostola u cijeli svijet.

»I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost«, donosi evanđelje. To su oznake božanske stvarnosti na Isusovoj osobi. Pojavljuju se učinci uskrsnuća s izrazima sunca i bjeline. Prosjaj Isusova božanstva priprema je učenika za Isusovu muku u Jeruzalemu. U trenutku preobraženja s Isusom su Mojsije, zakonodavac, i Ilija, predstavnik proroka. Bila je to poruka svima da se u Isusu ispunjavaju svi zakoni i ostvaruju sva proroštva.

Isus Petru, Jakovu i Ivanu pokazuje trenutak slave da mogu izdržati progonstva i mučenja. Smrt za vjernika nije kraj, nego je uskrsnuće ono što stavlja točku. Bog je na Isusovoj strani. To ćemo čuti i u preobraženju na Taboru: »A glas iz oblaka govoraše: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!’« Svijetao oblak znak je Božje prisutnosti. Tri su apostola pala ničice i silno se prestrašila. Nisu još bili svjesni da je Isus veći od Mojsija i Ilije i da treba slušati samo njega, Mesiju – Sina Božjega. Zato se nebo otvara i Otac nebeski potvrđuje Isusa kao Mesiju. Isus je odabrani i »ljubljeni sin«. To je ista potvrda nebeskoga Otca kao kod Isusova krštenja na Jordanu. A slušati Isusa dug je put i Isusovo je stajalište sveobuhvatno. Ljudsko kratkovidno stajalište vidimo kod Petra i u trenutku preobraženja kad želi napraviti tri sjenice i ostati na brdu.

»Ustanite, ne bojte se!« reče Isus trojici apostola naznačujući da počinje novi život. Najavljivao je apostolima svoju muku, ali oni nisu mogli prihvatiti Mesiju koji pati i doživljava poraz na križu. Njihova je slika Mesije ljudski trijumfalna, sasvim drukčija. »Ono novo« doživljava Petar u trenutku Isusova preobraženja. Za njega je trenutak raja i hoće ondje ostati, ne misleći na druge, kako bilježi evanđelje: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti.«

Kod Isusa nema sebičnosti i kratkovidnosti koje ostavljaju praznu dušu. Kratkotrajni užitak donosi prazninu u duši. Naši su roditelji znali cijelu korizmu postiti o kruhu i vodi da bi mogli misliti na druge i radosno slaviti Uskrs. Što čini današnji čovjek? Kako će doći do preobrazbe ili preporađanja? Kako će nastati »ono novo«?

Korizma je prilika da u čovjeku progovori i nastane Isusovo preobraženje, preporađanje. Sv. Augustin će reći da umire stari Adam da se rodi Krist. Treba postići iskustvo »novoga čovjeka – Isusa«. Sv. Pavao piše Efežanima: »Obući novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine«, a sv. Ivan: »Zakon bijaše dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu dođe milost i istina.« Po Božjoj milosti nastaje novi čovjek. U dubini je svakoga zov za novim čovjekom. Nema preporađanja bez križa, kao što nema Uskrsa bez Velikoga petka. Zato, post i pokora! A post i pokora donose uvjete da nastane preobrazba u novoga čovjeka, da dođe do obraćenja i otvaranja Božjoj ljubavi. Tada se ispunjava obećanje, koje je Jahve dao Abrahamu: »I sam ćeš biti blagoslov« za druge jer si Bogu povjerovao, poslušao i uputio se u nepoznato. Po Božjem blagoslovu nastaje preobrazba u novoga čovjeka.