ZAGONETKA IZ FILMA »SINONIMI« Može li se pobjeći od identiteta?

Sinonimi
»Sinonimi« (Synonymes); drama; redatelj: Nadav Lapid; glume: Tom Mercier, Quentin Dolmaire, Louise Chevillotte

Prva kina koja su se otvorila nakon zatvaranja zbog koronavirusa ona su s jednom dvoranom te kina na ljetnim pozornicama. Jedan od prvih prikazanih filmova jest francusko-izraelsko-njemačka drama »Sinonimi«, lanjski pobjednik berlinskoga festivala i osvajač »Zlatnoga medvjeda« te dobitnik nagrada na ostalim festivalima, među kojima za režiju i scenarij.

Film ima izvoran scenarij koji su napisali redatelj Nadav Lapid i njegov otac Haim Lapid, djelomično nadahnuti vlastitim preseljenjem iz Izraela u Francusku. Montažerka filma je Era Lapid, redateljeva majka, kojoj je film posvećen. Iako je stvoren u obiteljskom okružju, tematski je isključivo za odrasle, a posebice i zbog neugodnih scena ponižavajućega načina traženja posla.

No ideja o identitetu ljudi koji se sele, migriraju, emigriraju, imigriraju, ili su izbjeglice ili prognanici, kakvih sve više ima u svijetu, vrlo je aktualna i važna. Može li se i želi li se uvijek zadržati vlastit identitet te kultura i civilizacija zemlje odakle se potječe i dolazi te to ugraditi u identitet zemlje domaćina, ili se pak želi uklopiti u novo društvo, novu kulturu i civilizaciju posve svjesno odbacujući vlastiti, stari identitet, jest motrište iz kojega valja gledati film »Sinonimi«.

Riječ je o mladiću Yoavu (Mercier) koji dolazi u Pariz, ogorčen svime što se u Izraelu na društveno-političkoj razini događa. Toga se želi posve odreći, postati Francuz i govoriti samo francuski. Stoga kupuje rječnik i neprestance uči nove riječi, sinonime, izraze, ali njegov naglasak odaje da je stranac. Jaz između onoga što želi i kako to u stvarnosti jest uvidjet će na tečaju francuske civilizacije.

No tek što je Yoav stigao, okraden je. Pomažu mu Emile (Dolmaire) i Caroline (Chevillotte), s kojima se sprijateljuje…

IZVORGlas Koncila br. 25/2020.
Prethodni članakPRIPOVJEDAČ STOPA U HODU PREMA KRŠĆANSTVU Slavonski rukopisi Pavla Matijevića
Sljedeći članakGlas Koncila br. 26/2020.