U izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. g. koje se odnosi na pravo na obiteljsku mirovinu za djecu preminule osobe iz dva mirovinska stupa upozorava se da djeca nisu bila dovoljno informirana da će, ako podnesu zahtjev za obiteljsku mirovinu samo iz I. stupa, sredstva na osobnom računu preminuloga biti prenesena u državni proračun. S tim u vezi važno je da HZMO jasno i pravodobno informira podnositelje zahtjeva za obiteljsku mirovinu o posljedicama koje će proizići iz podnošenja zahtjeva u odnosu na nasljeđivanje sredstava iz 2. mirovinskoga stupa. Međutim, nije objašnjeno kakve su to posljedice glede visine prava. Navodi se samo podatak da se od 10 833 osobe koje su u 2022. ostvarile pravo na mirovinu te su pritom mogle birati između mirovine iz prvoga stupa i mirovine iz prvoga i drugoga mirovinskoga stupa čak njih 7680 odnosno 70,89 posto odlučilo samo za mirovinu iz prvoga stupa, a za mirovinu iz oba mirovinska stupa odlučile su se 3153 osobe, odnosno 29,1 posto, što pokazuje da je mirovina samo iz prvoga stupa i dalje isplativija većini novih umirovljenika. Prosječni čitatelj kao korisnik prava prihvaća činjenicu da je povoljnija obiteljska mirovina ako se koristi samo iz I. stupa od zajedničkih mirovina iz I. i II. stupa. Pokušat ćemo tu dilemu objasniti.
Ako je riječ o maloj djeci, može se pretpostavljati da će pravo na obiteljsku mirovinu, pod pretpostavkom redovitoga školovanja i studiranja, koristiti do 26. godine, dakle u prosjeku dvadesetak godina. Svatko pametan može zaključiti da je bolje tijekom tih godina primati primjerice 800 eura mjesečno na ime obiteljske mirovine samo iz I. stupa umjesto znatno manjega zbroja mirovina iz oba stupa i eventualnoga nasljeđivanja.
Polazeći od činjenice da su sve mirovine niske, a posebice obiteljske, bolje je primati godinama svaki mjesec veću svotu obiteljske mirovine samo iz I. stupa. Kod tih primanja vrijedi staro latinsko načelo »Bis dat, qui cito dat« (dvostruko daje tko brzo daje).
U istom izvješću, vezano za izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koje su stupile na snagu 1. siječnja 2023., a prema kojima je korisnicima starosne, prijevremene starosne ili invalidske mirovine omogućeno korištenje dijela obiteljske mirovine, konstatira se kao pozitivno što HZMO navodi da očekuje oko 155 000 zahtjeva te da je unutar HZMO-a dogovoreno da se u svim ustrojstvenim jedinicama poveća broj šaltera i punktova te radnika koji će zaprimati zahtjeve kako bi se brže i lakše rješavao taj veliki priljev zahtjeva.
Takvo predviđanje normalna je obveza i ne bi trebalo posebno hvaliti administraciju HZMO-a. Trebalo je dati prigovor da je taj tzv. »model« priznavanja prava na dio obiteljske mirovine unatoč samohvalama donositelja propisa ipak nepravedan i diskriminatoran. Uopćeno se govorilo da će izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju korisnicima obiteljskih mirovina biti omogućen pravedniji izračun mirovine, kao i mogućnost uživanja dijela obiteljske mirovine uz zadržavanje osobne mirovine u slučaju smrti supružnika. Naime, prema do tada vrijedećim zakonskim propisima udovice i udovci nisu mogli uz svoju mirovinu koristiti i dio obiteljske mirovine, nego su se mogli jedino odreći svoje mirovine i uzeti 70 posto mirovine preminuloga. Zato su po novom modelu udovice i udovci dobili pravo izbora između dvije mogućnosti: ili će primati samo obiteljsku mirovinu (70 posto mirovine umrloga) koja je sada povećana na 77 posto mirovine preminuloga supružnika ili će, ako im je to povoljnije, moći primati i dalje svoju mirovinu i najviše do 27 posto obiteljske mirovine. Upozorava se »ne 27 posto«, nego »do 27 posto«.
Taj model nove »pravednosti« odmah se narušavao uvjetima da preživjela osoba koja traži i dio obiteljske mirovine mora imati najmanje 65 godina i da je jedini korisnik obiteljske mirovine i da ukupan zbroj dviju mirovina (osobne i dijela obiteljske) ne može premašiti svotu od tadašnjih 5850,00 kuna (još nije euro bio služben).
Posljedice koje su nastale objašnjavaju sljedeći primjeri.
1/ Supruga koja ima svoju osobnu mirovinu (npr. invalidsku) i postane udovicom u 50. godini ne će ostvariti pravo na dodatnih najviše do 27 posto muževe mirovine. Morat će čekati punih 15 godina do svoje 65. godine (ako doživi!??) da bi ostvarila pravo na dio obiteljske mirovine. Isto vrijedi i obratno za udovca.
Prema tome u tom slučaju ta zakonska mogućnost ne znači ništa, osim 15 godina čekanja, a zapravo ruganja. Posebno ako su visine tih mirovina približne ili blizu granične svote do koje se priznaje pravo na dio obiteljske mirovine. Za većinu je to daleko od najavljenoga prosjeka povećanja od 500 kuna, odnosno preračunato 63 eura.
2/ Osim uvjeta doživljenja 65 godina propisan je i uvjet da je preostali član obitelji jedini korisnik obiteljske mirovine. Dakle, ako su dva ili više korisnika (dvije udovice ili i djeca), prema slovu zakona nitko nema pravo na dodatni dio obiteljske mirovine, osim ako se akrobatskim tumačenjima to ne promijeni. Nije se mislilo ni na činjenicu da bi rastavljena supruga s dosuđenim pravom na uzdržavanje također imala pravo koristiti dio obiteljske mirovine, iako nije jedini korisnik. To pravo nema ni zakonita supruga jer u tom slučaju također nije jedini korisnik. Ako su dijelile pokojnoga supruga i imaju pravo na podjelu obiteljske mirovine, zašto nemaju pravo i na dio obiteljske mirovine uz svoju osobnu? Ni to nema logike. Očito je da se nije mislilo kada se pripremao zakon.
3/ Posebno je diskriminatoran uvjet da ukupno zbrojene mirovine ne prelaze određeni maksimum (danas je to 1085,60 eura). Takvo ograničenje znatno smanjuje broj mogućih korisnika dijela obiteljskih mirovina pa se mogućnost njihova korištenja do najviše 27 posto mirovine često svodi na 1 euro, narod bi rekao »na vrbi svirala«.
Nadamo se da će navedena zapažanja potaknuti pučku pravobraniteljicu na aktivnije preporuke i prijedloge.
