40 GODINA NAJSTARIJEGA FESTIVALA DUHOVNE GLAZBE Kako »Uskrs fest« daje ohrabrenje za glazbene korake?

Snimio: B. Čović | Slavko Nedić

U posljednja četiri desetljeća, odnosno u 37 izdanja festivala glazbeno-duhovnoga stvaralaštva »Uskrs festa« – uključujući i ovogodišnji koji se na Bijelu nedjelju, 28. travnja, održava u KD »Vatroslav Lisinski« – izvedeno je više od 500 pjesama, a manji dio njih bit će objavljen na trostrukom nosaču zvuka koji se priprema uz tu jubilarnu obljetnicu. Ostavština »Uskrs festa« i danas živi u pjesmama koje se pjevaju u liturgiji, ali i na susretima mladih, samo su mnogi s vremenom zaboravili da one potječu s toga festivala. Ipak, oni koji su dugi niz godina povezani s »Uskrs festom« podsjećaju na neke poput »Bog je moj Spasitelj«, »Bog te ljubi«, »Hvala«, »Glas iz pustinje«, »Osloni se na Krista«…

»Dio pobjedničkih pjesmama prvih godina ostao je zabilježen u pjesmaricama i srcima ljudi koji su ih izvodili ili slušali te su na takav način prenošene generacijama«, kaže izvršni direktor »Uskrs festa« Slavko Nedić.
Osluškivali i nadopunjavali

Sugovornik koji nas je proveo kroz zanimljivosti tijekom 40 godina »Uskrs festa« njegov je izvršni direktor, zaposlen kao glazbeni urednik Hrvatskoga katoličkoga radija, 59-godišnji Slavko Nedić. Festival promatra očima organizatora, ali i dugogodišnjega sudionika i zasigurno je osoba s najduljim aktivnim stažem na »Uskrs festu«. Između 1981. i 1989. izvedeno je čak 19 njegovih skladba, a od sredine devedesetih sudjelovao je kao član izborne komisije, umjetnički direktor te od prošle godine izvršni direktor. Inicijativa za pokretanje »Uskrs festa« proizišla je iz smotre posvećene 50. obljetnici smrti Ivana Merza 1978. godine u organizaciji isusovca p. Božidara Nagya, a potom je Katehetski centar Zagrebačke nadbiskupije tu smotru proširio na festival te je 22. travnja 1979. u Dječačkom sjemeništu na Šalati održan prvi »Uskrs fest« pod imenom »Festival duhovne glazbe, poezije i ritmike Zagreb 1979.« Od 1982. godine organizaciju festivala u ime Katehetskoga centra preuzima »Glas Koncila« i svećenik Mijo Gabrić, koji festival seli u crkvu sv. Križa u Siget te od 1983. mijenja ime festivala u »Uskrs fest«.

»’Uskrs fest’ pokrenut je 1979. godine s ciljem otvaranja mogućnosti zajednicama da svoj rad i glazbeno-duhovno stvaralaštvo pokažu i izvan matične zajednice. Dugo je vremena ‘Uskrs fest’ bio jedina takva prilika, a tek su se krajem devedesetih po uzoru na ‘Uskrs fest’ pojavili i drugi festivali duhovne glazbe: ‘Duga’ u Ludbregu, ‘Krapina fest’, ‘Papa fest’ u Solinu, ‘Frama fest’ u Sarajevu. ‘Uskrs fest’ se zahvaljujući vizijama svojih organizatora mijenjao i prilagođavao strujanjima u glazbi, posebice prema ostalim hrvatskim relevantnim festivalima. Tako su 2002. g. uvedeni nastupi uz matricu, naravno svi vokali i glavni i prateći bili su uživo, ali tada su se na takav način izvodili i splitski i zagrebački festival. Kada je dozrelo vrijeme, uveli smo i orkestar koji prati izvođače. Uveli smo nagradu po odabiru samih izvođača jer je bilo govora da žiri ‘navlači’ na neku svoju stranu, a onda nam se događalo da su ista tri izvođača bila na objema listama – samo je bilo pitanje mjesta. Jedno smo vrijeme imali telefonsko glasovanje da svi mogu izabrati svoje favorite. Tako nastojimo osluškivati vrijeme i festival obogaćivati i nadopunjavati dodatnim sadržajima«, daje povijesni pregled izvršni direktor »Uskrs festa« Nedić.

Nagrade izgubile smisao
Na koji način živi ostavština »Uskrs festa« prvih godina i gdje se ona očituje – odgovorio nam je Nedić. »Problem pjesama iz prvih vremena jest to što velika većina njih nažalost nije snimljena. Mi smo obvezatni album sa studijskim snimkama uveli prije 17 godina. Pobjedničke pjesme onih prvih godina nalaze se na samostalnim albumima pojedinih izvođača, a takvih prilika nije bilo baš puno. Ipak, dio tih pjesama ostao je zabilježen u pjesmaricama i srcima ljudi koji su ih izvodili ili slušali te su na takav način prenošene generacijama. Što se pak osoba tiče, posebice tih prvih godina ‘Uskrs festa’, tu je situacija sjajna. Nekolicina osoba i danas vrlo aktivna na duhovnoj sceni ohrabrenje za svoje glazbene korake ima na ‘Uskrs festu’. Evo nekih imena: Čedo Antolić, Emilio Kutleša, svećenik Ljubo Vuković, Nikša Krpetić, Tomislav Meštrović, Branko Bardun – sve su to nezaobilazna imena ‘Cro sacro scene’«, kaže Nedić.
Festival je mijenjao svoju koncepciju – od revijalnoga, a kako nam tumači sugovornik, nagrade na »Uskrs festu« nikad nisu bile proglašavanje najboljega, nego usmjeravanje pozornosti na pojedinoga autora ili izvođača koji je donio nešto novo. »Nagrade su često bile ne samo dobar vjetar u leđa nego i obveza. Evo jednoga primjera iz 2001. godine. Na ‘Uskrs fest’ se prijavila ekipa prijatelja iz Istre; ni ime nisu imali, i osvojili su prvo mjesto s pjesmom ‘Molitva’. Da se to nije dogodilo, nikada ne bi bila osnovana grupa ‘Poklon’. Takvih slučajeva u prvim godinama festivala ima napretek. Međutim, vremena se mijenjaju. Danas se s pobjedom ne mogu nositi ne samo oni koji ju nisu osvojili nego ni sami pobjednici. Neki su smatrali da ih se treba veličati kao slavodobitnike, čak ima slučajeva da se sastav raspao nakon pobjeda. Sama činjenica da se posljednji pobjednici ‘Uskrs festa’ nikada više nisu prijavili na njega, dovoljno govori da su u današnje vrijeme nagrade izgubile smisao i hvala Bogu što ih više nema«, objašnjava Nedić, čije su autorske skladbe osvojile ukupno pet nagrada na »Uskrs festu«.

 

Pune dvorane, poluprazne crkve

Prisjeća se »Uskrs festa« prije 90-ih, u komunističkom režimu, kada »Uskrs fest« nije uspijevao biti tema izvan crkvenih okvira. »Nismo osjećali pritisak vlasti, mi smo za njih bili marginalci, oni koji unutar crkvenih prostora nešto pjevaju. Problemi su bili samo kada se poklopilo održavanje ‘Uskrs festa’ 10. travnja, tada su organizatori morali tumačiti što se i zašto baš na taj dan radi«, govori Nedić.

Festival je mijenjao svoju koncepciju – od revijalnoga, a kako nam tumači sugovornik, nagrade na »Uskrs festu« nikad nisu bile proglašavanje najboljega, nego usmjeravanje pozornosti na pojedinoga autora ili izvođača koji je donio nešto novo.

Danas se duhovna glazba stvara i pokraj festivala, u molitvenim zajednicama, za društvene mreže, a dojam je da festivali nisu toliko popularni. No zašto se izvođači – unatoč tomu – odlučuju sudjelovati na »Uskrs festu«? Izvršni direktor festivala odgovara: »Danas su festivali duhovne glazbe, pa tako i ‘Uskrs fest’, samo odraz situacije u Crkvi. Ako se ne varam, više od 90 % Hrvata deklarirali su se kao katolici, a crkve poluprazne. Danas imamo paradoks prepunih koncertnih i športskih dvorana na koncertima duhovne glazbe i poluprazne crkve. Vjerujem da će ‘Arena’ na koncertu ‘Progledaj srcem’ biti puna i to je sjajno, ali to ne može izbrisati činjenicu da će u mnogim crkvama, ne samo u Zagrebu, na misama mladih pjevati zborovi od 5-6 članova. Naravno, to ne vrijedi za nekoliko časnih iznimki zborova koji broje i više od 30 mladih koji zdušno pjevaju, ali u većini slučajeva to je samo nekoliko osoba.« Unatoč svemu, interes za »Uskrs fest« postoji – pjesme s festivala prisutne su u eteru Hrvatskoga katoličkoga radija i Radio Marije, ali i u liturgijama mladih – iako s tim ciljem nisu stvarane.